PROPOVIJED NADBISKUPA VUKŠIĆA PRIGODOM OBILJEŽAVANJA 54. SVJETSKOG DANA DRUŠTVENIH KOMUNIKACIJA U BIH

U okviru obilježavanja 54. Svjetskog dana društvenih komunikacija u Bosni i Hercegovini, svečano Euharistijsko slavlje u nedjelju, 27. rujna 2020. u župi Presvetog Srca Isusova Potoci odnosno Bijelo Polje pokraj Mostara predvodio je predsjednik Vijeća za sredstva društvenog priopćivanja BK BiH mons. Tomo Vukšić, nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH. Propovijed nadbiskupa Vukšića prenosimo u cijelosti:

SRCE I RIJEČ SU SREDSTVA BOŽJE KOMUNIKACIJE S LJUDIMA A LJUBAV I ISTINA NJEZIN SADRŽAJ

54. Svjetski dan sredstava društvene komunikacije; Bijelo Polje, 27.9.2020.

Dragi narode Božji!
Draga braćo svećenici!
Dragi djelatnici u sredstvima društvene komunikacije!

Tijekom svoga postojanja ljudi su izumili i koristili mnogo načina komuniciranja. Među svim tim načinima pripovijedanje je svakako najstariji oblik davanja i stjecanja informacija i znanja. I dugo je to bio jedini način. I sve do danas je najčešći i najrašireniji, a možda i najkorisniji i ljudima najdraži. Nikada pripovijedanje, kao čovjekova potreba, nije nadmašeno ni prestalo. A živi i u naše vrijeme, kad su novi načini komunikacije među ljudima dosegli nevjerojatna i začuđujuća ostvarenja.

Objašnjenje te pojave ima jednostavnu psihološku i društvenu podlogu u tomu što je jedna od najvećih čovjekovih potreba da pripovijeda i osobito da sebe pripovijeda, odnosno da se priopćava drugima, ali jednako i drugi njemu, i da pri se tomu osjeća uzajamna blizina sugovornika.

I.

Vođen riječima iz starozavjetne knjige Izlaska: „Da možeš pripovijedati svome sinu i svome unuku“ (Izl 10,2), papa Franjo je ovogodišnju svoju poruku za Dan sredstava društvene komunikacije posvetio upravo pripovijedanju kao jednom od osnovnih načina komunikacije među ljudima. Dapače, čovjeka se može definirati i kao biće koje pripovijeda. A to znači da priče, koje slušamo, ostavljaju trag drugih u nama, dok priče, koje pripovijedamo, ostavljaju naš trag u drugima. Po njima nam se drugi priopćava i postaje bliži, a mi drugima.

Čovjek ima potrebu pripovijedati o sebi, zaodjenuti svoj život u priču. I slušati o drugomu. Priopćavati se uzajamno. Tako ljudske priče imaju zajednički tkalački stan i pređu: njihova struktura predviđa junake, uključujući i one obične, svakodnevne, koji se, slijedeći svoj san, hvataju u koštac s teškim situacijama i bore protiv zla, vođeni snagom, koja im ulijeva hrabrost i snagu ljubavi. Čovjek je po naravi pripovjedač, jer je biće u nastajanju pa je tako i njegova životna priča stalno u nastajanju.

I Bog je sebe i svoj plan s ljudima zaodjenuo u priču, koju nazivamo objava. Da bi ga ljudi mogli upoznati i razumjeti, o sebi im je pripovijedao djelima i riječima. Odnosno, kako čitamo u poslanici Hebrejima: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima“ (Heb 1,1). I pri tomu mnogo puta ih je pozivao, da drugima pripovijedaju o njemu.

Na jednu od tih prigoda, u kojima je Bog govorio po prorocima, poziva se papa Franjo u svojoj poruci za 54. Svjetski dan sredstava društvene komunikacije. Naime, pripravljajući Izabrani narod na oslobođenje iz dugotrajnog i teškog ropstva u Egiptu, a tu slobodu faraonska vlast nije dopuštala, Gospodin Bog je činio mnoga znamenja i slao opomene. I kad to nije pomoglo, nakon mnogih vapaja i molitava djece Izraelove, Bog je izabrao Mojsija o čemu izvještava knjiga Izlaska: „Reče Gospodin Mojsiju: ‘Idi k faraonu. Učinio sam da njemu i njegovim službenicima otvrdne srce, da izvedem svoja znamenja među njima; da možeš pripovijedati svome sinu i svome unuku što sam učinio Egipćanima i kakva sam znamenja izvodio među njima, kako biste znali da sam ja Gospodin’” (Izl 10,1-2).

„Sveto pismo je priča nad pričama. Koliko je samo događaja, naroda i pojedinaca u njemu prikazano! Ono nam pokazuje od samoga početka Boga koji je i Stvoritelj i istodobno Pripovjedač. On, naime, zbori svoju Riječ i sve nastaje (usp. Post 1). Svojom riječju Bog sve poziva na život, a kao vrhunac stvara muškarca i ženu kao svoje slobodne sugovornike koji zajedno s njim oblikuju povijest“ (Papa Franjo, Poruka za 54. svjetski dan sredstava društvene komunikacije).

Draga braćo i sestre, svaki čovjek je stvoren kao slobodan Božji sugovornik i kao suradnik Božji u oblikovanju povijesti. U tom smislu, Biblija je velika i sjajna priča o ljubavi između Boga i čovjeka, a riječ je njezino privilegirano sredstvo za izricanje, očitovanje i posredovanje te uzajamne ljubavi. A u središtu te priče je Isus, Riječ Božja, koja nam je Boga objavila i protumačila. Dapače, Isus je definiran kao Riječ Božja kao što čitamo na početku Ivanova evanđelja: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine“ (Iv 1,1-4.14).

Razlikuje se, dakle, govor Boga po prorocima u Starom Zavjetu od izravnoga Božjeg govora u Isusu, Sinu Božjemu. Toga je svjestan i pisac Poslanice Hebrejima kada kaže: „Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu“ (Heb 1,1-2). A u Ivanovu evanđelju, nakon što je Isus nazvan Riječ Božja, čitamo: „Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani“ (Iv 1,17-18).

II.

Isus je, dakle, Riječ Božja. Vjerodostojan Riječ koja pripovijeda istinu. A sva Božja ljubav, koju je Isus obznanio, proistekla je iz njegova božanskog Srca. Odnosno, Riječ i Srce su dva sredstva Božje komunikacije s ljudima, a ljubav i istina njezin sadržaj. I prikladno je i potrebno podsjetiti na to dvoje – Srce i Riječ – osobito danas, kad obilježavamo Svjetski dan sredstava društvene komunikacije ovdje u crkvi Presvetoga Srca Isusova koja i postoji, kao i svaka druga, samo zato da se u njoj naviješta ljubav i istina.

Dragi vjernici, pravilo ljubavi i istine vrijedi za svakoga čovjeka, uključujući područje sredstava društvene komunikacije. Ljubav je, kako piše apostol Pavao: „velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje“ (1 Kor 13,4-8).

Susret Božje slobode i ljudske slobode, Božje ljubavi i čovjekove ljubavi velika je tajna, a ljudsko srce je mjesto njihova susreta. Ali, kao neko neistraženo duboko more, srce je i mjesto njihova sukoba, mjesto sraza sukobljenih valova i struja, jer u ljudskom srcu, osim ljepote i dobrote, prisutne su i sile zla, tame i opasne struje neistraženih dubina. Zato poučava Isus svakoga čovjeka, a danas ćemo reći: i medijske djelatnike, da također „iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke“ (Mt 15,19-20).

III.

O tajni ljudskoga srca napisana su i brojna remek djela ljudske književnosti. Papa Franjo izrijekom spominje neka od njih i naziva ih „dodatak Evanđelju“. A budući da je među njima spomenuo i „Braću Karamazove“, sjetit ćemo se „dodatka“ o tajni ljudskoga srca, koji je napisao Dostojevski u toj svojoj knjizi: „Da, široko je ljudsko srce, preširoko. Volio bih da nije tako. Sam đavao zna što sve to znači. Ono što je razumu mrsko i sramotno, često je srcu milo i drago. Ima li ljepote u Sodomi? Vjeruj mi, mnogim je ljudima Sodoma lijepa. Jesi li znao za tu tajnu? Ono što me užasava jest da ljepota nije samo zastrašujuća, već i puna tajni. Bog i đavao se tu bore, a bojno polje je srce čovjeka.“

Dok molimo da Bog pobijedi na bojnom polju svakoga ljudskog srca, u ovom hramu moramo ponoviti, da su vjerodostojna Riječ i Srce puno ljubavi Isusova sredstva i sadržaj njegove komunikacije s ljudima. Pouka je to i obveza za sve ljude u privatnom i javnom životu, što se u ovom trenutku odnosi osobito za sudionike skorašnje predizborne kampanje. I poziv za djelatnike na području sredstava društvene komunikacije, da se u svom poslu služe vjerodostojnom riječju i da pripovijedaju istinu u ljubavi te tako porade da sve uzraste do prave mjere (usp. Ef 4,15). Poziv je to i obveza na odgovornost za svaku izgovorenu riječ svima koji, na bilo koji način, sudjeluju u javnom životu društva.

Najsrdačnije zahvaljujemo župniku don Josipu i svim vjernicima župe Bijelo Polje za gostoljubivost i svjedočenje vjere. A vama, dragi vjernici, čestitamo i zahvaljujemo također zbog upornog odbijanja da progonstvo, kojemu ste bili izloženi, bude konačno stanje i radujemo se s vama zbog povratka te ponovne izgradnje domova i župe. Vi ste svijetao primjer uspjeloga povratka. Svojim današnjim dolaskom željeli smo vas u tomu i skromno podržati i, posredovanjem sredstava društvene komunikacije, pokazati da takav primjer postoji. Bog vas blagoslovio! I neka na bojnom polju vaših srdaca uvijek pobijedi Bog. S tom nakanom uvijek: „Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova! Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa!“ (Ps 105,1-2).

IV.

Na kraju molimo: Po zagovoru svetoga Franje Saleškoga, zaštitnika novinara, neka dragi Bog učini te svi djelatnici u sredstvima društvene komunikacije, svi kršćani, svi ljudi i svaka vlast dadu svoj doprinos za izgradnju i učvršćenje stvarnoga zajedništva i sloge među ljudima. Neka promiču dostojanstvo i prava ljudske osobe, opće dobro i šire istinu. U svoje molitve uključujemo također opravdana očekivanja vjernika ove župe te živote i plemenita nastojanja svih javnih djelatnika. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Tomo Vukšić, predsjednik Vijeća BK BiH za sredstva društvene komunikacije