vlč. Boris LJEVAK
Povjerenik za mlade, upravitelj župe Šimići, te kateheta na području Banjolučkog dekanata
Evanđelje: Mk 6,1-6
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.
Riječ Gospodnja.
U nekim modernim razmišljanjima, čovjek sebe stavlja u centar svijeta. Često je s time povezana pristranost, prenaglašena ambicija i oholost, koja čovjeka stavlja za mjerilo svih stvari, onako kako ja mislim je prava vrijednost. Taj pretjerani individualizam sve više prožima ljudsku zajednicu i remeti šire zajedništvo među ljudima.
Evo danas, slušamo evanđeoski ulomak u kojemu Isus dolazi među svoje. Što će on nama, pa mi ga znamo? Bila je prva reakcija „njegovih“ kad su ga vidjeli. Odbijali su ga i prezirali. Oholost pomješana sa zavišću nije dopustila onima zbog kojih je Isus došao da ga pobliže upoznaju i da shvate milosni trenutak pohoda Gospodinova.
Bog međutim pokazuje sasvim drugačiji primjer. On iz svoje Božje veličine se spušta na razinu čovjeka kako bi postao dio naše zajednice. Znao je da ga cijeli svijet neće prihvatiti, napose zbog toga što je tako skromno ušao u ljudsku povijest. Zar da od tamo može doći nešto dobro? Pa on je samo tesrov sin? Mi znamo kakav je njegov rod?
Dragi vjernici, mislim da upravo u ovome leži poruka. Svaki čovjek je neponovljiv. Svaki čovjek je poruka Božja upućena ponajprije njegovim bližnjima a zatim i svima nama. Svatko od nas donosi nešto novo i svaki od nas u tom uzajamnom hodu s drugim raste do svoje punine. Pogledamo li kroz povijest, toliko je slavnih imena koja su iskočila iz različitih negativnih okruženja ili pobjedila svoje slabosti te unatoč osude društva postali svjetli primjer svojega poslanja. Samo svjesni sebe i svojega poslanja možemo i drugima podariti ono što je Bog nama podario. Osobito je važno da nikada nikoga ne odbacimo. Učimo jedni od drugih i poniznim srcem prilazimo jedni drugima. Budimo uvijek sposobni prihvatiti istinu i sebi i o drugima.
