„DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN…“ – BISKUPOVO PISMO NADBISKUPU I METROPOLITU ZAGREBAČKOM, FRANJI KARD. KUHARIĆU
REDOM SE PLANSKI, SILOM I BEZAKONJEM GASE
SVE OVDAŠNJE NAŠE ŽUPE
Biskupovo pismo nadbiskupu i metropolitu zagrebačkom, Franji kard. Kuhariću
(Prot. br.: Prez. 119/95 od 28. kolovoza 1995.)
Vaša Uzoritosti!
Prošla su puna dva tjedna otkako sam Vam posljednji put pisao o aktualnoj situaciji s katolicima svoje biskupije u široj banjalučkoj regiji. Ta dva tjedna, uključujući i ovaj nastupajući, treći, ući će u povijest kao najdramatičnije razdoblje za pripadnike Katoličke crkve na ovim prostorima u posljednja tri stoljeća. Od vremena Bečkih ratova krajem 17. stoljeća nije se katolicima dogodilo ovo što je u posljednja dva tjedna – masovna i potpuna deportacija s njihovih vjekovnih ognjišta! Prema dostupnim mi informacijama, redom se nasilno potpuno gase sve ovdašnje naše župe u Banjalučkom dekanatu:
Petrićevac, Motike, Barlovci, Ivanjska, Šimići, Stratinska, Presnače, Budžak, “Marija Zvijezda” – Trapisti, a u centralnoj gradskoj župi ima, prema našim saznanjima, još nekoliko stotina vjernika. U Prnjavorskom dekanatu su potpuno prazne župe Sokoline, Vrbanjci i Kulaši, još je vrlo malo vjernika ostalo u župi Dragalovci i u nekoć velikoj župi Kotor-Varoš, a samo nekoliko stotina u župi Prnjavor.
Iz Bosanskogradiškog dekanata ovih dana odlaze posljednji preostali vjernici iz župa Bosanska Gradiška, Dolina, Nova Topola, Bosanski Aleksandrovac, dok u župi Trn, nadomak Banjaluke, ima još nekoliko desetaka vjernika. Prošlih su dana ovdašnje civilne vlasti lodnosno domaći Crveni križ! započele popis i deportaciju vjernika župa Prijedorskog dekanata: Šurkovac, Ljubija, Prijedor, Ravska, te Sanski Most i Sasina. Župe Bosanska Dubica, Bosanska Kostajnica i Bosanski Novi još su ranije opustjele.
Sudbina ostatka ostataka naših vjernika Jajačkoga dekanata iz preostalih župa Mrkonjić Grad, Ključ i Liskovica potpuno je neizvjesna!
U međuvremenu je u noći između 18. i 19. kolovoza miniranjem srušena jedina preostala crkva u cijelom tom kraju, velika župna crkva Uznesenja
Blažene Djevice Marije u Sanskom Mostu. Unatoč nedostatku i goriva i teških strojeva, i jednog i drugog je bilo da se srušena zgrada prošlih dana potpuno ukloni, čak i da se njezini temelji izvade! A u noći između 24. i 25. kolovoza odveden je iz svog župnog ureda mladi župnik mr. Tomislav Matanović “na sigurno mjesto”, a iste je noći teškim strojevima srušen, a ostaci su uklonjeni, veliki pastoralni (još nedovršeni) centar u kojem su se održavala redovita bogoslužja nakon rušenja župne crkve sv. Josipa u rujnu 1992. godine. Župnik Matanović još se uvijek nalazi u kućnom pritvoru u roditeljskoj kući, koja je potpuno opljačkana, kao i župni stan!
A u Mrkonjić Gradu istjeran je 25. o. mj. iz svog župnoga stana “prema nalogu općinskih vlasti” župnik i dekan preč. gosp. AdolfVišaticki. Kako je u podrumskim prostorijama bio uređen bogoslužni prostor za tamošnje preostale vjernike, sada je svima njima onemogućeno bilo kakvo vjersko okupljanje. I župne crkve, kao i župni stanovi (i ekonomije) u župama Motike, Barlovci, Kulaši i Stratinska posljednjih su dana devastirani i opljačkani.
Bojimo se da će se slično dogoditi i s drugim našim preostalim crkvenim objektima. Katolička se crkva na ovim prostorima planski i potpuno iskorjenjuje, iako su njezini članovi cijelo ovo nesretno vrijeme ustrajavali u mirotvorstvu, praštanju i ljubavi prema neprijatelju.
Zbog takvog razvoja događaja i naši svećenici koji su, uz nebrojene osobne žrtve i stalnu opasnost za vlastiti život ostali uz povjereni im narod, sada su de jacto primorani napustiti svoje opustjele župe i poći istim putem kao i gotovo svi naši vjernici – u progonstvo.
Posljednjih su dana, u nekoliko navrata, u ovdašnjim sredstvima javnoga priopćavanja optuživani naši svećenici, odnosno Katolička crkva, da organiziraju iseljavanje naših vjernika iz njihovih domova i župa. Tako prijedorski “Kozarski vjesnik” od 25. kolovoza 1995. na str. 2, između ostalog, piše: “Riječ je o novim igrama katoličkog klera iz Kuharićeve kancelarije … Njima (tj. svećenicima) je od svevišnjega Kaptola naređeno da odmah, trenutačno, ili kako oni kažu, iz prisutne nazočnosti, napuste svoje župe i svoje prebivalište. To je još jedna od prljavih rabota uzoritoga gospodina Franje Kuharićajer, napuštanjem svoje pastve, svećenici katoličke provenijencije dižu na noge preostali katolički živalj i pravac ‘lijepa njihova’.”
Slično se javno govori i u Prnjavoru i Kotor- Varoši. ( … ) Već smo mnogo puta u ove tri godine slušali slične podvale na naš račun. Sve smo to izdržali, jer smo bili svjesni da smo sluge Krista, najvećega Patnika, poniženoga, obespravljenoga, popljuvanoga, protjeranog, zgaženog. Zahvalni na njegovoj
velikoj milosti i dalje smo spremni raditi za njegovo Kraljevstvo svim silama tamo gdje nas On u svojoj Crkvi treba!
Osim jedne grupe redovničkih i dijecezanskih svećenika, koji su još prije tjedan dana otišli za vjernicima, i ovih se dana nova grupa sprema napustiti (nadajmo se samo privremeno) ovaj kraj, odnosno ovu biskupiju.
Osim redovnika franjevaca za koje sam molio njihovog provincijala, mnogopoštovanog fra Petra Anđelovića, da ih dalje rasporedi u pastvi i zatraži potrebnu jurisdikciju od mjesnoga biskupa, slobodan sam Vašu uzoritost zamoliti da primi na znanje imena mojih svećenika koji su već stigli, odnosno idućih dana stižu na područje Vaše nadbiskupije. Ujedno Vas molim da u dogovoru s mojim vikarom za prognane i izbjegle condijecezance, preč. dr. Miljenkom Aničićem, i generalnim vikarom preč. gosp. dr. Antom OrIovcem, razmotrite mogućnosti pastoralnog angažiranja među našim vjernicima sada (i ranije) prispjelim na područje Vaše nadbiskupije te im date potrebne dekrete.
To su svećenici: preč. dr. Anto OrIovac, preč. Blahomir Blagoš Prucha, vlč.
Berislav Grgić, vlč. Josip Jerković, vlč. Božo Pinjuh, vlč. Milan Begić, vlč. Vladimir Tomić, preč. Anto Marijan, vlč. Marijan Stojanović, preč. Kazimir Višaticki. Tko će od njih ostati na Vašem terenu, ja sada ne mogu znati! Vidjet će se!
Vaša Uzoritosti, svi mi, koji smo inkardinirani u našu Banjalučku biskupiju, željeli bismo da ta naša biskupija i dalje opstane, makar i u smanjenom obliku. Bila bi, prema našoj prosudbi, kobna i velika šteta, s dalekosežnim posljedicama, ako se najkompetentniji ljudi u Katoličkoj crkvi i u hrvatskom narodu ne bi u dovoljnoj mjeri pobrinuli o budućnosti katolicizrna na ovim prostorima upravo u ovim presudnim vremenima!
Što se mene osobno tiče, i dalje svakako kanim ostati na svome mjestu, premda nemam jamstva za sebe, kao ni za sve ono što čini srce biskupije kao institucije.
Za sada ovdje još ostaje šest dijecezanskih svećenika, pet franjevaca, tri svećenika trapista i dva časna brata trapista. Također ostaje još deset redovnica. Sve to – do Božje volje!
Vama Uzoriti i ovom zgodom zahvaljujem od srca na iskrenoj sućuti s našim stradanjima i nadanjima! Gospodin Vam sve to obilno naplatio!
Iskreno Vas štujući, bratski Vas i srdačno pozdravljam – odani Vam u Kristu Dobrom Pastiru
Franjo, biskup banjalučki
———-
Iz knjige: Franjo Komarica, U obrani obespravljenih. Izbor iz dokumenata banjolučkog biskupa i Biskupskog ordinarijata Banja Luka tijekom ratnih godina od 1991. do 1995. Drugo dopunjeno izdanje. Nakladni zavod Matice Hrvatske. Zagreb, 2003. – str. 306-308
TABB
