Župa BIHAĆ

Rimokatolički župni ured Sv. Ante Padovanskog BIHAĆ

Bihaćka je župa veoma stara. Spominje se već 1262. Tada u Bihaću postoji dominikanski samostan s crkvom sv. Ante. U XIV. st. franjevci u Bihaću imaju crkvu svete Marije. U srednjem vijeku na području Bihaća bilo je čak šest ili sedam crkava: sv. Antuna, sv. Elizabete, sv. Marije, sv. Lucije, sv. Jakova, Sv. Duha i sv. Marije Magdalene. Turci su crkvu sv. Antuna nakon pada Bihaća 1592. pretvorili u džamiju Fethiju. Na njoj su i danas uočljivi gotički portal i prozorska rozeta. Godine 1935., nedaleko od današnje džamije, kopajući temelje za kuću, vjernik Pero Hrvaćanin našao je kameni luk koji je po svoj prilici bio nad crkvenim vratima nekadašnje crkve sv. Antuna, a sada džamije Fethije. Iz natpisa proizlazi da je ta građevina podignuta za ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika (Ljudevita) I. (1342. – 1382.). On je 1345., za rata s Mlečanima, odsjeo u Bihaću i vjerojatno dao sagraditi crkvu. Na području koje danas pokriva bihaćka župa prije pada tih krajeva pod Turke bilo je čak 25 župa. U Cazinu je više od pola stoljeća (1522. – 1576.) stolovao kninski biskup, nakon što je Knin pao pod Turke.

Sredinom sedamdesetih godina XVII. st. spominje se bihaćka župa s trošnom crkvom. Ona ponovno nestaje u vrijeme Bečkoga rata (1683. – 1699.) i o njoj nema spomena do 1741. godine. Župne matice postoje od 1771.

Početkom sedamdesetih godina XIX. st. župnik je pokušao sagraditi crkvu na kupljenom zemljištu na Križu, ali turske vlasti nisu dopustile gradnju. Gradnja župne crkve započela je tek nakon prestanka turske vlasti, 1885., a dovršena je 1891. godine. Temeljito je obnovljena 1935. Srušena je bombardiranjem 1943. godine, a ostao je samo zvonik. Od tada sve do dovršenja izgradnje današnje crkve 1972. misa se služila u improviziranoj kapelici u ovećoj gospodarskoj zgradi. Današnja je crkva oktogonalna oblika sa zvonikom u kojem se nalaze tri zvona. U posljednjem ratu (1991. – 1995.) crkva je pretrpjela oštećenja.

Župna kuća sagrađena je 1900. i uz obnovu i danas služi svojoj svrsi.

U Kraljama, sjeverozapadnom predgrađu Bihaća, tijekom 2004. i 2005. sagrađena je područna crkva (17×6,70 m) u čast BI. Dj. Mariji Anđeoskoj koja je posvećena 25. rujna 2005.

U župi postoje kapelice na groblju sv. Jurja u Dobrenici (Lohovska Brda), sagrađena 1927., na groblju sv. Martina u Golubiću, sagrađena 1978. i teško oštećena u posljednjem ratu (ovo je groblje veoma staro i na njemu su vršena arheološka istraživanja), na groblju sv. Nikole Tavelića u Vrkašiću, a u Križu/Žegaru kao kapelica služi mrtvačnica na groblju.

U župi Bihać od 24. kolovoza 1894. do danas djeluju sestre Klanjateljice Krvi Kristove. Na području župe sagradile su samostan sv. Josipa i uz njega školu. Školu su otvorile odmah po dolasku i vodile je do Drugoga svjetskog rata. Nakon rata samostan i škola su nacionalizirani i još uvijek nisu vraćeni sestrama.

Od važnijih hrvatskih kulturnih udruga i ustanova u gradu Bihaću najdulje djeluje podružnica Hrvatskoga kulturnog društva Napredak, od 1907. do 1944. godine i ponovno od 1992. do danas. Osim Napretka u Bihaću je do Drugoga svjetskog rata djelovala i podružnica Hrvatskog Radiše te Hrvatsko pjevačko i tamburaško društvo Krajišnik (utemeljno 1899.).

Župom upravljaju franjevci Bosne Srebrene, a pripadaju joj ova naselja: Bihać, Čavnik, Dobrenica, Golubić, Greda, Izačić, Kralje, Križ, Lohovska Brda, Papari, Ružica, Sokolac, Vedro Polje, Vrkšić i Žegar.