Sv. Vinko Paulski je gorostas ljubavi u najsvjetlijem i u isto vrijeme vrlo pokvarenom stoljeću u povijesti Francuske. Na koga sve ovaj neumorni dobročinitelj nije mislio? Na srcu su mu djeca i starci, siromašni i bolesni, mladi i majke, galijaši i duševni bolesnici. Istina je da nije bio sam: imao je uza se mnoge suradnike, mnoštvo izvrsnih žena kao što je bila sv. Lujiza Marillac, suutemeljteljica Družbe sestara milosrdnica. Velika je stvar znati izabrati i odgojiti vlastite suradnike, a Vinko je to znao. Sv. Vinko kao i njegovi sljedbenici mogao je kazati zajedno sa sv. Pavlom: „Ako se hvalim nečim, ne činim to postignutim apostolskim uspjesima, nego Kristovim križem“. Križ je taj koji jamči plodnost poslanja. Križ je taj koji rađa „novo stvorenje“. Kad je netko pribijen na križ, čini se odriješenim, slobodnim od svih drugih veza.
Drage sestre, neka veza s vašim Zaručnikom bude čvrsta i neka bude trajan oslonac na Njega, koji je najljepši od svih, najodličniji od svih i najvjerniji od svih … Upravo iz ovoga proizlazi portret sestre milosrdnice.
Posebnost duhovnosti sv. Vinkaje ljubav prema bolesnicima, napuštenoj djeci, zatvorenicima, robovima, siromašnim seljacima, gladnima i jadnima. Često je isticao: „Ljubimo Boga u potrebitoj braći, marom svojih ruku i znojem svoga lica“. U kratkom vremenu uspio je okupiti oko sebe velikodušne i tankoćutne osobe spremne tješiti i pomagati najsiromašnijima na rubu društva.
Njegova karizma uvijek je suvremena i govori jasnim jezikom ljudima svakog vremena, tako i nama danas. Papa Franjo, nadahnut Vinkovom karizmom, trajno nas podsjeća da se ne može mirno živjeti kršćanska vjera, ignorirajući krik potrebitih koji dopire do nas sa svih strana. Dužnost nam je obratiti pažnju na onoga tko je u potrebi, jer Bog je Ljubav. To zahtijeva da mi, Njegova djeca, činimo kao On. Isus se poistovjetio s gladnima, bolesnima, malenima … Govori nam da u siromasima možemo naći Njegov trpeći lik: „Ogladnjeh i dadoste mi jesti, ožednjeh i dadoste mi piti… Svaki put što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (usp. Mt 25,31-46). U tu svrhu Vinko Paulski utemeljio je Bratovštinu pobožnih osoba 1617., potom Udrugu Konferencija, Kongregaciju Lazarista 1625., te zajedno s Luisom de Marillac Kćeri Kršćanske Ljubavi 1633., danas poznate pod imenom sestre milosrdnice. Potom je postao promicatelj mnogih karitativnih inicijativa koje su uključile također i laike. To su Udruge sv. Vinka Paulskog i Marijanska vinkovska mladež prisutne i na području BiH. Papa Leon XIII. proglasio ga je zaštitnikom svih dobrotvornih ustanova.
Njihov zadatak bio je trajno osigurati minimum pomoći potrebnima, s namjerom da im život učine dostojanstvenijim i njihovu budućnost sigurnijom. Sv. Vinko je spoznao da je kršćanska ljubav obveza koja se ne može živjeti samo na osobnoj razini nego treba biti organizirana, trajna, da bi donijela plodove koje Isus traži od nas. To znači, ona mora imati dimenziju zajedništva, kako je bilo u prvoj zajednici u Jeruzalemu i kako to možemo čitati u Djelima Apostolskim. Ali to se može dogoditi samo ako smo mi kršćani svjesni da smo Božji narod, jedno tijelo, ujedinjeni u proslavi Boga i u službi braći. Njegova organizirana ljubav pokazuje se u karitativnim ustanovama i danas.
Poznato nam je da i u naše vrijeme mnoge osobe žive u velikoj nesigurnosti u odnosu na budućnost. Dakle, i po našoj zauzetosti organizirane ljubavi trebamo prenositi nadu, nadu u mogućnost boljeg svijeta: svijeta bez siromaštva, bez prepreka, bez mržnje, bez rata, bez nasilja. Svijeta u kojem se uistinu možemo svi osjećati braćom i ljubiti se međusobno kao što nas Bog ljubi.
Postavlja nam se pitanje tko je sestra milosrdnica sv. Vinka ili vinkovka koja djeluje već 145 godina u Banja Luci?To je pripadnica družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga.Sestre milosrdnice polažući zavjete žele se poistovjetiti s Kristovim osjećajima kako bi ga bolje nasljedovale. To znači kristijanizirati vlastitu osobu. Darivanjem Gospodinu u posvećenju života po zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti, ne gubi se vlastita osobnost, nego se želi potpuno staviti u službu Kristu i njegovu spasiteljskom poslanju – izgradnji kraljevstva Božjega. Redovnica je utjelovljena u svijetu ali snagu crpi od uskrslog Krista. Činom zavjeta redovnica je slobodno i odgovorno svu sebe predala Bogu i više ne raspolaže samom sobom, nije gospodar same sebe. Njezin gospodar je sam Bog i on može njome raspolagati kako želi.
Sestre milosrdnice nasljeduju Isusa Krista na način sv. Vinka Pulskoga, zaštitnika siromaha, svjedoka milosrđa i ljubavi. Njegov život, njegovo djelo i djelovanje, tj. njegova karizma mogu nam pomoći da utvrdimo pravu vjeru i da se trajno opredijelimo za dobro i milosrđe.
Vinkovska, milosrdnička duhovnost jest intenzivnije življena evanđeoska zapovijed ljubavi. To je ljubav koja čini djela milosrđa svakom čovjeku, osobito siromahu – dajući slavu Bogu, slijedeći Isusa koji je prošao ovom zemljom čineći dobro. Zagledane u Isusa Krista i oslonjene na Božju providnost sestre žive u zajednici, međusobno povezane sestrinskom ljubavlju i iskrenim poštovanjem. Svakodnevno jačaju svoju vjeru razmatrajući riječ Božju, slaveći Euharistiju, moleći osobno i zajednički.
Sv. Vinka Paulskoga krasile su brojne kreposti: vjera, ufanje, ljubav, poniznost, jednostavnost = istinoljubivost u govoru i ponašanju, čistoća srca, blagost, ljubaznost, zahvalnost, milosrđe i sućut prema siromasima, mudrost i razboritost. Sestre milosrdnice svojim odgojiteljskim radom u vrtićima, školama, fakultetima, crkvama, bolnicama, staračkim domovima, vođenjem domaćinstva u samostanima i župama itd., prenose na razne načine – riječju, djelima, životom – vrednote: poštenje, rad, odgovornost, iskrenost, nesebičnost, služenje, molitvu,što su svojstvene vrednote 400. godišnje vinkovske karizme. Nisu li ovo kreposti i sestara milosrdnica po kojima ih prepoznajemo i danas u Banja Luci kada slavimo 145. obljetnicu njihova djelovanja u ovom gradu?
„Budimo s Bogom – i Bog će biti s nama. S njim imamo sve!.. Kakva je sreća ustrajati na mjestu na koje nas je postavio Bog. Kakva je nesreća ukorijeniti se tamo kamo nas Bog nije pozvao… Božja djela ne uspijevaju odmah kad mi to želimo, nego kad to Bog želi. „Ljubav nas Kristova sili da je prenosimo na druge. To možemo tada kad se ogrijemo u Bogu, u molitvi“ (M. SILVESTER, U službi siromaha. Život djelovanje i duhovnost sv. Vinka Paulskog, Zagreb, 1999,10).
Molimo zajedno sa svetim Vinkom:
Gospodine,
učini me dobrim prijateljem svih,
učini da moja osoba zrači povjerenjem;
onima koji pate i žale se,
onima koji traže svjetlost
daleko od Tebe,
onima koji žele početi,
a ne znaju kako,
onima koji se žele nekome povjeriti,
a ne osjećaju se sposobni.
Gospodine,
pomozi mi da ne prođem kraj potrebnih s licem bez osjećaja,
sa zatvorenim srcem,
ubrzanim korakom.
Gospodine,
pomozi mi da odmah osjetim:
one koji su kraj mene:
one koji su zabrinuti i izgubljeni,
one koji pate u sebi,
one koji se osjećaju osamljeni
i napušteni.
Gospodine,
daj mi taj dar da mogu
ići ususret srcima.
Gospodine,
oslobodi me sebičnosti,
da Ti mogu služiti,
da Te mogu ljubiti,
da Te mogu osjetiti
u svakom bratu koga susretnem.
