FRA ĆIRO LOVRIĆ IZ LIVNA POMOGAO IZGRADNJU PASTORALNOG CENTRA ZA ERITREJSKE MIGRANTE U SUDANU
Nedavno su u posjetu Sudanu bila trojica svećenika iz Banjolučke biskupije: livanjski fratar fra Ćiro Lovrić, župnik iz Drvara don Davor Klečina i vlč. Boris Ljevak, ravnatelj KŠC-a u Bihaću.
Njima je domaćin bio svećenik don Ante Vidović, rodom iz župe Vidoši kod Livna, koji se trenutačno nalazi u diplomatskoj službi Svete Stolice u glavnom sudanskom gradu Khartoumu gdje je Apostolska nuncijatura za Sudan i Eritreju.
Svećenici iz Bosne obišli su većinu župa i crkvenih institucija u Khartoumu i Port Sudanu, gdje su se imali prilike upoznati s teškim životom kršćana, ali i svih drugih stanovnika ove siromašne saharske afričke države.
Posebno dojmljiv bio je susret sa zajednicom eritrejskih katolika koji su kao izbjeglice i migranti našli utočište u sudanskoj prijestolnici na spoju Plavog i Bijelog Nila.
Eritrejci su stari kršćanski narod koji je kršćanstvo primio u 3 i 4 . st. U Eritreji su 60 % stanovništva kršćani, većinom pravoslavci, a ostatak pripada Eritrejskoj katoličkoj crkvi koju je papa Franjo 2015. g. ustanovio kao autonomnu siu iuris Istočnu katoličku Crkvu odvojivši je od Etopske katoličke Crkve. Eritrejski katolici obdržavaju Aleksandrijski obred, a liturgijski jezik koji rabe naziva se ge’ez.
Eritreja je danas neovisna država na obali Crvenog mora, a neovisnost i slobodu stekla je 1993., otcjepljenejm od Etiopije, nakon krvavog tridesetogodišnjeg rata. Nažalost, zbog dikature koja je tamo već godinama na vlasti i koja je zemlju potpuno izolirala od svijeta i od svojih najbližih susjeda, Eritreju danas nazivaju „Afričkom Sjevernom Korejom“. Zatvori u kojima je više od 10.000 političkih zatvorenika, mučenja i prisilan rad, obvezni i neograničeni vojni rok, medijske i druge neslobode, jedno od najvećih siromaštava na svijetu, prisiljavaju tisuće Eritrejaca da zadnjih godina napuste svoju domovinu te kao izbjeglice i migranti krenu u potragu za boljim životom.
Eritrejci su, njih 40.000, bili 2015. treća najveća nacionalna skupina koja je preko Mediterana došla do EU. Koliko ih je samo pomrlo i poginulo pri prelasku Sahare, to nitko ne zna. Najveća koncentracija izbjeglica i migranata iz Eritreje ipak se trenutačno nalazi u susjednim zemljama Etiopiji i Sudanu. Koliko je užasan i represivan režim u Eritreji, govori i činjenica da je više od 100.000 Eritrejaca (među njima brojni kršćani) spas pronašlo u šerijatskom Sudanu u kojem je donedavno na vlasti bio jedan od najvećih dikatora na svijetu Omar al-Bašir, u zemlji koja se nalazi na samom svjetskom vrhu država u kojima su kršćani progonjeni. Pa ipak, unatoč svim tim činjenicama, Europska unija, iz nekih svojih političkih i ekonomskih razloga, nevoljnike iz Eritreje ne smatra izbjeglicama ni političkim migrantima nego samo ekonomskim migrantima.
U jednom takvom Sudanu najveći dio eritrejskih migranata nalazi se u brojnim izbjegličkim kampovima diljem zemlje u kojima vladaju vrlo teški i nehumani uvjeti za život. Ipak, dio eritrejskih kršćana utočište je našao u glavnom gradu Khartoumu gdje su pronašli poslove kod domaćeg arapskog stanovništva kod kojih većina žive i kao podstanari.
Kako bi izašla u susret tim nevoljnicima i osigurala im duhovnu skrb, Nadbiskupija Khartoum ustupila je katoličku crkvu sv. Petra i Pavla za liturgijske potrebe eritrejskih katolika kojih u glavnom sudanskom gradu ima oko 17.000. Za katehezu i ostale pastoralne i društvene aktivnosti eritrejske katoličke zajednice Nadbiskupija je ustupila i obližnji pastoralni centar u siromašnoj kartumskoj četvrti Jiref u kojoj živi većina eritrejskih migranata. Duhovnu skrb za eritrejske katolike u Khartoumu vode trojica eritrejskih franjevaca kapucina na čelu s p. Kifleyesusom Gabreslasiem.
Trojica svećenika iz Banjolučke biskupije, zajedno s don Vidovićem, suslavili su s eritrejskim katolicima u crkvi sv. Petra blagdan Bogojavljenja po julijanskom kalendaru, a to je ujedno bila proslava i bladana Krštenja Gospodnjeg kao i slavlje prve svete pričesti koju je tom zgodom primilo 60-ak eritrejske dječice. Oduševljeni svetošću i svečanošću liturgije koja je trajala puna četiri sata, pobožnošću i predanjem eritrejskog katoličkog naroda te duboko dirnuti njihovom teškom migrantskom sudbinom i životom u siromaštvu, svećenici iz BiH odlučili su nekako pomoći te ljude.
Saznavši da u pastoralnom centru Jiref žele nadograditi i pokriti dio koji će eritrejsku djecu na njihovim susretima štititi od jakog afričkog sunca fra Ćiro Lovrić je velikodušno odlučio pokloniti 2.000 USD kako bi se projekt realizirao. Tim povodom u crkvi sv. Petra i Pavla opet je slavljena sveta misa na kojoj je propovijedao fra Ćiro koji je na kraju sv. mise uručio vrijednu novčanu donaciju fra Kifleyesusu.
Nakon sv. mise, u pastoralnom centru Jiref domaćini su priredili gostima iz BiH ručak i prigodnu svečanost s recitalima, pjesmama i plesovima iz Eritreje na njihovom maternjem tigrinja jeziku.
A budući da je fra Ćiro osigirao financijska sredstva, nakon svečanosti se odmah krenulo s akcijom čišćenjem terena za radove u kojoj su sudjelovala i brojna djeca.
Nakon više od mjesec dana radova, ovih dana je projekt priveden gotovo do kraja – dio pastoralnog centra je nadograđen i natkriven, tako da su eritrejski katolici u Khartoumu, poglavito djeca, dobili koristan prostor za svoje brojne duhovne i društvene aktivnosti, zahvaljujući solidarnosti Katoličke Crkve iz BiH, na čelu s fra Ćirom Lovrićem.
D. Klečina
Drvar, 11. ozujka 2020.
