Moto obljetnice: „Ljubav nikad ne prestaje“ (1 Kor 13,8)!
Svaka obljetnica, bez obzira o kojoj se obljetnici radi, ima svoje posebno mjesto u životu pojedinca i zajednice. Raznim sadržajima želi se predstaviti minulo vrijeme i osvrnuti na sve ono što je bilo i što se dogodilo, ali isto tako animirati na građenje još kvalitetnije budućnosti. Tijekom ove 2020. god. jedna obljetnica dobiva svoje mjesto, a to je 25. obljetnica Caritasa Bosne i Hercegovine.
Već na prvom zasjedanju novonastale Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, koje je održano u Mostaru od 27. do 29. siječnja 1995. god., bosanskohercegovački nad/biskupi, 28. siječnja 1995. god., osnovali su Caritas pod imenom Caritas Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Tada je odobren i njegov prvi Statut. Drugi Statut je odobren i stupio je na snagu 14. veljače 2006. god. Nad/biskupi Biskupske konferencije BiH, na svom 65. redovitom zasjedanju održanom u Sarajevu 4. i 5. studenog 2015. god., odobrili su novi treći Statuti promijenili ime Caritasa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u Caritas Bosne i Hercegovine.
Moto i logo obljetnice
Pripreme ovogodišnje proslave su u tijeku. Središnji moto obljetnice glasi: „Ljubav nikad ne prestaje“ (1 Kor 13,8)! Širina Caritasova srca preko svih naših Caritasa prisutna je u našoj poratnoj svakodnevnici. Isto tako objavljen je i logo 25. obljetnice i to u obliku srca u Caritasovoj boji koje simbolizira Kristovu ljubav prema čovjeku u današnje vrijeme na bosanskohercegovačkim prostorima, a koja se ostvaruje i preko Caritasa BiH u čijem je središtu Caritasov znak i njegov puni naziv.
Središnja proslava
Cijela 2020. godina ima slavljeničko obilježje. Središnja proslava ove važne obljetnice Caritasa BiH bit će u Sarajevu u utorak, 5. svibnja 2020. god., s nekoliko sadržaja: svečana sjednica Upravnog vijeća Caritasa BiH, euharistijsko slavlje zahvale, prigodna akademija i zakuska zajedništva. Na istoj će uz bosanskohercegovačke nad/biskupe i nad/biskupijske Caritase u BiH nazočiti gosti iz tuzemstva i inozemstva poglavito iz Caritasove mreže na razini Caritasa Internationalis sa sjedištem u Vatikanu i Caritasa Europa sa sjedištem u Bruxellesu, a čiji je punopravni član Caritas BiH. Dodatno obogaćenje bit će u srijedu, 6. svibnja 2020. god., kroz prvi sastanak ravnatelja nacionalnih Caritasa iz Jugoistočne Europe, a čije je organizator i domaćin Caritas BiH.
Kratko iz povijesti Caritasa BiH
Bosanskohercegovački nad/biskupi bili su svjesni svoje odgovornosti za što bolje djelovanje Caritasa, ne samo na nad/biskupijskim razinama, nego isto tako na razni Bosne i Hercegovine. I zato su nad/biskupi Vrhbosanske metropolije na svome saboru održanom u Sarajevu od 5. do 7. siječnja 1994. god., odlučili osnovati Caritas Vrhbosanske metropolije. On je trebao objediniti Caritase četiriju bosanskohercegovačkih nad/biskupija: Vrhbosanske nadbiskupije sa sjedištem u Sarajevu, Biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan sa sjedištem u Mostaru, te Banjolučke biskupije sa sjedištem u Banja Luci. Nakon ovog čina slijedila su i druga događanja s obzirom na daljnji život i rast Caritasa na bosanskohercegovačkim prostorima, poglavito nastanka Caritasa Bosne i Hercegovine.
Početkom devedesetih godina Bosna i Hercegovina bila je u nadleštvu vatikanskog Zbora za evangelizaciju naroda. Svojim dekretom od 8. prosinca 1994. god. isti Zbor, ovlašten od Svetog Oca Ivana Pavla II., odobrio je uspostavu Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. U dekretu uspostave Biskupske konferencije BiH, između ostalog, kaže se: „… Preuzvišeni Predstojnici Vrhbosanski-sarajevski, Mostarsko-duvanjski i Banjolučki jednodušni u mišljenju zatražili su da se za područja podložna njihovoj jurisdikciji uspostavi nova Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine. Stoga ova Kongregacija za evangelizaciju naroda, čuvši Odsjek Državnog tajništva za odnose sa državama, snagom ovlaštenja povjerenih joj od našeg Svetog Oca Ivana Pavla po božanskoj providnosti pape II., dana 8. prosinca tekuće godine odobrila je prema pravnoj normi uspostavu Biskupske konferencije oblasti Bosne i Hercegovine…“
Na sam Božić 1994. god. isti Zbor je odobrio i Statut Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Bosanskohercegovački nad/biskupi bili su svjesni kako hrvatski narod živi na prostorima dviju novonastalih i međunarodno priznatih država, zatim da ima dvije biskupske konferencije, ali isto tako da će „… nastojati jednodušno djelovati za svako dobro Crkve u hrvatskom narodu kojemu pripadamo sviješću, poviješću, jezikom i duhom“. I zato je trebalo po uzoru na druge države urediti i Caritas na razini novoutemeljene Biskupske konferencije BiH.
Već na prvom zasjedanju novonastale Biskupske konferencije, koje je održano u Mostaru od 27. do 29. siječnja 1995. god., bosanskohercegovački nad/biskupi, 28. siječnja 1995. god., osnovali su Caritas pod imenom Caritas Biskupske konferencije BiH. Tada je odobren i njegov prvi Statut, a drugi Statut je odobren i stupio je na snagu 14. veljače 2006. god. Nad/biskupi Biskupske konferencije BiH, na svom 65. redovitom zasjedanju održanom u Sarajevu 4. i 5. studenog 2015. god., odobrili su novi treći Statut i promijenili ime Caritasa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u Caritas Bosne i Hercegovine.
Glasilo „Caritas Bosne i Hercegovine“
Već naredne 1996. god. počelo je i izlaženje glasila Caritasa Biskupske konferencije BiH pod nazivom „Caritas Bosne i Hercegovine“. Novo glasilo bilo je obogaćenje za cijelo bosanskohercegovačko podneblje, jer je donosilo vijesti i potrebne informacije, kako o karitativnom djelovanju Caritasa Biskupske konferencije BiH, tako i o nad/biskupijskim Caritasima u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci. U njemu su prikazivane i aktivnosti inozemnih nacionalnih Caritasa i donatora koji su u tim teškim ratnim i poratnim vremenima imali srca za sve žitelje Bosne i Hercegovine.
Nedjelja Caritasa u BiH
Novi korak u građenju karitativne svijesti i odgovornosti bosanskohercegovački nad/biskupi pokazali su svojim pastirskim pismom od 22. studenog 1996. god. kojim su odredili da se svake godine Treću nedjelju došašća obilježava kao Nedjelju Caritasa za cijelo područje Biskupske konferencije BiH, a koja se te godine slavila 15. prosinca. U svome pastirskom pismu, koje je željelo predstaviti ulogu Caritasa u svakodnevnom življenju i djelovanju u svim župnim zajednicama, nad/biskupi, između ostalog, pišu: „… Zato vas danas, na 3. Nedjelju Došašća koju slavimo kao Nedjelju Caritasa Crkve u Bosni i Hercegovini, želimo pozvati da djelotvorno izrazite snagu svoje vjere i da, kao kroz cijelu povijest Crkve, i vi prema siromašnijima od vas pokažete veličinu Božje ljubavi koja djeluje u vama, vjernicima Kristovim. Gospodin kaže ‘Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe’ (Mt 5, 7) … Caritas je pomagao i pomaže. Pomozimo i mi svojim milodarima Caritasu da može i dalje vršiti svoju plemenitu i za Crkvu Kristovu tako važnu funkciju. Ovdje mislimo u prvom redu na naše sestrinske Crkve u Ruandi i Zairu u Africi, gdje su djelovali i još uvijek ima misionara i misionarki iz naših bosanskohercegovačkih biskupija i provincija. Izražavamo duboku kršćansku solidarnost s braćom biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, i vjernicima, poginulim mučenicima …“
Suradnja bosanskohercegovačkih nad/biskupijskih Caritasa postojala je i živjela prema konkretnim okolnostima u predratnom, ratnom i poratnom vremenu. Ona je bila prisutna i prije utemeljenja raznih oblika koordinacijske ustanove nazvane Caritas Biskupske konferencije BiH. Svaka od nad/biskupija obnovila je rad svoga Caritasa prije Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.): Caritas Vrhbosanske nadbiskupije: 13. kolovoza 1990. godine, Caritas biskupija Mostaro-Duvno i Trebinje-Mrkan: 17. kolovoza 1982. godine, a Caritas biskupije Banja Luka započeo je s radom i prije minuloga rata već 1986. god. I zato je u novonastalim postkomunističkim, socijalno teškim predratnim, ratnim i poratnim okolnostima itekako bila potrebna kvalitetna koordinacija crkvenih karitativnih ustanova na bosanskohercegovačkom prostoru. Kroz cijelo vrijeme organizirani su razni sastanci. Prvi takav sastanak ravnatelja nad/biskupijskih Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, koji se naziva i povijesnim, održan je u Splitu, 3. veljače 1994. god., čiji je domaćin bio Caritas Vrhbosanske nadbiskupije koji je u to ratno vrijeme imao urede i u Splitu. Jedan od najvažnijih zaključaka bila je odluka o unaprjeđenju suradnje s Caritasom Internationalis i s drugim europskim nacionalnim Caritasima kako bi u tim teškim vremenima, uz njihovu međunarodnu potporu, na što lakši način bili zbrinuti svi kojima je bila potrebna pomoć, a poglavito brojne izbjeglice i prognanici na bosanskohercegovačkim prostorima. Sastanci su i dalje održavani na različitim mjestima, a domaćin je uglavnom bio netko od nad/biskupijskih Caritasa, odnosno u inozemstvu, kad je u pitanju Caritas Internationalis.
Središnji ured u Sarajevu
Od svoga osnivanja, prvo kao Caritasa Vrhbosanske metropolije 5.-7. siječnja 1994. god., zatim kao Caritas Biskupske konferencije BiH 28. siječnja 1995. god. pa do lipnja 1998. god. djelovao je iz Zagrebu. Kroz cijelo to vrijeme sjedište mu je u Zagrebu bilo na sljedećoj adresi: Kaptol 25; HR-10000 Zagreb. Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. god., i završetka deblokade grada Sarajeva koja je trajala od 5. travnja 1992. do 29. veljače 1996. god., život u Sarajevu krenuo je putem slobodnog izlaska i ulaska kao i obnovom svega što je porušeno i uništeno.
Caritas Biskupske konferencije BiH kupio je kuću u Sarajevu za svoju Središnjicu 26. siječnja 1998., a koja se nalazi na adresi: Mehmed bega Kapetanovića Ljubušaka br. 6. Caritas Biskupske konferencije BiH preselio je u Sarajevo u svoje kupljene prostorije u kojima djeluje sve do današnjeg dana. Ista je dograđivana i preuređena za potrebe Caritasa Biskupske konferencije BiH.
Ravnatelji Caritasa BiH
Tijekom minulih četvrt stoljeća ravnatelji Caritasa Bosne i Hercegovine bili su:
1. Mons. dr. sc. Miljenko Aničić (30. prosinca 1995.-12. lipnja 1998.)
2. Mons. Bosiljko Rajić (12. lipnja 1998.-30. kolovoza 2010.)
3. Fra Miljenko Mika Stojić (30. kolovoza 2010.-3. rujna 2013.)
4. Mons. Bosiljko Rajić (3. rujna 2013.-27. studenog 2015.)
5. Mons. mr. sc. Tomo Knežević (27. studenog 2015.-…)
Akcija Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH
Poznatom akcijom Crkve u Republici Hrvatskoj Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini na solidarnost se potiče cijela javnost poglavito u Republici Hrvatskoj. Akcija je povjerena Hrvatskom Caritasu. Temelj je dogovor Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH, te dvaju nacionalnih Caritasa Hrvatskog Caritasa i Caritasa Bosne i Hercegovine, a svake godine provodi se akcija senzibilizirajući pri tom javnost za potrebite i međusobnu solidarnost. Projekt se provodi između druge i treće korizmene nedjelje počevši od 2007. god. Euharistijsko slavlje na Treću nedjelju korizme slavi se naizmjenično u župama bosanskohercegovačkih nad/biskupija uz izravan prijenos HRT-a.
Korisnici projekta su osobe u dugoročnoj potrebi koje su već korisnici Caritasovih usluga i projekata kao što su: kućna njega, obiteljsko savjetovalište, pučke kuhinje, programi izobrazbe i slično. Korisnici sve to ostvaruju kroz izravno financiranje troškova aktivnosti projekata i strukturalnih troškova za nacionalni Caritas BK BiH sada Caritas BiH i nad/biskupijske Caritase. Projektom se isto tako financiraju i žurne intervencije.
Dodijeljena „V. međunarodna nagrada za mir Ivan XXIII.“
Zbog ogromnog doprinosa velikih karitativnih i humanitarnih ustanova Bosne i Hercegovine, poglavito tijekom minuloga rata u BiH (1992.-1995.), papa Ivan Pavao II. za vrijeme svoga posjeta Sarajevu i Bosni i Hercegovini dodijelio je 13. travnja 1997. god. „V. međunarodnu nagradu za mir Ivan XXIII.“: Caritasu Biskupske konferencije BiH kao i središnjicama Merhameta, Dobrotvora i La Benevolencije. Apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini mons. Francesco Monterisi u svome pismu najave između ostalog piše: „… Čast mi je što Vam mogu priopćiti da je Njegova Svetost Ivan Pavao II. dodijelio ‘Međunarodnu nagradu za mir Ivan XXIII.’ Caritasu Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine… Sveti Otac je želio izabrati ove četiri dobrotvorne ustanove, povezane s četiri različita vjeronazora, da bi istaknuo doprinos koji su one dale, iako na različit način, u djelu pomaganja i brige za narode u Bosni i Hercegovini za vrijeme teških godina nedavnog rata. Zaklada ‘Međunarodna nagrada za mir Ivan XXIII.’ s fondom utemeljenim od iznosa nagrade Balzan za mir, dodijeljene istom Vrhovnom Svećeniku 1963. godine, ustanovljena je 10. svibnja 1963., da bi se ‘učvrstio mir među ljudima i narodima, kroz suživot u istini, pravdi, ljubavi i slobodi’… Spomenuta nagrada u prošlosti je, između ostalih, dodijeljena Unesco-u i Majci Tereziji iz Kalkute…“
Tekst nagrade dodijeljene Caritasu Biskupske konferencije BiH, koja je nagrada i svim bosanskohercegovačkim nad/biskupijskim Caritasima, glasi:
„CARITASU Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u znak posebnoga priznanja za pomoć i skrb velikodušno pružanu bosanskohercegovačkom pučanstvu u vrijeme nedavnoga rata dodjeljujem V. MEĐUNARODNU NAGRADU MIRA ‘PAPA IVAN XXIII. ‘, ustanovljenu za ohrabrenje pothvata u prilog pravoga mira i bratskoga zajedništva među ljudima i narodima. U Sarajevu, 13. travnja 1997., Ivan Pavao II.“
Nagrada je bila znak posebnog priznanja svakom nad/biskupijskom Caritasu za pomoć i skrb velikodušno pružanu bosanskohercegovačkom pučanstvu u vrijeme nedavnog rata. Ova nagrada ustanovljena je za ohrabrenje pothvata u prilog pravoga mira i bratskog zajedništva među ljudima i narodima. Bilo je to veliko priznanje za toliko dobra koje su u teškim ratnim vremenima darovali bosanskohercegovački nad/biskupijski Caritasi.
U svome govoru Sveti Otac Ivan Pavao II. pri podjeljivanju „V. međunarodne nagrade za mir Pape Ivana XXIII.“ u Nadbiskupskom dvoru Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu, 13. travnja 1997. god., kazao je nazočnim predstavnicima spomenutih karitativno-humanitarnih organizacija Bosne i Hercegovine:
„Cijenjena gospodo!
Drago mi je da vas mogu sve srdačno pozdraviti. ‘Blago mirotvorcima’ (Mt 5, 9). Vrlo rado sam prihvatio prijedlog da Međunarodnu nagradu Pape Ivana Dvadeset trećeg dodijelim četirima humanitarnim organizacijama koje su se posebno istaknule svojim zauzetim pružanjem pomoći i svojom skrbi u teškim godinama rata u Bosni i Hercegovini i u Republici Hrvatskoj. Organizacije koje predstavljate svojom su nazočnošću i svojim nesebičnim radom ispunjenim odvažnošću pružale znakove stvarne nade, pridonoseći tako ponovnoj izgradnji budućnosti pomirenja i istinske solidarnosti među različitim narodima i kulturama u ovim dragim krajevima.
Nagrada koju vam, cijenjeni predstavnici humanitarnih društava vezanih uz katoličku, uz srpsko-pravoslavnu, uz muslimansku i uz židovsku zajednicu, danas s radošću predajem, nadahnuta je željom za mirom što ju je posebno snažno pred cijelim svijetom očitovao moj časni prethodnik Papa Ivan Dvadeset treći. On je u svojoj enciklici ‘Pacem in terris’ (Mir na zemlji) napomenuo: ‘Sve ljude dobre volje čeka ogromna zadaća, a to je zadaća ponovne uspostave suživota u istini, u pravdi, u ljubavi i u slobodi’. Pri tom je istaknuo da se radi o ‘vrlo plemenitoj zadaći kao što je upravo ostvarenje pravoga mira na način na koji je odredio sam Bog’ (br. V).
Djelo skrbi i ljudskoga promaknuća što ga vršite, navlastito u prilog najslabijih i najnezaštićenijih, nadahnjuje se na sveopćemu načelu dostojanstva svake osobe i solidarnosti među ljudima. Radostan sam zbog toga da Međunarodnu nagradu mira pape Ivana Dvadeset trećega danas mogu predati Caritasu Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, Dobrotvoru iz Sarajeva, Merhametu iz Sarajeva i La Benevolenciji iz Sarajeva. Ova današnja dodjela nagrade želi biti ne samo očitovanje priznanja za veliko humanitarno djelo što ste ga vi i vaši suradnici ostvarili u nedavnome razdoblju, nego želi biti također i poticaj da nastavite djelovati velikodušno i dalekovidno u sadašnjem trenutku obnove, radeći u prilog miroljubivom suživotu u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini i na cijelom ovdašnjem području. Ovom se dodjelom nagrade isto tako želi očitovati želja da primjer što su ga pružile vaše organizacije, jednako kao i osobe i ustanove koje su vam slale pomoć da je podijelite potrebnima, i drugdje bude poticaj onima koji kane služiti miru i pomirenju među narodima. Kao što je Papa Ivan Dvadeset treći istaknuo u spomenutoj enciklici, izgradnja je mira ‘toliko plemenit i uzvišen pothvat koji ljudske sile, pa i kad su nošene svake hvale vrijednom dobrom voljom, ne mogu same ostvariti. Da bi ljudsko društvo bilo što je moguće vjernije ogledalo Kraljevstva Božjega, potrebna je pomoć odozgo’ (isto, br. V). U ovoj vas znakovitoj prigodi pozivam da zajedno sa mnom okrenete svoj um i srce prema Nebu, kako bi odozgo stigla prijeko potrebna potpora svima koji svakodnevno, često i u teškim, i po vlastiti život opasnim uvjetima, stoje uz čovjeka koji pati, te na taj način žele djelotvorno pridonositi izgradnji društva u kojem vladaju pravda i mir. Neka Bog udijeli dar učvršćenja ozračja pravednoga i postojanoga mira u Sarajevo i u sve ove krajeve! Neka on zaštiti stanovnike Balkana! Neka što prije zavlada mir na svemu svijetu. I neka Bog uvijek prati vas i humanitarnu djelatnost vaših ustanova!“
Neka 25. obljetnica, koja se proslavlja tijekom ove godine bude novi poticaj u duhu izabranog mota: „Ljubav nikad ne prestaje“ (1 Kor 13,8)!
caritas.ba
Sarajevo, 5. veljača 2020.
