Po povratku sa posvete nove katedrale Sv. Petra u Barskoj nadbiskupiji, gdje je sudjelovao kao delegat Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, biskup banjalučki mons. Franjo Komarica pohodio je župu Budva gdje je predvodio Euharistijsko slavlje u koncelebraciji s mjesnim župnikom don Filipom Janjićem, kanonikom, i svojim tajnikom vlč. Zlatkom Matićem.
Drevna katedralna crkva sv. Ivana Krstitelja bila je ispunjena domaćim vjernicima kojima su se pridružili i redoviti gosti – vjernici iz Poljske, koji u vrijeme svoga odmora tijekom ljetnih mjeseci rado posjećuju ovu župu. Župnik Janjić uputio je riječi pozdrava biskupu Komarici ističući da je čast za ovu malu župu imati uvaženog gosta iz susjedne Biskupske konferencije, a posebno na dan kada je u Baru posvećena novoizgrađena katedrale. Pojasnio je da je i Budva, kao drevna biskupija, koja od 1143. godine u kronotaksi biskupa bilježi njih 22 i još toliko apostolskih administratora, u nekoliko navrata bila utočište upravo barskim nadbiskupima koji su se sklanjali od najezde Turaka na grad Bar i okolicu.
Biskup Komarica se zahvalio na srdačnoj dobrodošlici i izrazio zadovoljstvo što po prvi put ima priliku slaviti Svetu misu u ovoj župi, kao i budvanskom dekanatu izražavajući divljenje brojem okupljenih vjernika. U svojoj propovijedi, biskup Komarica istaknuo je važnost čuvanja svojih kršćanskih vrijednosti, kršćanskoga duha potičući okupljene vjernike da uvijek na pomoći braći i sestrama po Kristu koji su u nevolji, jer je Krist poveznica koja ih sve spaja. Progovorio je i o svojoj biskupiji u kojoj, zbog posljedica rata i progona brojnih nepravdi nakon rata do danas, opada broj katolika. Dodao je da se veoma mali broj prognanih katolika vratio na svoja ognjišta te izrazio nadu da će pomoć u zaliječivanju tih rana upravo ponuditi sami vjernici koji bi svojim povratkom nastavili izgradnju duhovnog života Banjolučke biskupije. Naglasio je da sve više pomoći dolazi sa strane ali da ona nije dovoljna jer izražena nezainteresiranost sa strane onih koji bi trebali dati najveći doprinos da se taj gorući problem umanjuje ili čak ukloni. Potaknut prisustvom poljskih vjernika na Svetoj misi, biskup Komarica govorio je i o poveznici njegove biskupije sa Poljskom, u kojoj se nalazi čak 18.000 vjernika koji su premješteni nakon 1945. godine sa teritorije njegove dijeceze. Izrazio je zadovoljstvo što svijest o sjećanju na porijeklo još uvijek postoji kod tih vjernika te se nada da će poveznica u budućnosti biti još jača i bolja.
Nakon Svete mise zadržao se u srdačnom razgovoru s vjernicima te potpisao i podijelio nekoliko primjeraka svoje nove knjige „Ljubav. Sila. Domišljatost. Skidanje maski“ koja je prevedena i na poljski jezik, time najavljujući i svoj skori posjet ovoj zemlji.
Pri obilasku katedralne crkve, biskup Komarica je, osim vrijedne i povijesne kolekcije relikvijara i umjetnina, pohodio i kapelicu gdje se čuva Gospa Budvanska, drevna ikona Majke Božje koja od XII stoljeća čuva Budvu i sve njene žitelje a koja je prvobitno bila u susjednom benediktinskom samostanu, potom u rukama franjevaca a nakon dolaska Francuza čuva se u ovoj crkvi. Pred ikonom u čast Gospi zapjevali su i himan „Salve Regina“. Obišao je i ostatke drevne bazilike koja datira iz IV. ili V. stoljeća.
Na završetku pohoda, biskup Komarica je sa svojim tajnikom, lokalnim župnikom i bogoslovom Kotorske biskupije Ivanom Vukčevićem bio gost obitelji Antonioli, starosjedioca Starog grada u Budvi, čiji su se preci ovdje naselili prije više od 450 godina. Bila je to prigoda da po prvi put izravno od domaćih vjernika čuje o uvjetima u kojima žive i ispovijedaju svoju vjeru ne tako brojni mjesni katolici. Nakon što je udijelio svoj blagoslov za zajedničkim stolom, zaključio je ovu posjetu uz obostrano zadovoljstvo te u nadi da će se sa vjernicima i ovom župom ponovo susresti.
KTA
Budva, 5. rujan 2017.
