Udovoljavajući molbama većeg broja nazočnih hodočasnika, izraženih nakon obavljene pobožnosti Križnog puta na Bistričkoj Kalvariji, prigodom 14. zavjetnog hodočašća Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije u subotu, 12. listopada 2019. u Nacionalno Gospino svetište „Marija Bistrica“ dozvolom predvoditelja banjolučkog biskupa mons. Franje Komarice, stavljamo tekst na raspolaganje našoj crkvenoj javnosti.
Nadamo se da će u ovom „Izvanrednom misijskom mjesecu“ moći poslužiti svima zainteresiranima za njihovo duhovno dobro. (tabb)
Križni put – u „Misijskoj godini“
Marija Bistrica, 12.10.2019.
Pjesma: Počinje se slavna muka (855)
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama! (I s Duhom tvojim.)
Iz poslanice apostola Pavla Filipljanima (2,5-11)
„Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplijeni’ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: ‘Isus Krist jest Gospodin!’ – na slavu Boga Oca.“
Uvodna meditacija
Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici,
na našem osobnom i zajedničkom životnom hodočasničkom, zemaljskom putovanju prema našoj vječnoj domovini, koju nam je osigurao isti Isus Krist, naš božanski Učitelj i Vođa kroz vrijeme prema vječnosti, zatekli smo se ovog milosnog dana na ovom drevnom mjestu milosti Božje i majčinske ljubavi i pomoći naše nebeske Majke, Gospe Bistričke. Otvorili smo i danas Bogu i dragoj Gospi, osobito u svetim sakramentima ispovijedi i pričesti, svoje srce i dušu i osjetili novu toplinu i primijetili novo svjetlo na našoj životnoj stazi. Sam Bog „bogat milosrđem“ (Ef 2,4) i „svakovrsne utjehe“ (2 Kor 1,3) i njegova službenica, najvjernija predstavnica ljudskog roda, Presveta Djevica Marija, Majka Božjeg utjelovljenog Sina Isusa Krista, koju Njegova Crkva od davnina zaziva kao „Pomoćnicu kršćana“, kao „Utočište grješnika“ i kao „Utjehu žalosnih“ – bili su i još uvijek su naši istinski domaćini.
Zajedno s Kristom, poslušnim Očevoj volji sve do svoje otkupiteljske smrti na križu, i u društvu njegove i naše nebeske Majke Marije, želimo sada, sabrano i što plodnije, obaviti ovu svetu pobožnost, osobito dragu katoličkom puku u našoj domovini i u našim biskupijskim i župnim zajednicama. Mi smo poučeni od svojih plemenitih i pobožnih roditelja i naših revnih dušobrižnika da je samo Isusov križni put ostvaren savršeno do kraja, jer ga je On ostvario – ne samo iz poslušnosti Očevoj volji – nego i iz svoje beskrajne ljubavi prema svakom od nas i prema svakom članu ljudskog roda.
Ove godine, ovu tradicionalnu dragu nam pobožnost, obavljamo u „Izvanrednoj misijskoj godini“ za sve biskupije naše metropolije i u ovom „Izvanrednom misijskom mjesecu“ koji je papa Franjo proglasio za cijelu Katoličku Crkvu, s glavnim sadržajem: „Kršteni i poslani: Crkva Kristova u misiji svijeta“.
Molimo zato žarko Isusa Krista, – Božanskog Misionara cijelog ljudskog roda, – za čijim križem hodimo ovom Bistričkom Kalvarijom, da nam pomogne u našem vjerodostojnom kršćanskom životu, i u zauzimanju za spasenje svih ljudi, osobito onih koji ne poznaju ili ne mare za Krista.
Pomolimo se:
Oče nebeski, pogledaj okrvavljeno i našim grijesima nagrđeno lice Krista svoga, koji je samoga sebe predao za spasenje svih ljudi. Ti hoćeš da i mi, članovi Kristove Crkve sudjelujemo vjernim i ustrajnim nošenjem svoga svakodnevnog križa, u spašavanju za sretnu vječnost svojih bližnjih, svojih sunarodnjaka i svojih suvremenika iz svih naroda na zemaljskoj kugli. Potiči nam volju da spremno s Kristom nosimo svoj križ i da pod njim ne iznemognemo prije dolaska na cilj svoga života u nebo! Amen.
Pjesma: Stala plačuć (910)
Prva postaja: Isusa osuđuju na smrt
– Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo tebe.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Nevini i pravedni Isuse, kad je došao Tvoj čas, da dovršiš djelo otkupljenja ljudskog roda, zbog čega si i došao s Neba k nama na zemlju – zavedeni i prevareni Tvoji sunarodnjaci i suvremenici lažno su Te optužili i potpuno, nevinog osudili na smrt. Pokušao si ih upozoriti da to ne čine, jer nemaju nikakvog pravog, istinitog dokaza da si Ti išta krivo naučavao i išta loše činio. Znamo da je i taj Tvoj pokušaj da ih spriječiš od strašnog bogoubojstva ostao bezuspješan.
U svome suobličavanju sa svim nevinim stanovnicima zemaljske kugle, i u ovim dramatičnim trenutcima svoga zemaljskog života, Ti si se solidarizirao s tolikom nedužnom svojom braćom i sestrama po svim krajevima svijeta i u svim desetljećima i stoljećima, pa tako i u ovom našem vremenu i u našim krajevima.
Ima i danas, čak i u našoj životnoj sredini mnogo ljudi i starijih i mlađih, pa i djece, koji su nedužno osuđeni, nad kojima godinama vlada nepravda, a s njom i neimaština, bolesti, moralna i materijalna bijeda. Mnogi od njih su žrtve bezumnih ratova i bezočne sebičnosti vojnih ili ekonomskih moćnika, kao i ravnodušnosti i oportunizma svih onih koji su im mogli i trebali pomoći. Možda smo i mi među takvima: – ako ne među onim prvima, a onda među drugima – koji Tebe Isuse u svim nedužnim patnicima svijeta ne prepoznaju, ignoriraju, i tako osuđuju na nestajanje, uništavanje. Nismo dovoljno svjesni da tako i sami podržavamo življenje u jednom svijetu koji prkoseći Bogu, Stvoritelju „svega vidljivog i nevidljivog“, uništavamo ono što je On iz ljubavi stvorio.
Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste, nevini Jaganjče Božji, koji si osuđen na mučenje i na smrt, smiluje se svima koji su danas udareni nepravdom i patnjom sve do grozne smrti. Oprosti i nama, što još uvijek nismo u dovoljnoj mjeri naučili poštivati bogolikost svakog čovjeka, njegovo dostojanstvo i njegova prava i slobodu što si mu Ti dao! Potakni nam srce da odlučnije i postojanije izvršavamo Tvoje spasonosne naloge, kako su nam prenijeli tvoji apostoli i evanđelisti: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25,40). Amen.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom. …
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj se nama!
Druga postaja: Isus prima na se križ
– Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo tebe.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Spasitelju i Učitelju naš, Isuse Kriste, svojim si učenicima u više navrata govorio, da Ti, kao Mesija, moraš „mnogo trpjeti od starješina narodnih, od glavara svećeničkih i pismoznalaca“ i da ćeš biti konačno i ubijen (usp. Mt 16,21). Tumačio si im da i svatko od njih, koji želi ići za Tobom i biti istinski Tvoj učenik, „neka svaki dan uzme svoj križ na sebe i neka Te slijedi“ (Lk 9,23).
Kršćanstvo u Tvome križu, Kriste, – kao simbolu patnje, boli i žrtve – prepoznaje najviši ideal Božje objavljene ljubavi koja ide do krajnjih granica. Kršćanstvo zastupa i promiče Božju istinu da križ nije put ka konačnom slomu, definitivnom porazu i konačnoj propasti, nego je on put ka novom početku – u vječnom Presvetom Trojstvu.
Tu spasonosnu istinu Crkva Kristova treba i danas trajno dozivati u pamet osobito onima, koji za nju nisu čuli, a koji pate pod osobnim teškim križevima, koji su im bezdušno natovareni od strane pokvarenih, zlobnih, sebičnih ljudi! Među takvima ima u raznim državama svijeta osobito na azijskom, afričkom i južnoameričkom kontinentu, i više stotina milijuna nejake djece, koja rade teške poslove u rudnicima, tvornicama, na plantažama, bijedno plaćena i često bez ikakve prave zdravstvene zaštite i pomoći. A koliko je stotina milijuna i roditelja takve izrabljivane djece koji jednako tako ili još više pate!
U svim takvima patiš i Ti, Kriste a oni Te ni ne znaju, jer im o Tebi nitko nije govorio, a kamo li ih – preko svetih sakramenata – Tebi bliže privodi!
Pomolimo se: Spasitelju naš i svih ljudi, smiluj se svima koji pate pod teretom tuđe sebičnosti, nasilja, nepravde, ratova i progona. Oprosti svima onima koji stavljaju na leđa braće ljudi terete teže, nego šti ih oni mogu nositi! Pomozi i nama da svojom molitvom i djelima ljubavi postanemo za mnoge naše suvremenike koji Tebe slabo ili nikako poznaju – istinski misionari donoseći im nadu i mir. Amen.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom. …
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj se nama!
Treća postaja: Isus pada prvi put pod križem
– Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo tebe.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Mi, kao kapljice mutne rijeke čovječanstva, koja je uprljana i otrovana istočnim grijehom, ne možemo ne osjetiti teret života i priznati našu osobnu nesavršenost i slabost. Nema toga čovjeka na ovom svijetu koji bi mogao izbjeći klonulost duha ili tijela i padove na svome životnom hodočasničkom putu.
Dobri Isuse, koji si se solidarizirao sa svakim od nas i sa svakim čovjekom – u svemu osim u grijehu, a da nas izbaviš iz robovanja tom istom grijehu, morao si na vlastitim leđima osjetiti svu težinu svih grijeha – naših i cijelog čovječanstva. Križ tih grijeha Te je, evo oborio na zemlju.
Tvoj prvi pad pod teretom križa naših grijeha dozivlje nama u pamet dvije stvari: da mi ljudi trpimo i padamo zbog posljedicâ i težine grijeha i da i drugima nanosimo bol i patnju i guramo ih tako da padaju pod teretom tih boli i patnji.
Gledajući Tebe Isuse, kako nosiš terete naših grijeha na svome križnom putu, mi se osjećamo manje opterećeni i lakše nam je opet ustati nakon našeg pada u grijeh i pod teretom grijeha. Mi smo svjesni da sami sebe ne možemo izvući iz gliba grijeha. ali možemo svojim priznanjem da smo blatnjavi, da propadamo u grijehu i zbog grijeha, zavapiti Tebi, skrušenim, raskajanim srcem, pouzdavajući se u Tvoje milosrđe i volju da nas izbaviš i digneš.
Svojoj Crkvi, kojoj i mi Tvojom milošću, Isuse, pripadamo, Ti si dao svete sakramente duhovnog čišćenja i obnove naših klonulih duhovnih snaga. Među njima nam je najviše potreban sakrament ispovijedi – pomirenja i sv. euharistije. I u jednom i drugom sakramentu, Ti nama, Isuse, osobno nudiš svoju ljubav, praštanje i pomirenje – sa sobom i s našom braćom i sestrama.
Pomolimo se: Gospodine Isuse, i sam si iskusio kako je teško ponovno ustati nakon pada na križnom putu spasenja. Daj nama, koji idemo za Tobom i doživljavamo posrtaje i padove zbog naših grijeha ili grijeha drugih oko nas, da ne posumnjamo u ispravnost Tvoga i našeg križnog puta! Pomozi nam da nakon pada opet ustanemo i nastavimo za Tobom. Pokaži nam kako ćemo pomoći i onima koji leže pod teretom svoga životnog križa a htjeli bi ustati i ići do svog životnog cilja u sretnu vječnost. Amen.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom. …
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj se nama!
Četvrta postaja: Isus susreće svoju svetu Majku
– Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo tebe.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Isuse, ostvarilo se proročanstvo starca Šimuna nad Tvojom djevičanskom Majkom kada Te je kao maleno dijete on držao u hramu u svojim rukama, a nju blagoslivljao. Rekao joj je tada: „… a i tebi će samoj mač probosti dušu da se razotkriju namisli mnogih srdaca“ (Lk 2,34-35). Oštrica tog mača je, osobito prigodom Tvoga susreta s njom na Tvome krvavom križnom putu, zasigurno prouzročila strašnu bol, koja ju je prisiljavala na krik, jauk, zdvajanje, zapomaganje. No, ona je samo jecala sva u suzama, a Ti si ju tješio svojim sinovskim, zahvalnim pogledom, koji je nijemo progovarao: „Oče, budi volja tvoja“, a ona Ti odgovarala ponavljajući svoj: „Neka mi bude po riječi Tvojoj“.
I Ti i ona ujedinili ste svoju duševnu i tjelesnu bol s patnjama tolikih majki i sinova diljem svijeta, u njihovim tjeskobnim i bolnim situacijama! Kolike majke i danas jecaju, od boli jer svoju djecu ne mogu othraniti, niti odškolovati, niti im dati kruh u ruke i osigurati sigurnu i čovjeka dostojnu budućnost. A kolike plaču, noseći u naručju svoju nejaku djecu i bježeći pred ratnom stihijom i progonom, slično kao nekoć mnoge majke među nama ovdje danas! To se osobito odnosi na siromašne, nerazvijene, zapuštene krajeve i zemlje izvan našeg kontinenta.
U nekima od njih neumorno djeluju misionari naše Crkve. Donose im ne samo riječi Evanđelja nego i duh i plod življenog Kristovog Evanđelja. Brinu se hranu, za njihovo liječenje, za njihov život od vlastitih ruku, za sigurnu i mirnu njihovu budućnost. To su oni u stanju činiti, jer im pomažu svojim molitvama i materijalnim prilozima mnoga katolička braća i sestre.
I mi smo pozvani – ne samo od papâ i naših biskupa – nego i samim svojim krštenjem – da se osjećamo poslanim – i molitvom i žrtvom i svojim dragovoljnim prilozima – pomoći mnogim majkama koje u siromašnim zemljama umiru uslijed manjka medicinske pomoći, higijenskih sredstava ili odgovarajuće prehrane – kao i svim onim tužnim majkama koje njeguju svoju djecu izranjenu u ratovima ili svoju iznakaženu djecu moraju sahranjivati.
Pomolimo se: Gospodine Isuse, svojim smo grijesima i mi prouzročili toliku bol i Tebi i Tvojoj presvetoj Majci Mariji osobito svojim grijehom nemara i propusta da pomognemo današnjim nevoljnim majkama i njihovoj djeci. Molimo Te, da nam po zaslugama i molitvama Tvoje svete Majke, podariš ponizno i osjetljivo srce prema svim majkama patnicama i da sve patnike – i mlade i stare – gledamo Tvojim očima suosjećanja i ljubavi. Amen.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom. …
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj se nama!
Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
– Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo tebe.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Milosrdni Isuse, na svome križnome putu prema vrhu Kalvarije, Ti si dopustio da se pojavi i jedan čovjek, Tvoj pomoćnik u nošenju Tvoga preteškog križa. Evanđelisti su zapisali da se zvao Šimun i da je bio iz mjesta Cirena. Opet se na djelu pokazala tajna beskrajne Tvoje i Očeve ljubavi. Osim najdivnijeg stvorenja na zemlji, Tvoje bezgrješne Majke Marije, u djelu otkupljenja ljudskog roda trebao je aktivno sudjelovati i još jedan čovjek – Šimun. Zapravo je svaki onaj Šimun Cirenac, koji pokaže spremnost pomoći Tebi nositi križ grijeha cijelog čovječanstva. Među takvima ima mnogo majki, očeva, svećenika, redovnica, misionara, dragovoljaca, nesebičnih i požrtvovnih ljudi, koji u svakom potrebitom nevoljniku prepoznaju Tebe na Tvome križnom putu.
Jesmo li i mi među tim Šimunima Cirencima? – I prepoznajemo li svoga Cirenca koji nama dragovoljno pomaže u nošenju križa naše odgovornosti za zadaću koju smo dobili kao članovi Kristove Crkve, kao udovi Kristovog živog Mističnog tijela?
Pomolimo se: Isuse, dok Te promatramo kako dopuštaš da Ti – u izvršavanju Očeve volje i svoga djela spašavanja ljudskog roda – pomaže i jedan od nas ljudi, zahvaljujemo Ti što si i nama spreman dati da Tebi pomažemo u našoj braći i sestrama, koje teško nose svoj životni križ. Oprosti nam, Isuse, našu nezainteresiranost, našu sebičnosti i lijenost da čujemo i uvažimo bolne vapaje naše mnogobrojne obespravljene, protjerane i otuđene braće i sestara – iz naših župa i biskupija iz našeg susjedstva. Molimo Te, pomozi nam da se spremnije otvaramo poticajima Tvoga Svetog Duha i budemo osjetljiviji na vapaje brojnih izmučenih i napaćenih ljudi – iz bliza i iz daleka, koji očekuju našu kršćansku solidarnost i pomoć. Amen.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom. …
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj se nama!
Šesta postaja: Veronika pruža Isusu rubac
– Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo tebe.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Spasitelju naš Isuse Kriste, postavši čovjekom, našim bratom po tijelu, Ti si imao i ljudsko lice, čisto i pošteno. Cijelim svojim bićem, pa tako i svojim licem Ti si se okretao onima koji su Te zvali, koji su Te željeli slušati, čuti i vidjeti. Sada, na Tvom križnom putu to Tvoje sjajno lice bilo je ranama iznakaženo, krvlju obliveno, popljuvano, trnovom krunom okrunjeno. Ali, to je bilo Tvoje sveto lice, iako na njemu nije bilo ni ljepote, ni čara i božanskog neodoljivog sjaja i ljupkosti. Sve to je na Tvome licu prepoznala jedna vjerna Tvoja učenica, Veronika, jer je imala čisto, plemenito, milosrdno srce. Nije marila za brojne prepreke od strane zavedene rulje i drskih, okrutnih vojnika, koji su Te vodili na stratište. Ona je pokazala prema Tebi svu ljubav i samilost, koju je nosila u svome srcu. Pružila Ti je svoj rubac da otareš svoje krvavo lice, te Ti tako bude barem malo lakše na Tvom nošenju preteškog križa. A Ti si nju nagradio ostavljajući joj najdragocjeniji dar – svoj sveti lik, utisnut u njezin rubac.
I u ovo naše vrijeme, kao i tijekom proteklih desetljeća i stoljeća povijesti Tvoje Crkve, našle su se uvijek iznova Veronike, koje su pomagale braći i sestrama – ljudima okrvavljena i izranjena lica. Bili su to osobito misionari Crkve, koji su unatoč brojnim preprekama i poteškoćama brisali ne samo suze, nego i krv i vidali rane s lica i glava brojnih patnika u sredinama gdje ih je Tvoja providnost postavila. Na taj su način ujedno budili uspavane savjesti svojih suvremenika da i oni pomažu, osobito onim ljudima i krajevima gdje još nije došla Veronika sa svojim rupcem življenog Tvoga Evanđelja. A takvih je danas na svijetu gotovo četiri milijarde. Oni ne znaju da si Ti došao na Zemlju spasiti i njih i omogućiti im da Boga mogu nazivati svojim dobrim i milosrdnim Ocem.
Pomolimo se. Gospodine Isuse, pomozi nam da sebi još više posvijestimo istinu kako i današnji svijet oko nas u Europi, a osobito na drugim kontinentima žeđa za živom vodom Tvoje istine, milosrđa i utjehe, i da su tome svijetu potrebni radosni i požrtvovni navjestitelji Tvoje Radosne vijesti. Pozovi i pošalji nove misionare i misionarke sve do kraja Zemlje, da slave Tvoje sveto Ime i izgrađuju Tvoje kraljevstvo istine, pravde, svetosti, milosti, ljubavi i mira. Amen.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom. …
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj se nama!
Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem
– Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo tebe.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Božanski pravedni Patniče, Isuse Kriste, o ovim jedinstvenim, dramatičnim časovima Tvoga zemaljskog života, davno je prorekao – do u tančine – veliki Božji prorok Izaija, kad je napisao riječi: „Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju. … On je naše bolesti ponio, naše boli je uzeo na sebe; dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava“ (Iz 53,64).
Svijet ne razumije one koji su spremni na žrtve i odriču se sami sebe zbog ljubavi prema drugima. Primjer takve ljubavi dao si nam Ti, Isuse, kod svoga drugog pada, pod teretom naših krivica. Zbog tereta naših grijeha, kojim opterećujemo i svoj život i savjest, ali i cijeli ljudski rod i cijelu zemaljsku kuglu. Tvoj ljubljeni učenik sv. Ivan apostol, u svojoj 1. poslanici govori o najtežim teretima grijeha čovjeka, a to su: požuda tijela, požuda očiju i oholost života (usp. 2,16). Time, kao da podsjeća na trostruki pad čovjeka. Tako razumijemo i Tvoj ovaj drugi pad, pa i treći koji će uslijediti uskoro, kao i dodatna izrugivanja, pogrđivanja, razapinjanje i visenje na križu.
Isuse, koji si po drugi put morao pasti u prašinu i prljavštinu ljudske grješnosti i bijede, da bi se ponovno pridigao i nastavio do kraja na Golgoti svoje djelo spasenja ljudskog roda, pogledaj svojim samilosnim očima ovu našu bijednu okrenutost prema zemaljštini i nevrijednosti života! Daj i nama snage da svoj pogled držimo na Tvom jedinstvenom dragom liku, kad se podižeš od svog drugog pada!
Pomolimo se: Isuse, dobro nas znadeš, da ne rijetko, zbog naše slabe vjere nemamo snage ponovno ustati kad padnemo u našu sebičnost, sebeljublje, ravnodušnosti, u našu zatvorenost, u naše kratkovidne i uskogrudne interese. Tvoj namjesnik na zemlji papa Franjo potiče nas u ovom „Izvanrednom misijskom mjesecu“ ovim riječima: „Nemojmo se bojati poduzeti s povjerenjem u Boga i s puno hrabrosti promjene svojih navika, stilova, rasporeda, jezika i svake crkvene strukture, da postanu prikladan kanal za evangelizaciju današnjeg svijeta.“ Pomozi nam Isuse, – u duhu papinih poziva – maknuti sve što nas opterećuje, te ponovno ustati i u Tvojoj životnoj Riječi i bratskoj ljubavi pronaći duševni mir i radost življenja! Amen.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom. …
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj se nama!
Osma postaja: Isus tješi jeruzalemske žene
– Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo tebe.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Dobri Isuse, iako i sam jedva hodaš pod teretom teškog križa i uslijed malaksalosti Tvoga izmrcvarenog tijela, Tvoje plemenito i suosjećajno srce ne može ne reagirati na suze i plač rastuženih jeruzalemskih žena, koje su, kao i toliki drugi građani Jeruzalema, imale prigodu vidjeti Te i čuti u svojoj sredini. Dok ih blago tješiš Ti ih ujedno i opominješ, slično kao i u onom dramatičnom trenutku kad si suznih očiju gledao svoj ljubljeni grad koji Te nije htio prihvatiti kao svoga žuđenog Spasitelja. „Žene Jeruzalemske, ne za mnom, nego za svojom djecom plačite! Jer doći će dani na tebe kad će te tvoji neprijatelji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi“.
Mnoge žene i majke i danas suosjećaju s Isusom najvećim Patnikom i u suzama promatraju u duhu njegovu pregorku muku. A Isus i njih i sve nas upozorava, da nije dovoljan samo vanjski izraz i znak naše pripadnosti njegovim učenicima. S tugom primjećujemo kako brojne naše kršćanske žene i majke lakomisleno prisiljavaju sve druge članove svoje obitelji da se iz rodnog kraja otisnu u neizvjesni široki svijet, u onaj, koji nudi privremene materijalne užitke, a zanemaruje i ubija čovjekovu dušu. U takvom ozračju, koje je zagađeno bezvjerjem i praktičkim ateizmom, a ne rijetko i antikatoličanstvom, te jadne hrvatske ili europske žene, često, nažalost ne uspijevaju oduševiti – niti zajedno sa svojim muževima – svoju vlastitu djecu da se odluče biti navjestitelji evanđelja ni u svojoj novoj životnoj sredini, a pogotovo da bi otišli u siromašne krajeve i zemlje, gladne kruha i ruha, a osobito Božjeg, Isusovog duha! Nad svima takvim ženama Isus i danas ima razloga zaplakati i ozbiljno ih opomenuti, da promisle što čine, a što bi trebale činiti!
Pomolimo se: Dobri Isuse, sam si za sebe rekao da si k nama došao – ne da budeš služen nego sluga, ne da budeš tješen, nego da tješiš druge. Utješi i danas mnoge žene i djevojke, ali i muškarce i mladiće, koji su upali u sotonske mreže, te su nesretni i vuku i druge oko sebe u nesreću i propast. Pomozi osobito onim najugroženijim na duši i tijelu i izbavi ih od utjecaja Zloduha. Amen.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom. …
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj se nama!
Deveta postaja: Isus pada treći put pod križem
– Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo tebe.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Spasitelju naš, Isuse Kriste, Ti, koji sve podižeš i jačaš, sada evo, ponovo padaš – po treći put – na svome križnom putu. Toliko si toga već učinio, rekao i podnio za ozdravljenje od smrtonosne grješne gube teško oboljelog čovječanstva. Ali, očito je da još ima na zemlji prljavštine, ljudske bijede i sotonskog otrova. I to treba očistiti, otkloniti i na nedalekoj Kalvariji otkupiti od vječne propasti. A do Kalvarije treba doći. Treba i nakon ovog pada ponovo ustati, kako god to teško bilo.
Ostavio si Isuse svima nama ovim svojim trećim padom i ponovnim ustajanjem, divan primjer i potaknuo nas da se ugledamo u Tebe; da se i nakon ponovnog vlastitog pada u grijeh nevjere, beznađa i sebičnosti ponovno podignemo i nastavimo ići za Tobom stopama vjere, nade i ljubavi.
Ti nas, Isuse, poučavaš da je naša zadaća, kao članova Tvoje Crkve, naše suvremenike, ne samo podsjećati na Tebe, kao jedinog, istinskog Spasitelja svih ljudi, nego i uprisutnjivati Tvoju nazočnost među nama, našim načinom življenja, našim optimizmom, našom kršćanskom nadom, radošću i mirom što dolazi iz življenog Tvog Evanđelja.
Zato Ti se smjerno obraćamo i molimo Te:
– za one koji padaju pod teretom životnih nepravdi, nedaća, križa, bolesti, beznađa i izostanka ljubavi od strane njihovih bližnjih;
– za one koji misle da više nema smisla ni ustajati, da je sve propalo i definitivno izgubljeno;
– za one koji čak pomišljaju da je bolje prekinuti nit svoga teškog, bezizlaznog načina života i nalaze se u napasti samoubojstva;
– za nas same, kojima je teško opraštati nepravde i uvrede koje su nam nanesene;
– za sve one koji se Tebi niti ne znaju obratiti, dok sami leže u prašini i u blatu grijeha, pod teretom svoga životnog križa! Amen.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom. …
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj se nama!
Deseta postaja: Isusa svlače
– Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo tebe.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Isuse, s Tobom su bezdušni ljudi sada učinili, slično što slični ljudi i danas čine s tolikim siromasima diljem tolikih zemalja svijeta. Svukli su Te do gola i uzeli sebi Tvoje haljine, Tvoju jedinu materijalnu imovinu, dobivenu od svoje Majke. I u današnjem našem, modernom svijetu nerijetko se nastavlja nečedan i nepošten društveni, ideološki i politički sustav, koji pravi i ostavlja uvijek nove brazde nepravde i diskriminacije među ljudima, vlastitim građanima. – To su bolno osjetili i još uvijek osjećaju i mnogi od nas ovdje nazočnih.
Kako mi kršćani, kao Isusovi učenici, možemo ostati nijemi i bešćutni dok pred našim očima Isusa svlače, razbaštinjuju i potpuno osiromašuju u brojnoj našoj braći i sestrama u našoj domovini Bosni i Hercegovini, a pogotovu u onim još siromašnijim zemljama svijeta? Dok ne rijetki, pa i u ovoj zemlji i među nama samima, imaju ne samo što im je potrebno za normalan ljudski život nego i određeni životni luksuz, i to pod svaku cijenu žele omogućiti i svojoj – često razmaženoj djeci – u isto vrijeme žive stotine tisuća i milijuni djece koja umiru od gladi i bolesti, koja traže hranu po smetlištu, koja ne mogu ići ni u kakvu školu jer su presiromašni. Podatci govore da danas u svijetu svakog sata umire oko 1300 djece zbog pomanjkanja hrane, higijene i pitke vode. Nemaju u svojoj sredini misionara i misionarki ili nemaju dovoljno financijske potpore za najnužnije svoje potrebe života. A što je s nama, gdje smo mi? Je li nam doista svejedno?
Pomolimo se: Oprosti nam Isuse, jer imamo – zahvaljujući Tvojoj dobroti, – uglavnom sve što nam treba za život dostojan čovjeka, a ne rijetko i previše toga! A tek rijetko mislimo na našu brojnu braću i sestre kojima nedostaje sve za normalno ljudsko življenje.
Pomozi nam konačno shvatiti da pravi, istinski život, kako Ti očekuješ da ga živimo, nije u materijalnom izobilju, nego je u požrtvovnoj ljubavi i nesebičnom darivanju onima koji oskudijevaju u osnovnim potrebnim stvarima za život. Pomozi nam da se zauzimamo za pravdu i siguran sretni život gdje god to ljudima nedostaje! Amen.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom. …
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj se nama!
Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ
– Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo tebe.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
„Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe“. Tako je prorokovao Izaija, veliki Božji prorok o Isusu Kristu, Spasitelju ljudskog roda (Iz 53,5).
Došao je i sam vrhunac Isusove patnje, kraj njegova križnog puta. Ali ne i kraj njegovih fizičkih i duševnih muka. Zloba ljudi, koje je Zloduh uhvatio u svoje paklene mreže, ne samo da čini zlo i uzrokuje neopisivu bol i nepodnošljivu patnju nego u tome ona i uživa. Čavli ljudske bezočnosti i grijeha zabijaju se u sveto Isusovo tijelo, pribijajući ga na drvo križa. Kakvog li užasnog prizora za svako normalno ljudsko srce koje je u tom prizoru sudjelovalo. Kakva je bol morala biti u bezgrješnom srcu Isusove Majke, koja je taj prizor morala izbliza promatrati!
„Nije učenik nad učiteljem“ (Mt 10,24) govorio je Isus svojim učenicima, upozoravajući ih da računaju sa zlobom i nezahvalnošću ljudi, koji žive u tami grijeha, jer ne dopuštaju svjetlu Božje istine i ljubavi da ih rasvijetli!
Bezbroj Isusovih učenika je tijekom povijesti Crkve doživjelo sličnu sudbinu kao i njihov božanski Učitelj! Bilo je među njima pripadnika svih staleža: laičkog, svećeničkog i redovničkog. I mi sami smo svjedoci brojnih drama i ponavljanja događaja s Kalvarije Isusove, u kalvarijama naših vjernika, naših svećenika i redovnika! Ne možemo i ne smijemo šutjeti i okretati glave kao da se to nije dogodilo pred našim očima. Nedužno mučeni, sječeni, razbijani, izbodeni, ubijeni, spaljeni su i svećenici naše biskupije i naše metropolije, a s njima i daleko veći broj naših župljana laika. Samo zato što su bili Kristovi učenici, što su se držali Isusovog Evanđelja i provodili ga u životu!
Toliki su misionari i misionarke podnijeli slično mučeništvo za Krista i za svjedočenje Kristovog Evanđelja ljubavi i milosrđa pred tolikom siromašnom, napuštenom i bezočnom hiru i izrabljivanju izloženom brojnom populacijom – braćom i sestrama, kojima su bili od Crkve poslani.
Gledajući u duhu Isusa, kojega razapinju na križ, zavapimo mu, da sve žrtve, mučenja i samu mučeničku smrt misionara i misionarki, kao i sve druge nedužne naše braće i sestara učini blagoslovom za sadašnju i buduću plodnost svoje Crkve. „Krv mučenika sjeme je novih kršćana“, svjedoči mučenička povijest Crkve. To mi znamo također i iz povijesti Crkve u našem narodu i našim biskupijama! Neka nas ta istina tješi i snaži u našoj kršćanskoj nadi!
Pomolimo se: Gospodine Isuse, Tvoje razapinjanje je blagoslov cijelome svijetu i jakost svima koji Tebe ljube i Tebe slijede sve do vrha svoje Kalvarije, gdje podnose s Tobom svoje užasne patnje, razapinjanje i smrt. Molimo Te, primi milostivo njihovu vjernost Tebi, i njihovu ljubav prema braći ljudima! Posebno Te molimo za sve misionare mučenike! Neka žrtve njihovih života budu dragocjeno sjeme za nove plodne klasove u Tvojoj njivi rasprostranjenoj po cijeloj kugli zemaljskoj. Amen.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom. …
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj se nama!
Dvanaesta postaja: Isus umire na križu
– Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo tebe.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Spasitelju naš i cijeloga svijeta, hodeći za Tobom na Tvome križnom putu došli smo i do ove postaje, koja nam dozivlje u pamet posljednje trenutke Tvoga zemaljskog života u našem ljudskom tijelu, koje Ti je dala Tvoja Presveta Majka, ponizna i vjerna službenica Tvoga nebeskog Oca. Tvoj ljubljeni učenik, apostol Ivan je – zajedno s Tvojom prežalosnom Majkom, bio neposredni svjedok posljednjih trenutaka Tvoga života i prenio Tvojim učenicima – i nama Tvoje posljednje riječi i geste. U tim riječima, potvrđena je pobjeda Tvoje ljubavi i vjernosti Ocu nebeskom i ljudskom rodu, kao i Božjeg milosrđa i brige za svakog čovjeka na zemlji. Sva patnja i boli koje si podnio – od znojenja na Maslinskoj gori do zadnjeg daha i posljednjih riječi na križu – bila su odraz i potvrda Tvoje poslušnosti volji nebeskog Oca i beskrajne ljubavi prema Božjem ljubljenom stvorenju na zemlji – čovjeku, stvorenom za vječni život, a ugroženom od đavola, neprijatelja Božjeg i njega osobno. Hvala Ti, Kriste, za sve što si učinio i pretrpio za nas! Hvala Ti i za ovaj današnji susret s Tobom, ne samo u obnavljanju – na nekrvni način – u slavlju svete mise – tvoje muke, smrti i slavnog Tvoga uskrsnuća, nego i u ovoj drevnoj pobožnosti Tvoje Crkve.
Tvoja nas Crkva, Kriste, poučava da je naš susret s Tvojim križem i Tvojom smrću na križu prvenstveno susret s posljedicama naših grijeha; s patnjom, s iskustvom neuspjeha i beznađa, s iskustvom da nema skoro ni jednog života bez patnje i da nama ljudima panju često ne uspijeva nadvladati vlastitom snagom.
Na temelju svih tih iskustava, može se Isuse, Tvoja patnja, osobito ona užasna, koju si podnosio viseći na križu, razumjeti kao Tvoje svjesno i voljno sudjelovanje u stvarnosti našeg ljudskog života. Ti se Isuse, u svojoj patnji poistovjećuješ i solidariziraš sa svim patnicima i svim vrstama patnji – sve do smrtnog straha i osjećaja napuštenosti – čak i od samoga Boga! – Promatrajući Te takvoga, u stanju smo lakše doći do zadovoljavajućeg odgovora na naše tako često postavljeno pitanje: Zašto Bog dopušta patnju i križ! Shvaćamo da samo obično drvo križa, bez ljubavi prema nama ljudima Tebe, Raspetog na križu Isuse, bilo bi besmisleno i odvratno. Ali, ovako – susret Boga i čovjeka na Tvome križu i čovjeka i čovjeka pred Tvojim raspećem – susret je koji nam daruje nadu, ljubav i oproštenje.
Pomolimo se: Hvala Ti, Spasitelju naš dobri, što si svojom mukom i smrću omogućio oproštenje naših grijeha i grijeha cijelog svijeta i otvorio nam vrata vječnog života! Hvala Ti što si nam s križa dao jedino što Ti je ostalo, a vezano je za zemlju i Tvoje čovještvo – svoju dragu presvetu Majku, da bude naša majka! Hvala Ti, za neizmjerni dar vječnog života, čiji dio već posjedujemo kao članovi Tvoje Crkve – snagom vjere i sv. krštenja jer si nam rekao: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se.“ (Mk 16,15-16). Amen.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom. …
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj se nama!
Trinaesta postaja: Isus skidaju s križa
– Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo tebe.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Nevini Božji Jaganjče, Isuse Kriste, prije nego si viseći na križu predao svoj duh u ruke svoga nebeskog Oca i izrekao posljednje svoje riječi: „Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj“ (Lk 23,46), rekao si riječi: „Dovršeno je“ (Iv 19,30).Tvoje djelo spasenja ljudskog roda je doista dovršeno! Pakao je pokazao svoje smrtonosno lice i smrtonosnu nakanu prema čovjeku, s kojim si se Ti, svojim utjelovljenjem i cijelim svojim zemaljskim, ljudskim životom solidarizirao.
I drugi, ljudi – osobito oni koji su bili Tvoji sugrađani, suvremenici, Tvoji bližnji, koji su Te poznavali, slušali i gledati, – također su pokazali svoje lice. Sve su maske pale, svi zastori su se rastvorili. Pokazala se gola istina – tko je tko! Pokazala se i mnoga ljudska bijeda, ali i zavedenost čovjeka od strane sotone i njegovih slugu.
Isuse, Ti si svojom smrću pokazao da si Ti potpuno drukčiji nego svi mi ljudi smrtnici. Ti si ostao do kraja vjeran svome poslanju na zemlji. Svojom ljubavlju prema nama ljudima Ti si pokazao da si jači i od same smrti. Ali ne samo Ti! Obećao si i svima onima koji Te žele čuti i poslušati, da će i oni biti trajno s Tobom, i u sretnoj vječnosti. Rekao si: „Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene neće umrijeti nikada“ (Iv 11,25-26).
I još si ovo jasno nam dao do znanja: „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U kući Oca mojega ima mnogo stanova … Kad odem [k Ocu] i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi, da i vi budete gdje sam ja“ (Iv 14,1-2.3-4). To jest u sretnoj vječnosti!
Dok Te Isuse, promatramo kako Tvoje mrtvo tijelo Tvoji vjerni i plemeniti učenici i sljedbenici skidaju s križa, prisjećamo se i onih brojnih misionara i misionarki, te svih drugih Tvojih vjernih učenika, – i u našim biskupijama – koji su do kraja svog života ostali vjerni Tebi, u službi Tvoga Evanđelja, Tvoje Crkve i cijelog ljudskog roda. Vjerujemo da si na njima ispunio svoje obećanje i da si ih kao dobre sluge, koji su Ti ostali vjerni do smrti uzeo u svoje vječno kraljevstvo.
Pomolimo se: Spasitelju naš, Isuse Kriste, za nas i za se ljude Ti si dragovoljno podnio i svoju mučeničku smrt. Svojom smrću Ti si uništio našu smrt. Mi se utemeljeno nadamo, da svojom vjerom u Tebe i svojim oslanjanjem na Tebe, živoga Boga, koga je Otac nebeski postavio sebi s desna i dao svu vlast na Nebu i na zemlji, kročimo najsigurnijom stazom života, koja vodi u luku spasenja i sretnu vječnost! Mi vjerujemo u uskrsnuće Tvoje i naše. Preporučujemo Tvojoj ljubavi i milosrđu sve naša dušobrižnike, naše duhovne pastire, sve naše misionare, sve naše dobročinitelje kao i sve one koji su oslabili u vjeri i nadi, ispunjeni nemirom i beznađem. Pokaži i takvima da si i njima jedini istinski Spasitelj. Amen.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom. …
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj se nama!
Četrnaesta postaja: Isusa polažu u grob
– Klanjamo ti se Kriste, i blagoslivljamo tebe.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
U našem današnjem obavljanju drage nam pobožnosti Križnog puta, došli smo do posljednje postaje. Zapravo do pretposljednje. Do Isusova groba. Znamo pak da to nije Isusov kraj, nego zapravo pravi početak. Raj je za nas definitivno otvoren i mi smo svi pozvani da u njega – hodeći za Kristom – i prispijemo. Doduše, svatko – pa i od nas ovdje nazočnih – može izabrati hoće li vjerovati u poraz ili nadu; u smrti ili život. Duh Uskrslog Krista nas potiče, slično kao i tolike druge prije nas, da vjerujemo u živoga i objavljenog Boga, koji želi da se svi ljudi spase i da prispiju spoznanju objavljene istine – i o Bogu i o čovjeku – te da iskuse Božje milosrđe zahvaljujući Crkvi, koja je sveopći sakrament spasenja (usp. 1 Tim 2,4; LG 48).
U ovogodišnjem „Izvanrednom misijskom mjesecu“, u kojem se upravo nalazimo, podsjetimo se na ovom mjestu na smjerodavne riječi pape Franje, upućene svim članovima Katoličke Crkve. Evo tih riječi: „Bog nikada ne opoziva dar života. Od vječnosti je predodredio da sva njegova djeca budu dionici njegovoga božanskog i vječnog života (usp. Ef 1, 3-6). Taj nam se život daruje u krštenju, koje nam daje dar vjere u Isusa Krista pobjednika nad grijehom i smrću, preporađa nas na Božju sliku i sličnost i ucjepljuje nas u Kristovo tijelo, koje je Crkva. U tome smislu krštenje je dakle uistinu potrebno za spasenje jer nam jamči da smo, uvijek i svugdje, sinovi i kćeri u Očevoj kući, a nikada siročad, stranci ili robovi.“
Iz povijesti naše Crkve znademo da su ona naša kršćanska braća i sestre, osobito svećenici, redovnici i redovnice, koji su u sebi osjećali misijsko zvanje, i bili otvorena srca osobito za brojne nekrštene ljude u zemljama gdje nije bilo propovjednika Evanđelja i djelitelja sveti sakramenata, kao misionari odlazi u te zemlje i krajeve. Bili su prožeti osvjedočenjem, da će poučavajući ljude u Kristovoj nauci i krsteći ih u ime Trojedinog Boga, spasiti ih od vječne propasti. U toj istoj povijesti Crkve nalazimo jasne tragove uvjerenja i svijesti da poziv na spasenje i u pripadnost Katoličkoj Crkvi, treba nadići sve nacionalne, etničke ili kulturne i civilizacijske barijere, budući da je Kristova poruka spasenja koju Crkva propovijeda i prenosi, upućena svima!
Zato se i mi trebamo upitati: Jesmo li istinski, vjerodostojni Kristovi učenici, sljedbenici i suradnici? Je li nam stalo i koliko nam je doista stalo da što veći broj ljudi, počevši od naših komšija i sugrađana, pa do dalekih afričkih i azijskih naroda, doista upozna Isusa Krista, kakav On doista i jest? – Koliko smo svjesni da smo kao kršteni ujedno i poslani drugima tumačiti vrijednost krštenja i pripadnosti Kristu umrlom i uskrslom? Što ćemo odgovoriti jednoj našoj kršćanskoj sestri iz Sarajeva, koja je u odrasloj dobi, nakon osobnog milosnog susreta s Uskrslim Kristom, postala njegova gorljiva sljedbenica i pitala: „Što ste mi ranije vi kršćani sakrivali Krista, u kojega vjerujete?“
Pomolimo se: Dobri Isuse, vjerujemo da nas Ti sve neizmjerno voliš! Hvala Ti za ljubav i pomoć. Ti neprestano stvaraš novi život. Pomozi nam da ostanemo uvijek s Tobom, te doprinosimo obnavljanju milosnog života u našim opustošenim župama i grijehom nepravde i sebičnosti opterećenoj našoj zemlji. Amen.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom. …
Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj se nama!
Završna molitva i razmatranje
Svemogući i milosrdni Bože, Ti si iz ljubavi sav svijet stvorio i iz ljubavi ga otkupio po žrtvi Tvoga ljubljenog jedinorođenog, utjelovljenog Sina Isusa Krista.
Hvala Ti na Tvome djelu stvaranja i otkupljenja.
Hvala ti što si u svojoj posebnoj dobroti svakome od nas omogućio da budemo članovi Crkve, udovi Mističnog Kristovog tijela.
Hvala Ti što nam svojim Svetim Duhom prosvjetljuješ pamet i potičeš srce da shvatimo i prihvatimo Tvoju želju da se svi ljudi, jer si im svima Ti Otac, prepoznaju kao pripadnici Tvoje velike obitelji čovječanstva; da se potrude Tebe što bolje upoznati, Tebe što više ljubiti, Tebi što vjernije služiti i tako u Nebo, tj. u vječni život prispjeti.
Pomozi nam da sve više uzimamo k srcu Tvoj sveti nauk i nauk Tvoje svete Crkve; kako smo od Tebe zaduženi da budemo svjetlo svijeta, sol zemlje i kvasac tijestu; te da i radost i nada i žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena moraju biti i radost i nada i žalost i tjeskoba nas, kao učenika Tvoga Sina Isusa Krista, i da nema doista ništa ljudskoga – ni patnje, ni nepravde, ni siromaštva, ni bolesti ni bilo koje druge vrste bijede, ali ni nade ni sreće, što ne bi našlo odjeka u našim vjerničkim srcima (usp. GS 1)!
Pomozi svim našim misionarima i misionarkama, kao i njihovim pomoćnicima i svim dobročiniteljima misija, kako bi oni i dalje mogli pomagati brojne nevoljnike i potrebite u duhovnom, duševnom ili materijalnom pogledu!
To i tako Te molimo, uzdajući se u moćni zagovor Majke Tvoga utjelovljenog Sina Isusa Krista i naše nebeske Majke, koju u ovom svetištu častimo kao dragu Gospu Bistričku i kojoj se, kao i mnogobrojna naša kršćanska braća i sestre utječemo riječima drevne hodočasničke molitve i pjesme, – s kojima se, kao njeni hodočasnici, od nje želimo i orostiti:
„Majko Božja Bistrička, moli se za nas / Mi smo tvoji putnici blagoslovi nas. / Mi Ti ruke pružamo, srcem Te pozdravljamo: / Zbogom, zbogom, zbogom, Marijo! / Umnoži našu vjeru, učvrsti ufanje, / povrati mila Majčice, izgubljene sve!“
Blagoslovio nas i očuvao nas na svim našim životnim putovima svemogući Bog, Otac i Sin i Duh Sveti.
Blagoslivljajmo Gospodina! I idite u miru!
Franjo Komarica
biskup banjolučki
TABB
Banja Luka, 14.10.2019.
