POZDRAV KARDINALA PULJIĆA NA POČETKU 78. REDOVITOG ZASJEDANJA BISKUPSKE KONFERENCIJE BIH
Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine započeli su, 13. srpnja 2020. svoje 78. redovito zasjedanje, u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci pod predsjedanjem nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, predsjednika BK BiH. Pozdrav kardinala Puljića prenosimo u cijelosti:
Otvarajući ovo 78. zasjedanje Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine iskreno vas sve pozdravljam i zahvaljujem Bogu da u ovoj epidemiji korona-virusa možemo održati ovo zasjedanje.
Već je ustaljeno da na našem zasjedanju uzme učešća i apostolski nuncij u BiH mons Luigi Pezzuto kojega u svoje ime i u ime vas iskreno pozdravljam!
Pozdravljam i zahvaljujem domaćinu mons. Franji Komarici i svim njegovim suradnicima na čelu s pomoćnim biskupom mons. Markom Semrenom za gostoprimstvo. Još jednom zahvaljujem domaćinu Franji na gostoprimstvu tijekom zajedničkog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH održanog, 2. ožujka ove godine u Banjoj Luci. Pozdravljam mons. Tomu Vukšića, dopredsjednika naše Biskupske konferencije, koji prvi put u svojstvu koadjutora vrhbosanskog sudjeluje na našem zasjedanju. Upućujem iskren pozdrav mons. Ratku Periću, biskupu administratoru hercegovačkih biskupija. Sada, kad je dobio nasljednika on upravlja ovim mjesnim Crkvama dok ne preuzme novoimenovani biskup. Zahvaljujem mons. Ratku na svekolikom sudjelovanju u radu naše Biskupske konferencije BiH. Novoimenovanom biskupu u Mostaru mons. Petru Paliću izričem dobrodošlicu, te mu želim blagoslovljen rad i dobru suradnju. Poseban pozdrav upućujem apostolskom upravitelju Križevačke eparhije mons. Milanu Stipiću koji je, unatoč pandemije, došao na ovo zasjedanje kao delegat Hrvatske biskupske konferencije ali i kao naš subrat koji i na ovim prostorima ima svoju pastvu. Pozdravljam i našeg generalnog tajnika mons. Ivu Tomaševića i zahvaljujem na svakoj pomoći koju je učinio pripremajući ovo kao i sva druga zasjedanja i svu drugu korespondenciju.
Kako radi pandemije nismo mogli održati naše proljetno zasjedanje u Mostaru, na ovom zasjedanju čut ćemo izviješća svih tijela naše Biskupske konferencije: vijećâ, komisijâ, Caritasa i Tajništva te Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela BiH. Također ćemo dogovoriti temu za naš susret s članovima Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH te pristupiti izboru predsjednika BK BiH jer je moj petogodišnji mandat istekao.
U 2019. godini statistički pokazatelji o broju članova naših biskupijskih zajednica u BiH su tužni jer sve nas obeshrabruje nastavak opadanja broja vjernika. Razlozi takvih pokazatelja su različiti, a spomenut ću samo neke:
– Stariji svijet, koji je ostao ili se vratio iz Hrvatske ili iz inozemstva da svoje umirovljeničke dane provede na rodnoj grudi, pomalo odumire, a nakon smrti često njihove kuće ostaju prazne. Tako i onaj mali broj vjernika u pojedinim župama postaje još manji.
– Pad nataliteta zadnjih godina istinski zabrinjava i to ne samo kod katolika nego kod cjelokupnog stanovništva u Bosni i Hercegovini. Nas biskupe posebno zabrinjava nespremnost brojnih mladih da prihvate novi život zbog straha pred žrtvom. Očit pokazatelj takvog stava jest nespremnost onih koji bi mogli sklopiti brak, a to ne čine bježeći od bračne obveze. Ovom prigodom samo spominjem ovu temu o kojoj bi se moglo dugo govoriti.
– Nažalost, nastavlja se tiho „curenje“ stanovnika Bosne i Hercegovine što posebno pogađa nas Hrvate kao najmanji od tri konstitutivna naroda u BiH. Temeljni uzrok odlaska sigurno je ekonomske naravi, ali ima i političkih igara koje, nekada iz kulisa a nekada i sasvim otvoreno, provode pojedine političke opcije ovisno od toga gdje je tko moćniji i brojniji. Osim toga, stalna sukobljavanja i nespremnost na zajedničku suradnju na političkom planu koči razvoj ove zemlje i uzrokuje brojne konkretne poteškoće svim stanovnicima, a posebno onima koji su na rubu društva. Postoje informacije prema kojima je razvijena mreža traženja stručnih osoba raznih zanimanja kojih manjka na Zapadu te ih mame dobrim plaćama dođu u te zemlje.
Unutarnja i vanjska politika nas zamara jer su česta „prepucavanja“ na štetu malobrojnijeg i nemoćnijeg. Na žalost, prestiž je postao glavno mjerilo djelovanja. Međunarodna politika kao da se pomalo igra s našom situacijom. Nakon što su nametnuli unutarnje uređenje koje velikim dijelom omogućuje nastavak vladavine jačega, ne pokazuju spremnost pristupiti traženju rješenja utemeljenog na pravdi i jednakopravnosti svakoga naroda te jednakih prava i sloboda svih u svakom dijelu BiH. Štoviše, dobiva se dojam da nekima odgovara ova politička igra odnosno kontrolirani kaos na račun malog čovjeka.
Nejednakopravnost je prisutna i na političkom, gospodarskom i administrativnom planu što je vidljivo i po manjku Hrvata zaposlenih u državnoj administraciji, diplomaciji… Bio sam iznenađen i jednim izvješćem o stanju u BiH, koje je došlo do mene, a u kojem se ne spominje da Hrvati iz BiH postoje i u Sjedinjenim Američkim Državama. Hrvatski politički predstavnici samo viču da su nemoćni, ali ne pokazuju uporno zauzimanje posebno za Hrvate u dijelovima BiH u kojima su manje brojni. Nejednakost je vidljiva i kod raspodjela sredstava iz proračuna namijenjenih za infrastrukturu i za program povratka.
Ne smijemo zaobići ni unutarcrkveno stanje. Unatoč potrebnoj i obogaćujućoj raznolikosti te podjelama baštinjenim kroz povijest, uskogrudna politika zatvaranja u neke male prostore koči izgradnju crkvenog zajedništva i otvorenost naviještanja evanđelja svima koji žele čuti Božju riječ. Dobiva se dojam da dugo nisu vladali tako „hladni“ odnosi između Bosne i Hercegovine, ali i između drugih krajeva unutar ove, ratom i sebičnim politikama razjedinjene zemlje.
U svemu tome pohodio nas je, kao i sve druge krajeve kugle zemaljske, koronavirus koji je kuga modernoga doba. U mnogim ljudima je zavladao strah, gospodarstvo je bačeno na koljena, a nitko ne zna kada će i kako sve to završiti. Najgore je što, uz svu tu krizu, kao rak rana postoji korumpiranost u našem društvu.
Sveti papa Ivana Pavao II. prigodom pohoda u Sarajevo 1997. godine nas je biskupe pozvao da neumorno dižemo glas. Naše je neumorno ukazivati na nepravdu, boriti se za čovjeka i njegova prava i dostojanstvo. Također smo pozvani raditi na jedinstvu Crkve u Pavlovom duhu, posebno u procesu pomirenja, povjerenja i praštanja.
Svjedoci smo kako je nedavno nastao medijski linč i pokrenuta haranga tijekom koje su iskrivljivane naše nakane da se molimo za svoje pokojne i za žrtve Drugog svjetskog rata i poraća. Unatoč svemu, naše je poslanje hrabro biti prisutan i svjedočiti vjeru u Uskrsloga u svim obeshrabrenjima te pomoći da uzraste odgovornost na svim razinama posebno u društveno-političkom životu te da prevladaju: vrjednota čovjeka, obrana života, obiteljskog zajedništva i svih drugih vrjednota.
U svom pastoralnom djelovanju svi zajedno trebamo puno više poraditi na širenju kulture čitanja i rada, posebno čitanja Riječi Božje i katoličkog tiska. Narodu treba pomoći da, osim političkog, ekonomskog, sportskog…, stekne i religiozni rječnik. Naša je dužnost više poraditi na formaciji političara i svih onih javnih djelatnika koji za sebe tvrde da su katolici kako bi to bilo prepoznatljivo u njihovom zastupanju katoličkih načela.
Na kraju želim blagoslovljen rad prožet molitvom za naše biskupijske zajednice, za ovu zemlju i ovaj rodni grad blaženoga Ivana Merza i za sve ljude s kojima živimo.
KTA
Banja Luka, 13. srpanj 2020.
