U župi Sokoline u Kotor Varošu svečano je, 15. kolovoza 2019. proslavljeno Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo, koje kotorvaroški vjernici nazivaju Gospojina. Misno slavlje na prvi dan trodnevnice predvodio je fra Petar Karajica, ravnatelj Kruha sv. Ante u Sarajevu. Koncelebrirao je župnik župa Kotor Varoš, Sokoline i Vrbanjci fra Zoran Mandić koji je predvodio misno slavlje drugog dana trodnevnice. Trećeg dana trodnevnice misno slavlje predvodio je opet fra Petar Karajica, a koncelebrirali su župnik fra Zoran, župnik župe Rotterdam u Nizozemskoj fra Mišo Sirovina i ravnatelj Katehetskoga ureda Banjolučke biskupije vlč. Marko Vidović. Na Misi je bilo oko 250 vjernika.
Na Gospojinu je jutarnje Misno slavlje predvodio komunikolog vlč. dr. Slavo Grgić, a središnje, pučko Misno slavlje predvodio je fra Mišo. Koncelebrirali su fra Zoran i fra Petar. U misnom slavlju sudjelovalo je oko 2500 vjernika.
Fra Mišo je u propovijedi podsjetio da je u katoličkom kalendaru najviše dana u kojima se štuje i časti Blažena Djevica Marija te, između ostaloga, kazao: „Marijin život i njezina budućnost bili su određeni činjenicom da je zatrudnjela. Bog je bio nazočan u svakom trenutku njezinoga života. Stoga je ona bila Škrinja Saveza, Škrinja Zavjetna, Kovčeg Saveza. Taj Kovčeg Saveza veže se i uz Mojsija, uz Stari Zavjet. U njega je bilo pohranjeno ono najdragocjenije što postoji u židovskoj vjeri. Nosili su ga svećenici kroz pustinju. Unutra su bile ploče s Božjim zapovijedima, kao i štap Aronov. Kovčeg je završio u Salamonovu hramu, u Svetištu, gdje je bio prostor za Svetinju nad Svetinjama. Ne postoji ništa dragocjenije u Starom Zavjetu od Kovčega Saveza. Ne postoji ništa približno dragocjeno njemu. Stoga je i pohranjen tamo gdje je Svetinja nad Svetinjama. I kad se u posljednjoj biblijskoj knjizi kaže za BDM da je ona Škrinja Zavjetna, Kovčeg Saveza, onda to znači da je ona Svetinja nad Svetinjama. Ona nosi svu bit vjere. U njoj su svi Savezi sklopljeni s Bogom. A kakvi su se ovdje savezi sklapali? Rezultat takvih saveza su potpuno prazna župa Sokoline. Umjesto s Bogom čovjek je u napasti sklapati saveze s đavlom. O tome nam govori početak Biblije. Uzdajući se u Majku Božju, trebali bismo ostati vjerni Savezu s Bogom. Naše kršćanstvo ne bi smjelo biti samo neki folklor. Ono bi moralo biti nešto što nas obilježava u svakodnevnici, pa i kroz susrete, kako s najmilijima tako i s neprijateljima“.
Istoga dana večernju Misu uočnicu na Rokovu groblju predvodio je jajački gvardijan fra Vinko Marković. Koncelebriralo je više svećenika. U Misnom slavlju sudjelovalo je veliko mnoštvo Kotorvarošana koji su u Domovinskom ratu protjerani sa svojih ognjišta.
Na blagdan sv. Roka, 16. kolovoza jutarnju Misu predvodio je župnik župe Gračac fra Anto Šimunović, a središnje Misno slavlje predvodio je fra Mišo. Koncelebriralo je trinaest svećenika. Među njima je bio ovogodišnji kotorvaroški mladomisnik i tajnik nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, Štefan Marković. U Misnom slavlju sudjelovalo je nekoliko tisuća prognanih kotorvaroških Hrvata te vjernika banjalučkoga i jajačkoga kraja. Četvorica mladih muškaraca iz Podmilačja, pješačeći šezdesetak kilometara preko obronaka Ranča i Vlašića i dubokog kanjona rijeke Ugar, donijeli su na Sokoline i Rokovo groblje hodočasnički križ kojega su Kotorvarošani za Sv. Ivu odnijeli u Podmilačje, idući istim putem. Križ su predali fra Miši koji je s križem blagoslovio sve nazočne.
Fra Mišo je u prigodnoj propovijedi ustvrdio je da je naša prva asocijacija uz vjeru pouzdanje. „Ono je najbolje kad je čvrsto i snažno. I ovaj svijet ovdje oduvijek ima snažnu vjeru i čvrsto pouzdanje u Boga i svetoga Roka“, kazao je fra Mišo podsjetivši da je u vrijeme sv. Roka (1348.-1376.) po Evropi vladala kuga zbog koje je umrla jedna trećina ondašnjih Europljana. „Posebna kuga našeg vremena je kuga laži. Prema bibliji Sotona, đavao je otac laži koji se uvuče u sve. Stoga bismo se ovdje mogli moliti sv. Roku da oslobodi od kuge laži našu Crkvu i naše obitelji, naša prijateljstva i međusobne odnose. Zlo, ta vrata paklena, uvijek će htjeti nadvladati Crkvu Kristovu, ali je neće nadvladati. Svugdje tamo gdje se na bilo koji način ubija čovjek i ljudski život, osobito gdje se ubijaju djeca, tamo je Cezareja Filipova, tamo je izvor rijeke Jordana, tamo je pakao. U takvim mjestima i situacijama potrebno je moliti se sv. Roku. Bosna i Hercegovina je hodočasnička zemlja. Sv. Rok je bio zaštitnik hodočasnika, što je i sam bio“, kazao je, između ostaloga, fra Mišo.
Na svim misama u Sokolinama i na Rokovu groblju liturgijsko pjevanje predvodili su domaći pjevači.
Uoči Gospojine u Zabrđu je šest ekipa odigralo malonogometni turnir na kojemu je pobijedila ekipa ‘Župni ured’. Ekipe su odigrale turnir i na Rokovo u Podbrđu gdje je pobijedila ekipa ‘Majo dom’.
U Kotor Varošu je prije Domovinskog rata živjelo oko jedanaest tisuća Hrvata, a sada ih je tamo tek oko dvije stotine i pedeset, uglavnom onih starijih. Mnogih sela više nema, kao i cijele župe Sokoline.
FIA
Sokoline, 22. kolovoz 2019.
