17. NEDJELJA KROZ GODINU
„Razdijeli onima koji su posjedali koliko su god htjeli.“
vlč. mr. Zlatko Matić
tajnik biskupa
Evanđelje: Iv 6, 1-15
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.
Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Riječ Gospodnja.
Dragi Čitatelju!
Isusova logika je uistinu veličanstvena te želi i nas cjelovito zahvatiti!
U današnjem evanđeoskom prizoru, apostola i evanđeliste Ivana, Isus nam očituje slavu svoga i našega Nebeskog Oca kojega proslavlja po novim znamenjima koja čini. Isus hrani gladno mnoštvo.
Analizirajmo današnje Isusove sugovornike, Filipa i Andriju. Oni su predstavnici svih nas današnjih slabih, krhkih, nerijetko i preplašenih za ovozemaljsku egzistenciju, te često i sumnjičavih Isusovih učenika. Oči koje su usmjerene prema zemlji često zaborave kako je prekrasan pogled u Nebo!
Filip je realist. On je onaj koji sagledavajući cjelokupne okolnosti donosi, materijalnim očima gledano, logički zaključak. Toliko i toliko je osoba, a toliko i toliko je sredstava. Zaključak sam proizlazi. Ne možeš dati ono što nemaš i točka.
Andrija predstavlja osobu koja na trenutke daje nadu, oduševi „na prvu“, „zagrije se“ za ponudu, ali brutalna stvarnost svakodnevnice ga baca u „trans“, sumnju, malodušnost, uskogrudnost te se i od njega, prije ili poslije, začuju riječi: nema tu uspjeha; to je neizvodivo; što je to za tolike potrebe?!
Isus, iznova očituje svoje beskrajno milosrđe prema potrebitima, gladnima na duši i tijelu te pokazuje svoju velikodušnost, neizmjernu otvorenost i širinu, te bezrezervno darivanje i pokazuje nam izuzetan primjer za nasljedovanje. Povrh svega, Isus nas poziva na vjernost.
Možda nas stvarnost, koja nam govori da se Isus u svojim dobročinstvima ne može nadmašiti „prizemljava na tlo“, ali nas sigurno ne želi ostaviti niti zadržati na tlu, nego nas poziva da prema Isusu težimo.
Isus želi i danas svoje „apostolske igrače“ koji će svoje povjerenje staviti u njegovo besprijekorno vodstvo i koji će „ostaviti srce na terenu“ za Njegovu strategiju koja je ispunjena vjerom u pobjedu Istine, nadom u zdravu i humanu budućnost te ljubavlju koja nadilazi sve barijere.
I naše je društvo danas „gladno“, shrvano sjedi na „livadi svoje svakodnevnice“ i pita se što činiti i kamo ići? Kamo svoj pogled usmjeriti?
Usidrimo se u Kristu, usmjerimo svoj pogled u Njega te plovimo prema njegovoj luci spasa kako bi i naša životna barka doplovila do svoga željenog cilja. Amen.
