LITURGIJSKIM ZBOROVANJEM OBILJEŽENA 28. OBLJETNICA NAJBROJNIJEG STRADANJA KATOLIKA TIJEKOM DOMOVINSKOG RATA
U ponovno izgrađenoj – tijekom zadnjeg rata spaljenoj – filijalnoj spomen crkvi, posvećenoj apostolskim prvacima sv. Petru i Pavlu u selu Briševo, u župi Stara Rijeka kod Ljubije, i ove je godine 25. srpnja održano tradicionalno – „zavjetno“ liturgijsko zborovanje. Povod zborovanju je bilo obilježavanje 28. obljetnice najtragičnijeg događaja iz domovinskog rata – ne samo toga katoličkog sela, nego i cijele Banjolučke biskupije, pa i cijele Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini: mučenje, masakriranje i ubijanje 68 nedužnih, golorukih žena, djevojaka, staraca, muževa i mladića.
Liturgijsko je zborovanje – kao i svih dosadašnjih godina – predvodio banjolučki biskup Franjo Komarica. Najprije je predmolio pobožnost Križnog puta, napisanog za sve žrtve ratova i poraća Banjolučke biskupije. Predslavio je koncelebriranu misu za ubijene i živuće stradalnike rata. S njim su suslavili, osim domaćeg, starorječkog župnika vlč. Borisa Ljevaka, još trojica župnika iz susjednih župa, jedan profesor s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu i biskupov tajnik. Na kraju mise, biskup je zajedno sa svim nazočnima predmolio posebne molitve za ubijane župljane Briševa, čija je imena s postavljenih spomen-ploča u crkvi pročitao župnik Ljevak.
Osim šest članova redovničkih zajednica iz Banje Luke i Sasine na liturgijskom je zborovanju sudjelovalo još 50-ak vjernika laika iz starorječke i okolnih župa. – Zbog spriječenosti uslijed aktualne pandemije koronavirusa, samo je nekoliko prognanih župljana – rodbine „briševačkih mučenika“ stiglo iz susjedne Hrvatske.
Na zborovanju su bili kratko nazočni i predstavnici hrvatskog veleposlanstva te predstavnici nekoliko veteranskih udruga. Oni su prije početka liturgijskog zborovanja položili vijence i zapalili svijeće pred križem i spomen-pločama s imenima ubijenih.
Na početku zborovanja sve je nazočne pozdravio domaći župnik vlč. Ljevak, protumačivši ukratko povod ovog „zavjetnog“ godišnjeg liturgijskog okupljana.
Biskup Franjo je, osim uvodnih riječi u pobožnost Križnog puta i slavlja svete mise, održao i prigodnu propovijed. (Nju donosimo kasnije u cijelosti.)
Najprije je nazočne podsjetio: „Kao što cijela Crkva tijekom svoje duge povijesti smatra svojom obvezom zahvalno čuvati spomen na one svoje članove, koji su tijekom svog zemaljskog života svjedočili za Krista i svoje živote za njega dali, tako i naša Mjesna Crkva, naša biskupija, ova i okolne naše župe, imaju trajnu dužnost čuvati molitveni spomen osobito na one koji su potpuno nedužni ubijeni iz mržnje na katoličku vjeru“.
Podsjetivši kako se svih proteklih godina nastojalo „sačuvati od bilo kakve politizacije, odnosno od zloupotrebe naših dragih i dragocjenih svjedoka vjere, naših mučenika“ biskup je – između ostalog – naglasio Božju, objavljenu istinu o dragocjenosti i nepovredivosti svakog ljudsko života. Upozorio je i na dužnost čovjeka da ljudski život vrednuje onako, kako to od čovjeka očekuje Bog, njegov Stvoritelj i Sudac.
Govorio je zatim o drami tragične zarobljenosti čovjeka od Zloduha. Takav čovjek i takvi ljudi su u opasnosti strašno se ogriješiti o Boga i čovjeka, kao bogoliko stvorenje – bilo uništavajući ljudske živote, naređujući i odobravajući takvo uništavanje ili pak nezainteresiranošću i nesprječavanjem takvih, mnogostruko fatalnih zlodjela, za koja će se morati odgovarati na Božjem, pravednom sudu.
Biskup je, zatim, podsjetio na trajnu osobnu obvezu i obvezu svih kršćana na obranu „svakog ugroženog i obespravljenog ljudskog života“, počevši od njegovog rodnog mjesta i životnog okruženja „do svih onih mjesta i situacija, gdje je on od bilo koga ili s bilo koje strane ugrožen“. Prisjetio se i jednog od svojih brojnih apela tijekom rata 1994. intelektualcima i političarima iz 20-ak europskih zemalja – za zaustavljanje uništavanja čovjeka u BiH i za pomoć svim ovdašnjim čovjekoljupcima i mirotvorcima.
Biskup Franjo je pozvao sve nazočne i nenazočne župljane – u prvom redu još živuće žrtve ovog strašnog zločina – „na praštanje, kako bi se skinulo prokletstvo s toga sela i cijelog kraja prouzročeno u Nebo vapijućim zločinom“. I selo Briševo i župa Stara Rijeka i cijeli taj kraj oko Ljubije, Prijedora i Sanskog Mosta vape za istinskim obnoviteljima i mirotvorcima. Također ih je potaknuo da i ubuduće gaje trajni, molitveni spomen na „briševačke mučenike“, „istinske svjedoke katoličke vjere i svjedoke vjernosti Kristu i njegovom Evanđelju“.
Na kraju zborovanja biskup je zahvalio domaćoj udruzi „Briševo – Dobri“ za njihovu prepoznatljivu skrb oko održavanja spomena na stradanje domaćih katoličkih Hrvata.
Opustjelo, prognano i spaljeno selo Briševo, kao i većina župe Stara Rijeka, još uvijek čeka od domaćih vlastodržaca – lokalnih, entitetskih i državnih, kao i drugih međunarodnih predstavnika i organizacija da i tu konačno počne proces održivog povratka svih onih, koji još nisu odustali od prava na svoju očevinu i djedovinu i na svoj rodni kraj.
TABB
Briševo, 26.7.2020.
