Na početku 52. redovnog zasjedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, koje se održava 13. i 14. srpnja u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci, predsjednik BK BiH i banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica uputio je pozdravnu i uvodnu riječ koju donosimo cijelosti:
Poštovana i draga braćo u Kristu Spasitelju!
1. U svojstvu predsjednika naše BK i ujedno domaćina ovog našeg 52. redovnog zasjedanja upućujem Vam svima zajedno i svakom pojedinačno izraze srdačne bratske dobrodošlice.
Ujedno upućujem riječi zahvalnosti Vama, dragoj subraći u biskupskoj službi, predstavnicima Biskupske konferencije iz Hrvatske, Slovenije, Srbije i Crne Gore.
Poimenično i osobno izražavam dobrodošlicu.
- Vama, naš uzoriti gospodine kardinale Vinko Puljiću, nadbiskupe i metropolito vrhbosanski;
- Preuzvišenoj Ekscelenciji nadbiskupu mons. Alessandru D'Erricu, apostolskom nunciju u našoj zemlji BiH, zahvaljujući preko Vas Svetoj Stolici za ponovno uvođenje redovne crkvene hijerarhije u našoj zemlji prije punih 130 godina (5.7.1881.), te za osnivanje (u isto vrijeme) banjolučke i mostarsko-duvanjske biskupije, a odnedavno i Vojnog ordinarijata;
- Srdačnu dobrodošlicu izražavam i mons. Josephu Arshadu, tajniku Nuncijature;
- Nadalje, to isto činim i Tebi, mons. Ratko Periću, mostarsko-duvanjski biskupe i trajni upravitelju trebinjsko-mrkanske biskupije;
- Tebi, mons. Tomo Vukšiću, vojni ordinariju, koji kao novoposvećeni biskup-ordinarij po prvi put sudjeluješ na našem plenarnom zasjedanju;
- Tebi, mons Pero Sudaru, pomoćni biskupe vrhbosanski;
- Tebi , mons. Marko Semrenu, pomoćni biskupe naše banjolučke biskupije;
- Vama, mons. Ante Ivasu, biskupe šibenski, predstavniče Hrvatske biskupske konferencije;
- Vama, mons. Ilija Janjiću, biskupe kotorski, predstavniče Međunarodne BK Sv. Ćirila i Metoda;
- Vama, mons. Stanislave Lipovšek, škofe Celjski, predstavniče Slovenske škofovske konference;
- Srdačnu dobrodošlicu izražavam i Tebi mons. Ivo Tomaševiću, generalni tajniče naše BK, zahvaljujući Ti za veliki trud i trajnu spremnost za svakovrsnu pomoć u radu našeg Generalnog tajništva i u pomaganju meni osobno da uspješno premošćavam zemljopisnu – i ne samo zemljopisnu – udaljenost između Banje Luke i Sarajeva.
2. Od zadnjeg našeg plenarnog zasjedanja želim se najprije osvrnuti na dvije značajne i radosne činjenice koje se tiču našeg hrvatskog naroda i cijele Crkve.
To je proglašenje blaženim našeg osobnog velikog prijatelja i prijatelja cijelog svijeta, velikog i dragog nam pape Ivana Pavla II., koji je prije osam godina boravio u ovoj kući i podario - prvenstveno našoj mjesnoj i domovinskoj Crkvi - prvog blaženika domaćeg sina Ivana Merza. Nezaboravne su nam njegove riječi s prvog apostolskog pohoda našoj zemlji u Sarajevu, 1997. godine: „S Vama smo i bit ćemo s Vama sve više!“ kao i one, s pohoda u Banju Luku 2003.: „Zemljo Bosno i Hercegovino, Papa te nosi u srcu i želi dane napretka i mira.“
Ne samo ove, nego i tolike druge njegove očinske riječi, osobito one, koje je uputio nama, crkvi u BiH, trebali bismo svi shvatiti kao jedinstvenu, obvezujuću oporuku onoga, koji nam je govorio u ime Kristovo i koji nas je ljubio ljubavlju Kristovom.
I mi trebamo sebi posvijestiti našu obvezu da uzvraćamo papi dužnu ljubav, kako je to divno izrekao i naš najdičniji domaći sin bl. Ivan Merz. Evo samo nekoliko riječi iz njegova divnog pisma „mladom Orlu“ o papi i papinstvu:
„Ljubav i odanost prema papi jest za života svakog vjernika od najveće i bitne važnosti. Ta ljubav i odanost prema papi nije samo za pojedinog vjernika od bitne važnosti, već je od isto tako bitne važnosti za sav društveni život: za život u obitelji i školi, za tisak i umjetnost, za gospodarski, politički i međunarodni život.“
Nedavni apostolski pohod sadašnjeg Svetog Oca Benedikta XVI. Zagrebu na 1. nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji potvrdio je mnogostoljetnu osobitu pažnju papa prema hrvatskom narodu i iskrenu djetinju ljubav prema Petrovu Nasljedniku mnogobrojnih predstavnika Crkve u našem narodu. Bio je to još jedan događaj za pamćenje, ne samo za mlade, koji su se pokazali primjerno zrelima, nego i našim obiteljima, našim političarima i drugim odgovornima u javnom životu, te nama duhovnim pastirima.
Smatram potrebnim da se već na ovom zasjedanju, ali i na idućim konkretnije pozabavimo snažnim papinim poticajima za izgradnju sigurnije i čovjeka dostojne budućnosti, osobito za pružanje pomoći našim obiteljima i našim mladima.
3. Tijekom ovog zasjedanja napravit ćemo uobičajeni osvrt na zaključke s našeg 51. redovnog zasjedanja u Mostaru (16.-18- ožujka), zatim na zaključke s našeg izvanrednog zasjedanja u Sarajevu, 11. svibnja, s 13. redovnog godišnjeg zasjedanja nađe BK i Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, 24. siječnja 2011., te sa 6. susreta nas članova BK BiH s članovima Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH, u Sarajevu, 30. ožujka 2011.
Obradit ćemo i najvažnije dopise koji su pristigli u naše Tajništvo u vremenu od zadnjeg plenarnog zasjedanja.
Izabrat ćemo i našeg delegata na idući Sinodu biskupa u Rimu iduće godine, a i još za neka druga crkvena događanja u inozemstvu.
Saslušat ćemo i razmotriti izviješća:
- o radu našeg Caritasa i njegovoj koordinaciji s biskupijskim Caritasima;
- o pripremama za slavlje prvog proglašenja blaženim mučenica na području naše metropolije;
- o dokumentu naše BK o formaciji trajnih đakona, te
- o planu Pastoralne (završne) godine na našem Katoličkom bogoslovnom fakultetu.
Trećeg dana ćemo zajednički svečanom liturgijom proslaviti blagdan sv. Bonaventure, crvenog naučitelja i nebeskog zaštitnika ove mjesne Crkve te zahvaliti Bogu za 130 godina života, rasta, stradanja i nadanja ove biskupije.
Molim za ovaj naš rad zagovor sv. Bonaventure, kao i majčinsku pomoć Presvete Djevice Marije. (kta)