Župa BANJA LUKA

Rimokatolički župni ured Pohoda Blažene Djevice Marije BANJA LUKA

Župa Banja Luka stara je barem koliko i ime grada, a pod tim se imenom grad prvi put spominje 1494. godine. Fra Alojzije Mišić u petrićevačkom ljetopisu navodi da župa u Banjoj Luci postoji od 1503., a već 1495. spominju se u gradu redovnici, vjerojatno franjevci. Međutim, ukoliko je točna pretpostavka da je na području današnje Banje Luke bio Vrbaški Grad, onda je župa znatno starija. U popisu župa Zagrebačke biskupije Goričkoga arhiđakona Ivana iz 1334. spominje se i “crkva sv. Martina pod gradom”, koju povjesničar Bilogrivić smješta kraj ušća potoka Suturlije u Vrbas u Gornjem Šeheru. Ako je taj grad Vrbaški Grad, onda je crkva starija od toga datuma, jer se 1273. kraj nje održavaju važni sastanci. U istom se popisu iz 1334. spominje i crkva sv. Elizabete “de foro”, a taj je forum, prema istom povjesničaru, također bio na području današnje Banje Luke, u današnjem Pobrđu prema Laušu. Istine radi, valja reći da ima i drukčijih mišljenja u ubikaciji tih crkava, osobito novijih povjesničara. Župne matice krizmanih iz 1836. spominju i crkvu sv. Mihovila na Laušu, kojemu je bila posvećena banjolučka župa, a bila je na mjestu gdje je poslije podignuta Eski džamija. Tu je bilo i groblje na kojem su se uz druge vjernike pokopavali i banjolučki franjevci.

Na području današnje banjolučke župe u srednjem vijeku bili su franjevački samostani Greben u Krupi na Vrbasu, nedavno arheološki istražen, koji je bio franjevačka kustodija, te Zvečaj. Najstarije sačuvane matice banjolučke župe potječu iz 1753. Iz njih su nam poznata imena 72 župnika te župe u posljednja dva i pol stoljeća.

Župa je više puta mijenjala sjedište. Na sadašnje mjesto, nekoć zvano Latinska Mahala, preneseno je 1859., kada je tu sagrađena župna kuća i skromna kapelica. Sadašnja župna crkva sagrađena je 1891. Nakon potresa 1969., koji ju je znatno oštetio, temeljito je obnovljena. Godine 1992. ponovno su je oštetili srpski ekstremisti, ali je sve vrijeme najnovijih ratnih sukoba služila svojoj svrsi.

Župna kuća sagrađena je 1930-ih godina. Nakon Drugoga svjetskog rata najveći je dio kuće nacionaliziran i nikada nije vraćen Crkvi. U lipnju 1995. kuća je teško oštećena eksplozivnom napravom, a u nju su se uselile srpske izbjeglice. Župi je ostala na raspolaganju samo jedna prostorija kao ured. Trebalo je nekoliko godina da se barem ured i stan za svećenika ponovno vrate.

Župa je imala grobljanske kapelice: zidanu u Ducipolju, posvećenu sv. Josipu radniku, sa zvonom, sagrađenu tijekom 1979. i 1980., te drvenu u Rekavicama. Obje su srušene 1992. Druge dvije, na groblju sv. Marka, sagrađena 1979., i na groblju sv. Jurja u Pavlovcu, podignuta 1973., posvećene spomenutim svecima, i danas postoje. Prva je u ratu bila oštećena, ali je popravljena. Osim spomenutih četiriju grobalja, na području župe je i gradsko Novo groblje. Na njemu se pokopavaju i katolici, ali nema kapelice, nego samo zajednička mrtvačnica.

Valja istaknuti da se na području te župe nalazi i stolna crkva sv. Bonaventure, u narodu zvana “biskupova crkva”. Ona nikada nije bila župna crkva. Prva je sagrađena od 1885. do 1887. i služila je do velikog potresa u listopadu 1969. kada je teško oštećena pa je morala biti posve srušena. Na njezinu je mjestu tijekom 1972. i 1973. sagrađena sadašnja moderna katedrala u obliku šatora, koja je posve dovršena i svečano posvećena 1. prosinca 2001. uz 120. obljetnicu osnutka Banjolučke biskupije. Uz nju je 1990. sagrađen toranj na kojemu je pet zvona i sat.

Na području banjolučke župe od 1872. djeluju sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, a od 1887. sestre Klanjateljice Krvi Kristove, jedne i druge s kraćim prekidom tijekom posljednjega desetljeća. U listopadu 2005. tu su svoju kuću otvorile i sestre Misionarke ljubavi, poznatije kao sestre blažene Majke Terezije iz Calcutte.

Župom upravlja dijecezanski (biskupijski) svećenik, a župi Banja Luka pripadaju ova naselja: Banja Luka (najveći dio grada), Ducipolje i Rekavice. Od ove je župe godine 1972. odijeljen istočni dio i osnovana posebna župa Presnače.

Banjolučka je župa Crkvi dala dva biskupa. Prvi je fra Mato Benlić (1609. – 1674.), od 1651. beogradski biskup, upravitelj Smederevske biskupije i apostolski vikar ispražnjenih biskupija u dijelu Ugarske pod turskom vlašću. Drugi je Severin Pernek (1924. – 1997.), koji je rođen u Travniku, ali je u Banjoj Luci završio dva razreda osnovne škole i iz te župe 1935. otišao u sjemenište te postao svećenik Banjolučke biskupije, a od 1967. do svoga umirovljenja 1989. bio je dubrovački biskup. Umro je 2. svibnja 1997. u Dubrovniku.

Na području banjolučke župe, tj. u samom gradu Banjoj Luci prije Drugoga svjetskog rata djelovao je niz hrvatskih i katoličkih udruga: Hrvatsko pjevačko društvo Nada, obnovljena 1991., Hrvatsko kulturno društvo Napredak, obnovljen 1990., Hrvatski Radiša, Hrvatsko Sokol, Hrvatska žena, Hrvatski nogometni klub Hajduk, Hrvatska zadružna štedionica itd. U Banjoj Luci izlazili su i hrvatski listovi Osvit i Zora, a od jeseni 2005. djeluje Katolički školski centar u kojemu je s radom počeo prvi razred gimnazije.

Odvajanjem pojedinih naselja od župe Banja Luka utemeljena je nova kapelanija, poslije župa Presnače (1972. – 1977.).