“Dani sjećanja” – Posavska Mahala
U organizaciji Hrvatskog kulturnog društva Napredak Podružnica Odžak te župa doborskog dekanata i mjesne zajednice Posavska Mahala, 25. svibnja 2019. u Posavskoj Mahali pokraj Odžaka održano je središnje obilježavanje pod nazivom „Dani sjećanja 2019.“ koji su započeli 15. svibnja u Novom Selu-Balegovcu te završili 26. svibnja u Garevcu pokraj Modriče. Bila je to prigoda da se puk toga kraja dvadeset i treći put (1996.-2019.) u molitvi prisjeti stradanja hrvatskog naroda iz vremena Drugoga svjetskoga rata i neposrednog poraća u vremenu komunističke vladavine u tom dijelu Bosanske Posavine. Svetu misu za sve žrtve Drugog svjetskog i nedavnog rata i poraća predvodio je biskup banjolučki mons. Franjo Komarica uz koncelebraciju osmorice svećenika. Prigodnu propovijed biskupa Komarice, prenosimo u cijelosti:
(1 Iv 3.7-17; Ps 25,1-2. 3-4. 12-13; Lk 6,27-38)
Dragi brate u Kristovom svećeništvu i prijatelju, župniče vlč. Pavo,
draga braćo svećenici,
poštovane sestre redovnice,
poštovana djeco i potomci, rodbino i rođaci pobijenih katolika ovog sela, ove župe i cijelog ovog kraja,
Kao Kristovi vjernici, okupili ste se i ove godine, slično kao i proteklih godina, na zajedničko molitveno i euharistijsko slavlje, u povodu pretužnih, dramatičnih događanja, koja su se u ovom selu i u okolnim selima odigrali, upravo ovih dana prije 74 godine, na kraju užasnog 2. svjetskog rata.
Kako je svima vama već dobro poznato, tada su, braneći svoje obitelji, svoje domove, svoju očevinu i djedovinu, braneći dostojanstvo i neupitna, temeljna ljudska prava ovdašnjih starosjedioca Hrvata iz Božjim blagoslovom obilno blagoslovljene Bos. Posavine, dali najviše što su imali, dali svoje živote njih čak 3404 (!) ovdašnja katolika-Hrvata, među kojima i trojica svećenika, njihovih duhovnih pastira.
Tada je, po tko zna koji put u dugoj povijesti ljudskog roda, pa i u povijesti Kristove Crkve, u povijesti našeg naroda i naše domovine, nesretni Kajin, bez istinskog povoda i razloga, potpuno bespravno, nasrnuo na svoga nedužnog brata Abela, s nakanom da uništi njegov i život i obitelj, njegov dom i imanje, i da zatre i sām korijen njegova ovdašnjeg života i njegove budućnosti.
Valja nam, kao Kristovim vjernicima, uvijek iznova dozivati sebi u pamet Božju objavljenu istinu, koju naviješta Kristova Crkva, kao što smo maločas čuli iz odlomka Prve poslanice svetog apostola Ivana:
„Djeca Božja i djeca đavolska poznaju se po ovome: tko god ne čini što je pravedno, tko ne ljubi svoga brata, nije od Boga. Jer, ovo je poruka koju smo čuli od početka: ljubimo jedan drugoga.
Ne postupajmo kao Kajin koji, jer je bio od Zloga, umori svoga brata! A zašto ga umori? Jer su njegova djela bila zla, a djela njegova brata pravedna“ (1 Iv 3,10-12).
Ovdje nije riječ samo o zavisti Kainovoj, nego o daleko dubljem razlogu. Kajin se svojom voljom nalazi u mraku mržnje, a to je potpuna suprotnost Bogu, koji je Svjetlo odn. Ljubav.
Abelova djeca su djeca Božja, a Kajinova djeca su đavolska djeca, pojašnjava Sv. Pismo. U Starozavjetnoj knjizi ”Postanak” (4,11) piše da je Bog prokleo Kajina, zbog njegova strašnog grijeha, tj. zbog uništavanja pravednog Abela i njegovog potomstva. „Tko nosi u sebi mržnju, tko je zao i uživa u zlu i zlo podupire, taj je prokletnik“, poruka je Božje objave.
Doista, jadan Kajin i sva Kajinova djeca, kad god su oni u povijesti ljudskog roda živjeli i gdje god da su živjeli! Tko god se dadne zavesti od Zloduha da prkosi Bogu, da prezire Boga i njegov sveti zakon, njegovu istinu, njegovu pravdu i njegovu ljubav, taj nužno ostaje bez Božjeg blagoslova i bez Božje zaštite i postaje rob Sotone. On nužno mora činiti đavolska djela. On ubija, uništava, razara, iskorjenjuje, i čovjeka pojedinca i cijeli narod i društvo i čovjekov okoliš!
A od svih onih sretnika, koji se dadu poučiti u Božjem nauku, u Božjim zapovijedima, te osjećam obvezu da tu Božju nauku i Božje zapovjedi provode u svome svakodnevnom životu, može se a i smije se s pravom očekivati da budu Božji prijatelji i Božji suradnici. Oni mogu, a i moraju, biti u stanju činiti pravedna, dobra djela;
moraju se zalagati za obranu istine i pravde, praštanja, ljubavi i mira; zalagati se i promicati Božji zakon i Božja prava te ljudsko dostojanstvo i temeljna, neupitna ljudska prava, kao što su pravo na život dostojan čovjeka, pravo na vlastiti identitet, na vlastitu imovinu, na vlastiti dom i domovinu, na svoj jezik, vjeru itd.
Oni moraju biti spremni činiti dobra djela, čak i svojim neprijateljima, praštati onima koji su im zlo učinili ili još čine, blagoslivljati one koji ih proklinju, pa čak i moliti za one koji ih kleveću, ocrnjuju, koji ne govore istinu, nego ju ubijaju i proglašavaju laž za istinu, a nepravdu za pravdu! Zar sve to ne tumače jasno Isusove riječi iz odlomka sv. Evanđelja, evanđeliste sv. Luke, koje malo prije saslušasmo (usp. Lk 6, 27-38)?
Kao istiniti, vjerodostojni kršćani-katolici, vi ste, draga braćo i sestre, zasigurno od svojih duhovnih vođa-svećenika morali biti poučavani, da mržnja, koja uništava i iskorjenjuje ljudske živote i čitave iz njihove imovine i očevine iz njihova rodnog kraja, i koja slijepo divlja protiv drugog čovjeka ili drugih ljudi, drugih naroda ili pripadnika drugih vjerskih zajednica, da takva mržnja nije niti može biti Bogu ugodan dar sa oltara Kristove pomirbene žrtve. Jednako tako ne može biti Bogu ugodan dar, od strane onih koji se slažu s takvom mržnjom i njezinim pogubnim plodovima; koji se odlučno njoj i njenim plodovima ne suprotstavljaju niti ih otklanjaju.
Prije 70 i više godina u ovoj župi i u cijelom ovom kraju, drevnom zavičaju mnogih od vas ovdje nazočnih, počinjen je od strane ljudi, koji su bili zahvaćeni mržnjom na Boga i na čovjeka, strašan grijeh pred Bogom, a strašan zločin prema međunarodnom pravu. Ovdašnji katolici, vaši očevi, djedovi, braća, rođaci i mještani, bili su žrtve tog grijeha i toga zločina.
Svjedoci ste, a i mi s vama, da tu dramatičnu, strašno pogubnu činjenicu desetljećima nisu htjeli uvažavati oni, koji su u ovom kraju, zemlji i državi obnašali – na raznim područjima – odgovorne državne i političke dužnosti.
Čak ju se nije smjelo glasno i javno niti spominjati, pa ni u javnim, zajedničkim molitvama, vas, preživjelih mještana, odn. potomaka od pobijenih. Bez istinskog, objektivnog, sveobuhvatnog sagledavanja i vrednovanja svih događanja koja su se zbila sa ovdašnjom katoličkom odn. hrvatskom populacijom tijekom, na koncu i nakon 2. svjetskog rata, te u domovinskom ratu, 90-ih godina, bez spremnosti da iskreno temeljito rasvijetlimo i prihvatimo tu dramatičnu prošlost ovdašnjih više desetina tisuća katolika odn. Hrvata, koja je opterećena teškim bremenom grijeha počinjenog od strane Kajinove djece, a koji grijeh, ako nije okajan, povlači za sobom kao posljedicu Božje prokletstvo kroz mnoge generacije potomaka i moguće konačno, vječno prokletstvo u paklu, mi nećemo moći ostvariti željenu, prijeko potrebnu smirenu i sigurnu budućnost ni za sebe ni za ovu našu generaciju, niti za buduće generacije vaših potomaka niti drugih ovdašnjih domicilnih stanovnika. Svakog istinoljubivog našeg sunarodnjaka i suvremenika, za sigurno, raduje, što je konačno došlo vrijeme, a pokazala se i volja, da se do sada skrivane i nepoznate činjenice iz tih dramatičnih vremenskih razdoblja javno prezentiraju i adekvatno vrednuju.
Među tim činjenicama će biti zacijelo i onih koji će posvjedočiti da su i branitelji vaših obitelji, vaših domova i vaše slobode ugrozili nečije tuđe živote iako im to nikako nije bila prvotna namjera. I oni trebaju Božje oproštenje i smilovanje, a to im mi, njihova braća i sestre po vjeri trebamo od milosrdnog Boga isprositi svojim molitvama, svojim žrtvama i ispunjavanju svojih zavjeta!
Ako ste dakle, dragi Kristovi vjernici, u svome vjerničkom stavu ispravno poučeni, može li onda netko s pravom, ili bez prava, posumnjati da je ova vaša današnja žrtva i molitva, koju donosite na ovaj žrtveni stol Krista, Velikog i Vječnog Svećenika istinita, ispravna, iskrena – i kao takva Bogu ugodan dar, koji će On milostivo primiti za duše vaših pobijenih dragih očeva, djedova, rođaka, župljana, mještana?
Što mislite, ima li pravo netko posumnjati da vama, zapravo, mnogo ne znače sve one vrijednosti, za koje su pali ovdašnji vaši mučenici tj. svjedoci vjernosti vlastitoj obitelji, vlastitom domu i rodnom kraju i njihove žrtve, mučenje pa i sama njihova okrutna smrt?
Što mislite ima li pravo netko posumnjati da ste vi – moguće i na nagovor ili na naredbu nekoga nedobronamjernog, makar on bio i pripadnik našeg hrvatskog naroda – olako zaboravili a možda i prezreli one, samo Bogu znane bezbrojne žrtve i muke vaših, izuzetno hrabrih i svome domu i obitelji vjernih majki, koje su othranile i za život osposobile vas i iz pustoši i uništenosti podigle cijeli ovaj prelijepi, pitomi kraj?!
I danas ovi vaši prelijepi i plodni krajevi Posavine i Božja stvorenja, osobito plemeniti ljudi koji, po Božjem promislu, imaju i moraju imati ovdje pravo živjeti životom Božje djece, odn. životom dostojnim čovjeka, potrebiti su Božjeg blagoslova, a ne prokletstva, radi ovdašnjih Kajinovih potomaka i njihova užasnog grijeha kojega su počinili na ovom području prije 70 i više godina, a ponovili su ga, nažalost i u ovo naše vrijeme, čemu smo svi mi svjedoci!
Bog daje svoj blagoslov ako ima komu dati! Svetopisamska knjiga ”Psalmi” veli, kako smo malo prije čuli: „Ima li koga da se boji Gospodina? On će ga poučiti kojim će putem krenuti. Duša će mu u sreći počivati, a potomci će njegovi zaposjesti zemlju“ (Ps 25,12-13)!
Samo oni ljudi, koji su dopustili da ih iznutra prosvijetli i učvrsti Duh ubijenog i uskrslog Krista, Duh Tješitelj i Branitelj, u stanju su stvarati dragocjene plodove Kristove mirotvorne žrtve, koju je On na križu podnio za spas cijelog ljudskog roda, pa tako i za spas stanovnika ovdašnjih selā i župā! Bez darova Duha Svetoga, osobito, Duha jakosti, sigurno ne bi mogli ni svi oni vjerni i postojani branitelji vaših obitelji, vaših sela i cijelog ovog kraja izdržati sve navale Kajinovih potomaka i radije dati svoje živote nego izdati svoje uzvišene i svete ciljeve obrane svoje obitelji, svoga roda i doma!
I danas treba takvih karakternih, postojanih ljudi svako vaše selo i mjesto, treba cijeli ovaj kraj i cijela vaša draga Posavina!
Ovaj Dan molitvenog sjećanja na sve mučeničke žrtve ovih vaših selā i župā i ovog vašeg rodnog kraja, na sve koji su nastradali i patili zbog svoje pripadnosti Kristu i njegovoj Crkvi na ovom dijelu vaše prostrane vrhbosanske nadbiskupije, neka bude prožet vašom istinskom zahvalnošću i ljubavlju prema tom svojevrsnom dragom kamenju, uzidanom u povijesno pamćenje i u povijesno zdanje vaše nadbiskupije i ove naše domovine, ali i u knjigu vječnog života. Njihove žrtve ne smiju biti uzaludne za budućnost vaše nadbiskupije i Kristove Crkve u našoj domovini i u našem hrvatskom narodu, kao što ni Kristova žrtva, koju sada ovdje na oltaru obnavljamo, nije i ne može biti uzaludna, nego spasonosna za nas i za cijeli svijet!
Potičem vas, draga braćo i sestre u Kristu, ubijenom i uskrslom, da se sada, svi zajedno, pomolimo Kristu Spasitelju i Dobrom Pastiru naših duša i milosrdnom Sucu svih naših umrlih, izginulih i nestalih, naše braće i sestara u vjeri, da svima njima podari mjesto među svojim nebesnicima tj. onima, koji su za Njega i Njegov sveti Zakon prolili svoju krv i dali svoje živote.
A nas, neka Krist čuva i pomaže u našoj borbi protiv Zloduha – Đavla, kako bismo s pouzdanjem u Božju Providnost i Božju ljubav i skrb prema nama spoznali i prihvatili ono što Bog sada i ubuduće od nas hoće da učinimo u ovom kraju, u ovoj općini, u ovom dijelu naše domovine. Neka nam Krist pomogne, kako bi i uz naše odlučno, zajedničko zalaganje, Dobro nadvladalo Zlo, pravda nepravdu, da umjesto brojnih porušenih domova po svim ovdašnjim selima i zapuštenih vaših očevina i djedovina, koje Bog Stvoritelj zasigurno nije stvorio samo za ptice i divlje životinje ponovno dođe do stvarne mogućnosti održivog povratka svih vas, potomaka ovih brojnih žrtava, kojih se danas s pijetetom i zahvalnošću spominjemo.
Neka se sada, iz naših srdaca i duša vine za svu našu mučeničku braću i sestre usrdna molitva Kristu, Raspetom i Uskrslom;
Ti Gospodine Isuse Kriste, Spasitelju nas i svih ljudi, svih vremena i nacija: mi Te molimo za oproštenje svega onoga zla, koje se naselilo u srca nas, grješnih ljudi i u ovaj naš svijet, kao i za pomanjkanje naše odlučne volje, da ispravljamo nepravde i činimo dobro i da ga oko sebe širimo!
Ti si nam dao primjer, kako se mi, kao Tvoji učenici i suradnici, trebamo odlučno i ustrajno truditi u izgradnji Tvoga kraljevstva: kraljevstva istine, pravde, praštanja, milosrđa, ljubavi i mira, kako bi zlo i nezahvalnost prema Tebi bili zaustavljeni i smanjeni!
Nismo dovoljno učinili za Tvoje jasne naputke koje dobijamo od vodstva Tvoje Crkve. Papā i biskupā, nego smo čak radili protiv njih i tako povećali laž, nepravdu, mržnju i osvetu u našem životnom okruženju!
Sada, sjedinjeni s Tobom u ovom slavlju Tvoje žrtve ljubavi i predanja, u kojoj su uključene i sve patnje i mučeničke smrti svih stradalih članova Tvoje Crkve u ovom dijelu naše domovine, mi te molimo: Zavladaj ponovo Kriste u našim srcima, u našim obiteljima, u ovdašnjim našim domovima i u ovdašnjim našim župama, jer su za Tebe i za nas, kao Tvoje istinite učenike, dali svoje živote, naša braća u vjeri, očevi, rođaci, susjedi mnogih od nas ovdje nazočnih! Presveta Majko Spasiteljeva i Majko naša,
„ – čuvaj ovdašnji moj narod … Dugi su bili dani njegovih stradanjā i mukā, ali i vjere, postojane i čvrste, koju vihori nevoljā i kušnja nisu mogli uništiti. (…) Čuvaj ovaj moj narod (na ovoj plodnoj zemlji Posavini)
– čije su brazde natopljene krvlju mučenika i znojem ratova, iz kojih niču klasovi zlatni za dane nove!
– Ti si uvijeke bila njegov stijeg, njegova pobjeda i slava i Majka milosrđa, što je čula svaki vapaj, izvidala ranu svaku. (…)
Vladaj (i) kroz (buduće) vjekove (ovim) narodom mojim, koji Te zove Kraljicom svojom“ (s. Marija od Presv. Srca)! Amen.
