vlč. Boris Jorgić
student na postdiplomskom studiju iz kanonskog prava u Rimu
Evanđelje – Iv 17, 11b-19
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:
»Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.
Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.«
Današnji odlomak Evanđelja dio je Isusove molitve za učenike. Stručnjaci ističu određene sličnosti između ove molitve i molitve Očenaša: oslovljavanje Boga s Oče, traženje Božje slave i uporaba Božanskog imena, vršenje volje Božje, molitva za izbavljenje od „Zloga“. Ova molitva pokazuje potpuno jedinstvo Oca i Sina, kao i Isusovo predanje poslanju. Prikazuje i jedinstvo učenika s Ocem i Sinom, kao podlogu za njihovo djelovanje „u svijetu“, a od 16. stoljeća molitva je nazivana Velikosvećeničkom molitvom.
Isus govori kao posrednik, obraćajući se direktno Ocu, a ne učenicima. Iako je još uvijek u svijetu Isus moli kao da je njegovo poslanje prošlost. Sada moli da učenici budu jedno s Ocem. Poznaje nevolje s kojima će se učenici suočiti u svom poslanju, te moli da učenici kroz njegovu smrt ostanu posvećeni u istini.
Cjelokupni tekst odražava poticanje da se ostane u Isusovoj ljubavi, kao što on ostaje u Očevoj ljubavi, time odnos i jedinstvo zajednice ima izvor u odnosu Sina i Oca. Dok je bio s njima, očuvao ih je i zaštitio sve, osim Jude, koji se je, zlorabeći slobodu, odrekao Učitelja i tako pošao u propast.
Isus riječju „svijet“ misli na one ljude koji žive svojim načinom života poštujući norme Božjeg zakona, a ne kao oni koji žive po svojim ljudskih prohtjevima. Takav svijet ne podnosi da mu se savjest uznemiruje, ne trpi čovjeka čija već i sama nazočnost unosi nemir grješnoj duši, ne podnosi onog koji je drukčiji tako što je bliži Bogu. Iza takvog svijeta stoji „Zli“ od kojega Isus moli nebeskog Oca da ih sačuva.
U posljednjoj prošnji Isus moli nebeskog Oca da učenike posveti istinom, tj. svojom riječi. Da budu tako posvećeni znači da se predaju Ocu, žrtvuju i budu odvojeni od svjetovnog – drukčiji od svijeta. Isus posvećuje sebe za učenike, tj. žrtvuje se na križu, a tim posvećenjem i oni će biti posvećeni i povezani s Bogom.
