SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA
„Roditelji nađoše Isusa posred učiteljâ.“
vlč. dr. Ante Vidović
doktor kanonskog prava
Evanđelje – Lk 2, 41-52
Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uzidoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mije biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.
I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
Riječ Gospodnja.
Što Riječ Božja govori našim obiteljima? Prije svega kaže da je brak svet kao i svećeništvo. Da je roditeljski poziv svet kao što je svet i poziv časne sestre.
Obitelj je mjesto gdje se uči prvo i najljepše ime Boga: a to je, da je Bog ljubav; gdje kuša prvi okus Boga, tako blizak ljubavi.
Njegovi su roditelji svake godine išli u Jeruzalem. Ova rečenica podsjeća obitelj da je ona na hodočašću. Kako Psalam pjeva: Blažen komu je pomoć u tebi dok se sprema na svete putove! (Ps 84). Blagoslovljena je obitelj u kojoj se čovjek nauči izaći iz unaprijed postavljenih okvira i prema ljudima i prema Bogu.
«Niste li znali da mije biti u onome što je Oca mojega?» Naša djeca nisu naša, pripadaju Gospodinu, svijetu, njihovom pozivu, njihovim snovima. Dijete ne može, ne smije postaviti svoj život prema zamislima i željama svojih roditelja.
Moram se brinuti za Oca. Za pun i sretan život, prvenstvo pripada Bogu. To su oštre riječi za roditelje, ali gdje je to Isus naučio nego u svojoj obitelji? «Ti si me naučio Božji prvenstvo! Majke, učili ste me slušati anđele! Oče, ti si mi rekao da ponekad život ovisi o snovima, od glasa noću: ustaj, uzmi dijete i svoju majku i bježi u Egipat.»
Ali nisu razumjeli. Isus raste u svetoj i nesavršenoj, svetoj ali i ograničenoj obitelji. Ova tri Nazarećanina su sveta, oni su proroci koji su ispunjeni Duhom, ali ipak ponekad ne razumiju svoju Obitelj. I onda se mi pitamo zašto ne razumijemo jedni druge u našim domovima? I upravo ova slika nesavršenosti koju čitamo u Evanđelju je utjeha za sve naše obitelji, koje su svaka na svoj način nesavršena, ali sposobne za rast.
U našim obiteljima živi tajna. Štoviše, one su prvo otajstvo Boga, sakrament, to jest vidljivi i djelotvorni znak. Prorok Izaija je rekao: «Ti si skriven Bog». Gdje je Bog skriven, ako ne u našim kućama i u našim obiteljima? Kuća i obitelj su mjesto prvog učenja. U obitelji Bog nas dotiče, govori nam i čini da rastemo. Uči nas umijeću življenja, umjetnosti davanja i primanja ljubavi.
