24. OBLJETNICA MUČENIČKE SMRTI VLČ. FILIPA LUKENDE I S. CECILIJE GRGIĆ
U nedjelju, 12 svibnja 2019. liturgijskim slavljem obilježeno je u župnoj crkvi i svetištu sv. Terezije od Djeteta Isusa u Presnačama na periferiji Banje Luke 24. obljetnica mučeničke smrti tadašnjeg župnika i graditelja svetišta vlč. Filipa Lukende i sestre Cecilije Grgić, redovnice Družbe sestara Milosrdnica sv. Vinka Paulskog, katehistice i voditeljice župnog pjevačkog zbora.
Koncelebrirano misno slavlje predslavio je biskup Franjo Komarica, a s njime su, uz domaćeg župnika mons. Ivicu Božinovića koncelebrirala još dvojica svećenika. Na misi su, uz domaće župljane i neke druge, koji su iz drugih banjalučkih župa ipak uspjeli doći, unatoč blokade grada zbog sportskog natjecanja ulicama grada, bile i redovnice Milosrdnice i Družbe Misionarke Ljubavi, njih preko trideset iz raznih gradova BiH i Hrvatske, među kojima su bile provincijalna poglavarica iz Sarajeva s. Julijana Djaković i zamjenica generalne poglavarice iz Zagreba s. Jelena Ikić. Iz Hrvatske je stigla na misu i rodbina ubijenog župnika Filipa i redovnice Cecilije.
Župnik Božinović je na početku mise uputio svima riječi dobrodošlice i kratko podsjetio na povod ovog komemorativnog molitvenog okupljanja. Spomenuo je i današnje stradanje kršćana u raznim državama Afrike i Azije te pozvao na molitvu za sve koji trpe zbog svoje vjere.
Biskup Komarica je na početku mise podsjetio da se „danas obilježava svjetski molitveni dan za duhovna zvanja“ te pozvao na molitvu za nova svećenička i redovnička zvanja ne samo u biskupiji i Družbama nego i u Domovini i u cijeloj Crkvi.
U svojoj prigodnoj propovjedi biskup Franjo je najprije naglasio jedinstvenu svjedočku, tj. mučeničku ulogu samog Isusa Krista, Dobrog Pastira koji svoj život daje za svoje ovce, tj. za ljude. A Crkva Kristova „stupa putem križa Kristova i trajno se spominje patnjā svojih članova, koje su tijesno povezane s Kristovom žrtvom na križu. Ustrajnost u progonstvu, u podnošenju nevolja i nepravdi sastavni je dio svjedočanstva, koje Crkva Kristova od prvih godina svoje duge povijesti do danas, daje za svoga božanskog Utemeljitelja“.
Zatim je podsjetio kako se „osobito danas i baš na ovom mjestu, s dubokim i dužnim pijetetom i zahvalnošću sjećamo u molitvi pred Gospodinom svjedočkog života i mučeničke smrti našeg brata i vjernog svjedoka u Kristovom vinogradu na području Banjolučke biskupije, župnika i čuvara biskupijskog svetišta Filipa i vjerne Kristove zaručnice, redovnice Cecilije. Mi smo svjedoci“ nastavio je biskup „da su oni bili doista spremni svojim životom zapečatiti Božju istinu o Bogu i čovjeku i da su u djelo provodili i najtežu Kristovu zapovijed, ljubav prema svojim neprijateljima. Oni su postali uzori, vrijedni nasljedovanja. Uspomena na njihove žrtve života zbog vjernosti Kristu ne smije izblijediti, pogotovo ne u sredini gdje su se te žrtve dogodile, a slično je i s drugim brojnim mjestima ubijanja zbog Krista i pripadnosti Katoličkoj Crkvi miroljubivih i nedužnih svećenika i vjernika laika u velikom broju župa u Banjolučkoj biskupiji tijekom rata 90-tih godina“. Biskup je zatim citirao riječi svetog pape Ivana Pavla II. koje je on izgovorio nakon podnevne molitve pred mnoštvom vjernika okupljenih na trgu sv. Petra u Vatikanu, 14 svibnja 1995 godine: „Sinoć sam primio bolnu vijest o ubojstvu u Banjoj Luci, u Bosni i Hercegovini, jednog svećenika i jedne redovnice čija su tijela nađena spaljena. To je žalosni epilog niza napada u kojima je srušen jedan samostan i četiri crkve u banjolučkoj biskupiji. Biskup Franjo Komarica, koji mi je izložio svu svoju patnju, molio je za pomoć i obratio se također raznim domaćim i međunarodnim ustanovama. To je učinila i Sveta Stolica. Tko može ostati njem i nepomičan pred tolikim barbarstvom? Tko može odobriti tolike grozote, s koje god strane dolazile? Sa svima koji pate ili su obuzeti strahom, želim poručiti: Dosta je mržnje! Dosta je krvi! Dosta je rata! Tko je odgovoran za te čine i tko ih smišlja, taj će morati odgovarati pred Bogom i pred ljudima. Neka Gospodin primi u svoju radost ove dvije nevine žrtve, neka utješi njihove obitelji i crkvenu zajednicu i neka takne srca onih koji su odgovorni za tu tragediju … Neka ova žrtva Crkve bude sjeme bratstva i mira“. Biskup je ustvrdio kako „smo mi svjedoci da ova krvava žrtva vjernih i vjerodostojnih članova Crkve već donosi očite plodove bratstva, pomirenja i istinskog mira među mnogim našim sugrađanima“.
Pri kraju propovjedi biskup je sve nazočne pozvao da upute molitvu „Kristu Kralju mučenika za duše ubijenog svećenika Filipa i redovnice Cecilije, te da njihove žrtve isprose pokajanje njihovim mučiteljima i ubojicama, a svim odgovornima za sudbinu i budućnost ljudi u ovom gradu i zemlji neka izmole svjetlo Duha Božjega da ispravljaju nepravdu, sprječavaju zlo, odlučno rade za duhovno i tjelesno dobro svih ljudi, prvenstveno obespravljenih. Molimo Ga također, da nama u ovoj biskupiji i u Družbi Milosrdnih sestara sv. Vinka Paulskog, providi potrebne mogućnosti, ljudske i druge, kako bi se u što skorije vrijeme moglo službeno pristupiti otvaranju crkvenog procesa za njihovu beatifikaciju i njihovo podizanje na čast oltara, a za duhovno dobro sadašnje i budućih generacija, članova Kristove Crkve u našoj biskupiji, u našoj redovničkoj Družbi i u našem narodu“.
Prije i poslije mise mnogi od nazočnih, po ustaljenoj praksi, pohodili su „spomen sobu“ mučeničke smrti župnika Filipa i sestre Cecilije, koja se nalazi u ponovno obnovljenom, u ratu spaljenom župnom uredu, i pomolili se u tišini. Nakon mise zadržali su se mnogi u društvu biskupa i svećenikā u plodnom razgovoru i druženju.
Za bezrazložno, gnusno ubojstvo i spaljivanje župnika i redovnice, kao i za spaljivanje župne kuće i rušenje župne crkve, u ovom dijelu garda Banje Luke ni nakon 24 godine (!) još nije nitko pozvan na odgovornost!
TABB
Banja Luka – Presnače, 13. svibnja 2019.
