SAHRANJENA POKOJNA MIRA ŠOKIĆ, SESTRA KLANJATELJICE KRVI KRISTOVE VALERIJE ŠOKIĆ
Na Cvjetnicu, 25. ožujka 2018. na katoličkom gradskom groblju u Orašju u Bosanskoj Posavini sahranjena je sestra Klanjateljice Krvi Kristove Valerije Šokić pokojna Mira Šokić koja je preminula dan ranije u 69. godini života.
Nakon molitve u stanu pokojne Mire, sprovodne obrede na groblju vodio je župnik župe blaženog Alojzija Stepinca u Orašju fra Anto Pušeljić uz sudjelovanje bivšeg župnika u Orašju fra Joze Puškarića, župnika u Donjoj Tramošnici, te mons. Ive Tomaševića. Osim braće i sestara pokojne Mire te župljana Orašja, okupila se rodbina i prijatelji iz rodne župe pokojne Mire, Vidovice. Na sprovodu je, između ostalih, bio nazočan i veći broje sestara Klanjateljica Krvi Kristove na čelu s regionalnom poglavaricom Regije Zagreb s. Anom Marijom Antolović te nekoliko redovnica drugih družbi.
U svom obraćanju župnik fra Anto podsjetio je na Mirino dugogodišnje strpljivo podnošenje patnje napominjući da je redovito obilazio bolesnu Miru koja je, zajedno sa svojom rođenom sestrom Ankom, više od 20 godina bila prikovana za krevet zbog mišićne distrofije. Zahvalio je svima koji su bili blizu pokojnoj Miri u dugim godinama bolesti, a ponajviše brata Mati i njegovoj obitelji, koji žive u Orašju, zatim sestri Valeriji koja je godinama živjela sa svojim bolesnim sestrama, kao i bratu Leonu koji živi u Hrvatskoj. U ime najbližih župnik fra Anto uputio je riječi zahvale i brojnim drugim osobama koje su pomagale bolesnim sestrama Miri i Anki, a među kojima je osoblje Doma za starije i nemoćne osobe „Riviera“ u kojem su posljednjih godina dvije bolesne sestre pronašle svoj smještaj, te osoblje Županijske bolnice Orašje. Svoju brigu za bolesnice pokazao je posebno krug osoba povezanih Schoenstatskim pokretom.
Na kraju se prisutnima obratila gospođa Katarina Oršolić te kazala da je pokojna Mira voljela pjesme te da ih je sama pisala. Potom je iz tek objavljene zbirke pjesama „Rijekom snova“ pročitala je dvije pjesme. Braća i sestre pokojne Mire kasnije su svim nazočnima dali primjerak spomenute zbirke u znak zahvalnosti za molitvenu i svaku drugu potporu kao i zajedništvo u trenucima oproštaja od pokojne Mire.
Mira Šokić rođena je 1950. godine u mjestu Vidovice pokraj Orašja. Srednju školu završila je u glavnom gradu Crne Gore Podgorici (Titograd). Bila je aktivna u Udruženju distrofičara u Tuzli a u godinama rata i poraća živjela je s bolesnom sestrom Ankom u njihovom stanu u Orašju. Pjesme je pisala od svoje mladosti, a objavljivane su u raznim tiskovinama te radijskim emisijama. (kta)
Rijeka snova
Kad tiha noć sve živo uspava, od umora svijet da počine,
ja zaplovim divnom rijekom snova
i odlazim u čudne daljine.
Tad me plima radosti preplavi,
sjajni mjesec u susret mi hrli i lebdim na krilima ljubavi,
a tisuću zvjezdica me grli.
Tada mogu činit’ sto god želim
i na volju srcu sve da stavim,
družiti se s anđelima bijelim
i sa njima letjet’ nebom plavim.
Rijekom snova lagano se plovi,
do granica beskraja dopire,
ali kada osvane dan novi,
rijeka snova u stvarnost ponire.
A stvarnost je surova i hladna,
život u njoj postaje sve teži,
zato duša žalosna i jadna,
za toplinom, u svijet snova bježi.
Molitva – Kada se izgubim
Kada se izgubim na moru
tuge, patnje i bola,
Ti budi moj kompas, moja busola.
Kad mojoj lađi zaprijete
tjesnaci i oštre hridi,
Ti moje kormilo preuzmi,
Ti mojim putem providi.
Kada me mame morske sirene
i daleki otoci s blagom,
Ti uvijek budi uz mene,
krijepi me duhovnom snagom.
l kad na kraju od umora klonem,
pruži mi svoju svetu ruku,
Ne daj mi da potonem,
privedi me u vječnu luku!
KTA
Orašje, 27. ožujak 2018.
