Unutar Bazilike svetog Petra u Vatikanu, okružen samo svojim najbližim suradnicima, papa Franjo uputio je na Uskrs, 12. travnja 2020. svoju tradicionalnu poruku Urbi et Orbi, gradu Rimu i svijetu koju prenosimo u cijelosti:
PAPA FRANJO
Nagovor uz molitvu Kraljice neba i Urbi et Orbi
Uskrs, 12. travnja 2020.
Draga braćo i sestre sretan Uskrs!
Danas u cijelome svijetu ponovno odzvanja naviještaj Crkve: “Isus Krist je uskrsnuo!” – “Doista je uskrsnuo!”.
Kao novi plamen ova Radosna vijest upalila se u noći: noć jednoga svijeta već zahvaćenog velikim izazovima i k tome pritješnjenog pandemijom koja na tešku kušnju stavlja našu veliku ljudsku obitelj. U ovoj noći iznova je odjeknuo glas Crkve: „Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje!“ (Uskrsna posljednica).
To je drugačija “epidemija”, koja se prenosi od srca k srcu – jer svako ljudsko srce iščekuje ovu Radosnu vijest. To je infekcija nade: “Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje!” Ne radi se o nekoj magičnoj formuli, koja bi učinila da problemi iščeznu. Ne, Kristovo uskrsnuće to nije. Naprotiv, ono je pobjeda ljubavi nad korijenom zla, pobjeda koja ne “preskače” patnju i smrt, nego je nadilazi otvarajući put u bezdanu, pretvarajući zlo u dobro: a to je posebni pečat Božje moći.
Uskrsli je Raspeti, ne netko drugi. Na svome proslavljenome tijelu nosi neizbrisive rane: rane koje su postale otvori nade. Njemu upućujemo naš pogled kako bi zacijelio rane ojađenog čovječanstva.
Moja misao danas ide osobito onima koji su izravno bili pogođeni korona-virusom: bolesnicima, onima koji su umrli i obiteljima koje plaču zbog gubitka njihovih dragih, kojima katkad nisu uspjeli iskazati ni posljednji pozdrav. Neka Gospodin života primi k sebi u svoje kraljevstvo pokojne i daruje utjehu i nadu onima koji su još uvijek u kušnji, osobito starima i samcima. Neka ne uskrati svoje utjehe i neophodne pomoći onima koji se nalaze u uvjetima posebne ranjivosti, kao što su djelatnici u domovima za starije, ili onima koji žive u vojarnama ili zatvorima. Za mnoge, ovo je Uskrs samoće življene između žalovanja i mnogih teškoća koje pandemija uzrokuje, od fizičkih patnji do ekonomskih problema.
Ova pošast nije nam uskratila samo osjećaje, već također i mogućnost osobnog crpljenja utjehe koja izvire iz sakramenata, osobito iz sakramenta Euharistije i Pomirenja. U mnogim zemljama nije im bilo moguće pristupiti, ali Gospodin nas nije ostavio same! Ostajući ujedinjeni u molitvi, sigurni smo da je On stavio na nas ruku svoju (usp. Ps 138,5), ponavljajući snažno: ne boj se, »uskrsnuh i sada sam s tobom« (usp. Rimski misal)!
Isus, naša Pasha, neka dadne snagu i nadu liječnicima i medicinskim sestrama i tehničarima, koji posvuda pružaju svjedočanstvo brige i ljubavi prema bližnjemu sve do izmaka snaga i često žrtvujući vlastito zdravlje. Njima, kao također i onima koji ustrajno rade da bi jamčili temeljne usluge koje su potrebne za društveni suživot, snagama reda i vojsci koji su u mnogim zemljama doprinijeli otklanjanju poteškoća i patnje naroda: svima njima upućene su naše srdačne misli sa zahvalnošću.
Ovih tjedana, život milijuna osoba naglo je promijenjen. Za mnoge, ostati u kući bila je prigoda za razmišljanje, za zaustavljanje mahnitog ritma života, za biti sa svojim dragima i uživati u njihovom društvu. Međutim za mnoge je također vrijeme brige za budućnost koja je pokazuje neizvjesnom, za rizik od gubitka posla i za druge posljedice koje aktualna kriza nosi sa sobom. Ohrabrujem one koji imaju političku odgovornost da se aktivno zauzmu u korist zajedničkoga dobra građana, osiguravajući sredstva i instrumente koji su nužni da se svima omogući jedan dostojanstven život i koji će podržati, kad se stvore uvjeti, povratak uobičajenim svakodnevnim aktivnostima.
Ovo nije vrijeme ravnodušnosti, jer cijeli svijet pati i mora se iznova ujediniti u suočavanju s pandemijom. Uskrsli Isus neka daruje nadu svim siromašnim, onima koji žive na periferijama, izbjeglicama i beskućnicima. Neka ova najslabija braća i sestre, koji nastanjuju gradove i periferije svih dijelova svijeta, ne budu ostavljeni sami. Ne uskraćujmo im najnužnija dobra, koja je sada još teže pronaći kada su zatvorene mnoge aktivnosti, kao također lijekovi i, osobito, mogućnost adekvatne zdravstvene zaštite. S obzirom na okolnosti, neka se ublaže također međunarodne sankcije koje zamrzavaju mogućnost zemalja koje su im podvrgnute da pruže odgovarajuću podršku svojim građanima i da se sve zemlje dovedu u situaciju, osobito najsiromašnije, sposobnosti suočavanja s najvećim potrebama ovoga trenutka, smanjujući, ako ne čak i opraštajući dug koji opterećuju njihove proračune.
Ovo nije vrijeme egoizama jer svima nam je zajednički izazov s kojim se suočavamo i ne čini razliku među osobama. Među mnogim područjima svijeta pogođenim korona-virusom, posebnu misao upućujem Europi. Nakon Drugoga svjetskog rata, ovaj ljubljeni kontinent se mogao uzdignuti zahvaljujući konkretnom duhu solidarnosti koji mu je dopustio nadići suparništva iz prošlosti. Stoga je više nego ikada hitno, osobito u sadašnjim okolnostima, da ta suparništva iznova ne ojačaju, već da se svi prepoznaju dijelom jedne jedinstvene obitelji i da se međusobno potpomažu. Danas Europska Unija pred sobom ima epohalni izazov od kojega će ovisiti ne samo njezina budućnost, nego budućnost cijeloga svijeta. Neka se ne propusti prilika pružiti krajnji dokaz solidarnosti, pribjegavajući također inovativnim rješenjima. Alternativa je samo egoizam partikularnih interesa i napast povratka u prošlost, s rizikom stavljanja na tešku kušnju miran suživot i razvoj idućih generacija.
Ovo nije vrijeme podjela. Krist naš mir neka prosvijetli one koji imaju odgovornost u sukobima da imaju hrabrost pristupiti pozivu za globalni i neposredni prekid sukoba u svim kutovima svijeta. Ovo nije vrijeme u kojem treba nastaviti proizvoditi oružje i prodavati oružje, trošeći znatna sredstva koja bi trebala biti korištena za liječenje osoba i spašavanje života. Neka ovo bude pak vrijeme u kojem će se napokon zaustaviti dugi rat koji je okrvavio Siriju, kao i sukobe u Jemenu i napetosti u Iraku, te u Libanonu. Neka ovo bude vrijeme u kojem će Izraelci i Palestinci ponovno započeti dijalog, kako bi našli stabilno i trajno rješenje koje će dopustiti oboma život u miru. Neka prestanu patnje naroda koji žive u istočnim dijelovima Ukrajine. Neka se zaustave teroristički napadi izvršeni protiv mnogih nevinih osoba u raznim afričkim zemljama.
Ovo nije vrijeme zaborava. Kriza s kojom se suočavamo neka nam ne smetne s uma mnoge druge krize koje nose sa sobom patnje mnogih osoba. Neka se Gospodin života pokaže bliskim narodima Azije i Afrike koji prolaze teške humanitarne krize, poput područja Cabo Delgado na sjeveru Mozambika. Zagrij srce mnogim izbjeglim i raseljenim osobama zbog rata, suše i gladi. Daruj zaštitu mnogim migrantima i izbjeglicama, od kojih su mnogi djeca koja žive u nepodnošljivim uvjetima, osobito u Libiji i na granici između Grčke i Turske. Dopusti da u Venezueli dođe do konkretnih i neposrednih rješenja, usmjerenih na dopuštanje međunarodne pomoći narodu koji pati zbog teške političke, socio-ekonomske i zdravstvene situacije.
Draga braćo i sestre,
ravnodušnost, egoizam, podjela, zaborav doista nisu riječi koje želimo slušati u ovo vrijeme. Želimo ih protjerati iz svakog vremena! Čini se da one prevladavaju kad u nama pobjeđuje strah i smrt, to jest kad ne ostavljamo Gospodinu Isusu da pobjedi u našem srcu i u našem životu. On, koji je već pobijedio smrt otvorivši nam put vječnoga spasenja neka rasprši tamu našega siromašnoga čovječanstva i uvede nas u svoj slavni dan koji ne poznaje zalaska.
