U mjestu Kiwumu u Ruandi, gdje se nalazi Centar fra Vjeko Ćurić, danas 03. veljače 2018., na svetom misom je obilježena 20. obljetnica od smrti fra Vjeke Ćurića, franjevca misionara Bosne Srebrene koji je ubijen 1998. godine u ovoj zemlji.
Slavlje je započelo svečanom procesijom koja je krenula od škole prema crkvi. Dirljivo je bilo gledati kako se raspjevana povorka kreće prema crkvi uz radosnu pjesmu popraćenu tradicionalnim plesom koju su izvodili mladi iz misije Kiwumu. Ova povorka koja je slavila Gospodina bila je nalik razdraganom mnoštvu izraelskog naroda koje je zajedno s Davidom uz klicanje i pjesmu pratilo Kovčeg saveza Gospodnjega.
Na početku svetoga misnog slavlja sve nazočne, od kojih su većina bili djeca i mladi, pozdravio je s nekoliko riječi fra Marko Semren, pomoćni banjolučki biskup. On je naglasio kako fra Vjeko svojim životom i nasilnom smrću svjedoči kako se živi vjera i umire za Isusa Krista. Spomenuo je i ruandsku poslovicu koja kaže: Možeš pobjeći od onoga tko te goni, ali nikad od onoga što je u tebi. Istaknuo je da nas je danas sve zajedno okupila Božja ljubav i kako je u našem fra Vjeki izražena povezanost Crkve u Bosni i Hercegovini i Ruandi, jer fra Vjeko je u rođen u Bosni, a za nebo se rodio u Ruandi.
Nakon toga riječ je preuzeo mons. Eugen Dushimimana, ekonom mjesne biskupije, koji je najprije pozdravio sve prisutne, a onda zajedno s biskupom Semrenom započeo sveto misno slavlje. Na svetoj misi su uz biskupa fra Marka Semrena, fra Ivicu Perića – gvardijana samostana Gospe Aneđeoske u Kiwumu, desetak lokalnih dijecezanskih i franjevačkih svećenika, koncelebrirali i fra Zoran Tadić – župnik iz Bugojna, fra Želimir Gogić – ž. vikar iz Kreševa, fra Anto Barišić – župnik iz Petrinje, vlč. Marinko Filipović – župnik u Novom Sarajevu, fra Damir Pavić – tajnik Provincije Bosne Srebrene, don Danko Litrić – dugogodišnji misionar salezijanac u Ruandi, don Pejo Orkić – dosadašnji provincijal Hrvatske salezijanske provincije i don Tihomir Šutalo – novoizabrani provincijal Hrvatske salezijanske provincije.
Nakon pročitane Božje riječi biskup Semren je izrekao nekoliko misli o fra Vjeki Ćuriću, a onda je njegova cijela propovijed pročitana na domaćem kynyarwanda jeziku. Molitvu vjernika su čitali učenici iz škole fra Vjeko Ćurić¸ a zadnju zahvalnu molitvu je uputila Robertina Ćurić – nećakinja pokojnoga fra Vjeke, koja je iz Šibenika doputovala na obljetnicu smrti svoga strica, govoreći kako je sretna što je mogla doći u zemlju i upoznati gare o kojima je njezin stric pričao s ljubavlju. Ona će ostati neko vrijeme u Kiwumu i volontirati s djecom iz Centra. Uz Robertinu je u izaslanstvu iz Hrvatske bio i Danijel Mrvelj, obiteljski čovjek iz Zagreba, koji se fotografiranjem pobrinuo da nam ovi prelijepi zauvijek ostanu u sjećanju.
Na koncu svete mise svi svećenici zajedno s biskupom su se uputili do groba fra Vjeke Ćurića, koji se nalazi s desne strane oltara te izmolili opijelo i molitvu za fra Vjeku odobrenu od mjesne crkvene vlasti. Nakon toga uslijedilo je svjedočanstvo o fra Vjekinom herojskom životu koje je iznio Aimable Gatete. Njega je fra Vjeko, kao i mnoštvo drugih u Ruandi, spasio u vrijeme ratnog vihora. O fra Vjeki je govorio kao jednostavnom i inteligentnom franjevcu, koji je u svakom trenutku srcem znao prepoznati što je bilo potrebno za sve ljude u nevolji. Njega je fra Vjeko, nakon što je kroz tri tjedna boravio u sakristiji, spasio i i zajedno s drugima prebacio na sigurno u susjednu zemlju Burundi. Svjedočio je o fra Vjekinom neustrašivom duhu i ljubavi prema svima kojima je trebala pomoć. To mu je stvorilo i brojne neprijatelje. Kada su ga upozoravali da mu je život u opasnosti i da se treba skloniti on je govorio da će umrijeti ako je to Božja volja. U više navrata na njega je izvršen atentat. Jednom je i ranjen, a konačno 31. siječnja 1998. je ubijen zato što je znao previše o ratnim događanjima i stvarima koje nije smio znati. Aimable je spomenuo kako bi fra Vjeku, uz ostale velikane ove zemlje, trebalo proglasiti ratnih herojom Ruande zbog iznimnog čovjekoljublja i ljubavi prema Ruandi.
Nakon zajedničkog ručka koji je bio pripremljen za sve svećenike i redovnike uputili smo se do Centra fra Vjeko Ćurić, gdje su učenici pripremili bogat program uz igru, pjesmu i tradicionalnu plesove. Bilo je predivno osjetiti kako je u svakoj od točaka, spominjano ime padri Vjeko, što je znak koliko domaće stanovništo cijeni sve što je ovaj veliki bosanski ujak učinio za Ruandu i njezine stanovnike.
A mi koji smo ovih dana u Africi, Bogu smo svi zahvalni za predivno svjedočanstvo kršćanske ljubavi koje je ovoj dalekoj zemlji pokazao fra Vjeki Ćurić te za milost da smo ovih dana mogli boraviti u Ruandi – predivnoj zemlji u srcu Afrike.
FIA
Kiwumu/Ruanda, 3. veljače. 2018.
