PROPOVIJED BISKUPA VUKŠIĆA PRIGODOM OBILJEŽAVANJA 53. SVJETSKOG DANA DRUŠTVENIH KOMUNIKACIJA U BIH

U okviru obilježavanja 53. Svjetskog dana društvenih komunikacija u Bosni i Hercegovini, svečano Euharistijsko slavlje u nedjelju, 29. rujna 2019. župi sv. Josipa u Drvaru predvodio je predsjednik Vijeća za sredstva društvenog priopćivanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH. Propovijed biskupa Vukšića prenosimo u cijelosti:

KRŠĆANSKI IDENTITET ČOVJEKA OSTVARUJE SE U ZAJEDNIŠTVU, ISTINI I PRIJATELJSKOJ POVEZANOSTI S DRUGIMA

Već dulje od pola stoljeća svake godine rimski biskupi, u povodu Svjetskoga dana društvenih komunikacija, posebnom porukom izravno se obraćaju cijeloj Katoličkoj Crkvi, kao i svakom njezinu članu ponaosob. No, ove poruke pape neizravno upućuju također cijelomu svijetu i svim ljudima. I ne može biti drukčije, jer katolički vjernici žive posvuda kao odgovorni članovi i graditelji konkretnih društava. Pozvani su u svom životnom prostoru, i u suradnji sa svima drugima, biti odgovorni, aktivni i konstruktivni, te stalno davati svoj doprinos za pozitivan razvitak i napredak. U te papinske poruke uključeni su posebice vlasnici sredstava društvenih komunikacija suvremenoga svijeta, njihovi urednici i djelatnici. Jednako tako i korisnici njihovih poruka, ideja i informacija. I svake godine ta je poruka redovito posvećena nekoj novoj temi, koja u prethodnom razdoblju ili nije bila sadržaj papinskih poruka ili se smatra da, zbog važnosti u datom trenutku, na neku od njih treba na nov način podsjetiti. Tako je i ove godine učinio papa Franjo.

I.

U skladu s odlukom Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija održava se u našim biskupijama svake godine u posljednju nedjelju mjeseca rujna. A već kroz nekoliko godina ustalio se običaj, da predsjednik Vijeća za sredstva društvenih komunikacija na taj dan predvodi slavlje Svete Mise u jednoj od naših župnih zajednica. Naravno, uvijek u dogovoru s nadležnim biskupom i župnikom, i svake godine u drugoj biskupiji i drugoj župi. Započelo je Svetom Misom u Mostaru 2014. godine, te nastavljeno u Sarajevu, Banja Luci, Tomislavgradu i Žepču. I nastavljajući tu lijepu tradiciju, ove godine smo u Drvaru gdje, zahvaljujući blagoslovu biskupa Franje i gostoprimstvu župnika don Davora, upućujemo svoju poniznu molitvu Gospodinu Bogu. Molimo za izgradnju zdravoga zajedništva, učvršćivanje pravednoga mira, za povećanje suradnje, širenje dobrote i jačanje povjerenja među ljudima, narodima, državama, Crkvama i vjerskim zajednicama. I da te naše nakane, koje su nas okupile u molitvi, djelatnici sredstava društvenih komunikacija preuzmu kao svoju časnu zadaću te ovim moćnim sredstvima i svojim umom, s Božjim blagoslovom i uz našu stvarnu pomoć, pomognu pretočiti plemenite nakane u sretnu svakodnevicu ljudskoga roda. Posebice molimo za poštivanje osobnih i kolektivnih ljudskih prava, sreću, blagostanje, slogu, sklad, napredak, povjerenje i pravedan mir u BiH.

II.

Izbor teme našega razmišljanja potaknula je ovogodišnja poruka pape Franje, koju je naslovio „Od zajednice na društvenoj mreži do ljudskih zajednica“. Posvetio ju je važnoj ulozi sredstava društvenih komunikacija, a posebice interneta, za izgradnju zdravih odnosa unutar ljudskih zajednica i među njima. Pri tomu, jednako je važna uloga tih sredstava za izgradnju povezanosti, suradnje, povjerenja i prijateljstva među pojedinim ljudima. Naime, njihova dobronamjerna i ispravna uporaba može pomoći da se čovjeka, umjesto kao bezličnoga pojedinca, još jasnije prepozna i prihvati kao osobu sa svojim dostojanstvom, pravima i potrebama. To su vrednote, koje uvijek i na svaki mogući način, pa tako i u području društvenih mreža, odnosno interneta, treba promicati, braniti i poštivati.

Internet može biti sredstvo izvanrednih mogućnosti za povezivanje, uzajamno pomaganje, uspostavljanje prekinutih kontakata, za pristup informacijama i stjecanje znanja, ali pokazalo se također, opominje papa Franjo u svojoj poruci, da je to jedno od područja „koje je najviše izloženo dezinformacijama i svjesnom i ciljanom iskrivljivanju činjenica i međuljudskih odnosa, što često poprima oblik diskreditacije“. Koristi se, nažalost, i za manipuliranje osobnim podacima radi stjecanja gospodarske i političke koristi, bez poštivanja dostojanstva ljudske osobe i njezinih i prava. Nekima je pak sredstvo za nasilje, ucjene i širenje mržnje, pa statistike pokazuju, da je svaka četvrta mlada osoba na neki način žrtva internetskoga zlostavljanja.

III.

Papa poziva, da se ponovno razmisli i otkrije pozitivna poruka primjera mreže, po kojoj je svijet interneta u počeku nazvan. Naime, mreža je stvarnost, koja se sastoji od mnogo linija, sjecišta, pravaca i vezova. Ona postoji kao cjelina i služi svojoj svrsi zahvaljujući solidnosti, sudioništvu, uvezanosti i doprinosu svih njezinih elemenata. Upravo po tomu ona jest mreža.

Slika mreže kao prispodoba doziva u pamet i ljudsku zajednicu koja je, kao i mreža, to snažnija što su njezini pojedini dijelovi čvršće međusobno povezani na način povjerenja, suradnje, ostvarenja zajedničkih ciljeva i solidarnosti. Međutim, zajednica, koja se uspostavlja na društvenim mrežama, nije isto što i prava ljudska zajednica, jer internetska povezanost ne može na pravi način zadovoljiti čovjekove potrebe na planu odnosa. Tako je poznata opasna pojava pojedinaca, koji kažu da imaju na stotine „prijatelja“ s kojima su u vezi, a istovremeno su postali društveni „pustinjaci“, izolirali se od ljudi, jer ih je mreža zarobila i odvela u stanje samoizolacije od stvarnoga svijeta i pravih prijatelja.

Prema tomu nije dovoljno umnožiti sȁmo veze, da bi se gradilo međusobno razumijevanje i rasla uzajamnost. Naspram takvoj opasnosti samodostatnosti i izostanka odgovornosti za druge, još apostol Pavao je predložio sliku ljudskoga tijela i njegovih udova radi opisa kršćanskih odnosa među ljudima i tumačenja njihove svrhe. Stoga i papa Franjo, kad razmišlja od odnosima na društvenim mrežama, koji se trebaju zasnivati na istini i uzajamnosti, navodi upravo Pavlove riječi: „Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu, jer udovi smo jedni drugima“ (Ef 4,25). I baš u riječima „udovi smo jedni drugima“ našao je Papa naslov za svoju ovogodišnju poruku. To zato što, kako kaže u nastavku: „Biti udovi jedni drugima je najdublji razlog, kojim Apostol poziva odložiti laž i govoriti istinu. Dužnost čuvanja istine proizlazi iz potrebe, da ne osporavamo uzajamni odnos zajedništva. Istina se, naime, očituje u zajedništvu, dok je laž egoistično odbijanje priznati vlastitu pripadnost tijelu. Laž znači odbacivati darovati se drugima, gubeći na taj način jedini put za pronalaženje sebe samoga.“

Odnosno, kako piše sveti Pavao na drugomu mjestu: „Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu“ (Rim 12,4-5). Ili, na trećemu mjestu Apostol još jasnije tumači svoju misao o uzajamnoj povezanosti, brizi i solidarnosti: „Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo. Mnogi su udovi, a jedno tijelo! Ne može oko reći ruci: ‘Ne trebam te’, ili pak glava nogama: ‘Ne trebam vas.’ Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela, koji izgledaju slabiji. I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi“ (1 Kor 12,12.20.26).

IV.

Svi iskreni kršćani prepoznaju se kao dijelovi jedne mreže, odnosno kao udovi jednoga tijela, kojemu je glava Isus Krist. Zato vole sve ljude. Zato trebaju svakoga čovjeka. Kao desna ruka ili noga onu lijevu. Kao jedno oko ono drugo. Zato kršćane boli, ako ikoga boli. Zato su radosni sa svakim tko se veseli. Zato odlažu laž i govore istinu. Zato ih veseli napredak bilo kojega uda zajedničkoga tijela, jer je to i njihov napredak.

Identitet kršćanske vjere načelno, te kršćanskoga vjernika i njegove zajednice stvarno, prepoznaje se u konkretnom zajedništvu i prijateljskoj upućenosti na drugoga i radosti zbog njegova rasta. To kršćanima pomaže, da druge ne doživljavaju kao moguće konkurente, jer kršćani ne trebaju protivnika, da bi sebe definirali. Njih sveobuhvatni pogled, kojemu ih je naučio Isus Krist, vodi do otkrivanja drugih ljudi na nov način međusobnih odnosa, bliskosti, solidarnosti, pripadnosti i zajedništva. Takva komunikacija je poslanje kršćana.

Kad o slici mreže, ili o slici tijela i udova, razmišljamo ovdje u Drvaru, moralna je obveza podsjetiti, da je zajednica katolika u ovomu gradu prisiljena okupljati se na molitvu u iznajmljenom podrumu. Voljeli bismo, da njihovu nekadašnju crkvu nije srušila ideološka mržnja ondašnjega režima. I još bi nam draže bilo, da im sadašnja vlast dopusti sagraditi novu. U tom smislu Pavlova slika jednoga tijela i solidarnosti njegovih udova postaje još aktualnija. Ona opominje i čak proziva! Naime, kršćanskim imenom se ponose i katolici ovoga grada, koji žele imati svoju crkvu, kao i oni u čijim je rukama dopuštenje njezine gradnje. Udovi su istoga tijela – Crkve Kristove – i jedni i drugi. Isus Krist je glava i jednima i drugima. Odnosno, taj nauk apostola Pavla u primijenjenom obliku glasi: Ako igdje trpe pravoslavci, trpi Krist njihova glava. A ako igdje trpe katolici, pa i u Drvaru, opet trpi Isus Krist. Odnosno, ako igdje trpe pravoslavci, trpe i katolici. I obratno, i uvijek i posvuda, jer su udovi istoga tijela. I ne samo katolici i pravoslavci, nego ako trpi bilo koji čovjek, trpi Isus kao što nas je on poučio u prispodobi o posljednjem sudu (usp. Mt 25,31-46).

„Udovi smo jedni drugima!“ (Ef 4,25). To je kršćanski nauk i moral. I razlog što Isusove riječi: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25,40), vrijede također u Drvaru. One poučavaju i obvezuju svakoga kršćanina, svakoga čovjeka i svaku vlast. I zato nikada ne može biti interes jednoga dijela Kristova tijela, da drugi dio istoga tijela nema gdje Bogu se moliti i slaviti istoga Krista, svoju zajedničku glavu.

V.

Na kraju molimo: Po zagovoru svetoga Franje Saleškoga, zaštitnika novinara, i po zagovoru svetoga Josipa, zaručnika Bogorodičina i zaštitnika župe Drvar, neka dragi Bog učini te u cijelomu svijetu svi djelatnici u sredstvima društvenih komunikacija, svi kršćani, svi ljudi i svaka vlast dadu svoj doprinos za izgradnju i učvršćenje stvarnoga zajedništva i sloge među ljudima. Neka promiču dostojanstvo i prava ljudske osobe, opće dobro i šire istinu. U njihov zagovor preporučujemo također opravdana očekivanja drvarskih katolika te živote i plemenita nastojanja svih javnih djelatnika. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Don Tomo Vukšić, vojni biskup
predsjednik Vijeća BK BiH za sredstva društvenih komunikacija