Zaštita života i pravo na život od začeća do biološke smrti
Banja Luka, Pet, 22. Siječanj 2021.
Na prijedlog Svetog Oca i prema odluci naših biskupa svake je godine prva nedjelja veljače posvećena razmišljanju i molitvi za dar života. Naši biskupi pozivaju vjernike na odgajanje svijesti i savjesti za ljubav, prihvaćanje i poštovanje života od samoga začeća. Stoga je predsjednik Vijeća za obitelj Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. dr. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki, uputio Poruku za Dan života koji se obilježava u nedjelju, 7. veljače 2021, pod naslovom »Zaštita života i pravo na život od začeća do biološke smrti«.
Nalazimo se u godini Božje Riječi, koja je Riječ života. Božja Riječ daje čovjeku život, slobodu i radost. Druženje s Božjom Riječju čini čovjekov pogled živim, osobnim, privlačnim i pronicljivim te čovjeka uvodi u život s raspetim i uskrslim Gospodinom. Služenje bližnjemu nadahnjuje se na prihvaćanju Božje Riječi koja se objavila u Isusu iz Nazareta. Služenjem postajemo životni, tj. volimo život, želimo zaštiti život i pravo na život od samoga začeća.Ljudski je život krhak i prolazan, ali uvijek svet (jer je dar od Boga koji je jedini svet), vrijedan i nepovrediv te ga stoga valja poštovati, voljeti, štititi, unapređivati i umnožavati. Sam se Bog objavio u Isusu rođenom u obitelji Josipa i Marije i time je potvrđena obitelj kao izvor života. Ako je Bog ljubav (usp. l Iv 4,16), onda on svoju svemoć nije mogao drukčije ni očitovati nego preko nemoći ljubavi u malom djetetu Isusu. Jer, »ljubav se ne boji svoje vlastite nemoći. Baš u tome je ona svemoćna […] Jedino Bog koji ne poznaje drugu svemoć osim svemoći ljubavi može mi biti blizak« (E. Jüngel). Povjeravajući svetoj obitelji svoga Sina Bog potvrđuje ljudsko dostojanstvo i pravo na život od samoga začeća pa sve do biološke smrti.
Od trenutka začeća počinje novi život, koji nije ni očev ni majčin, nego život novoga ljudskog bića koje se samostalno razvija. Suvremena genetika je utvrdila da je od prvog časa utvrđen program onoga što će začeto biće biti – čovjek. To biće nikada neće postati ljudsko ako to nije već od tada. Prema tome, od prvog časa svoga postojanja ljudsko biće u svojoj cjelokupnosti zahtijeva bezuvjetno poštovanje kakvo dugujemo svakom čovjeku. Stoga je život svet i nepovrediv od prvoga časa začeća. Čovjek se vrednuje kao osoba i ljubi se kao osoba bez obzira na njegovo fizičko ili mentalno zdravstveno stanje i bez obzira na njegove osobine. Stoga zapamtimo da je život uvijek, u svim svojim razdobljima i u svakoj dobi, svet i uvijek jednako vrijedan. I to ne samo iz perspektive vjere, nego i iz horizonta razuma. To i znanost potvrđuje. Ne postoji neki život koji je svetiji od drugoga; jednako tako ne postoji ljudski život koji je po vrijednosti važniji od drugoga.
Svjesni smo da u suvremenom svijetu postoji svojevrsna kultura odbacivanja života. Ona nam ne dopušta da bližnjega gledamo kao svog brata kojeg prihvaćamo i volimo, nego nam sugerira da ga doživljavamo kao konkurenta kojeg trebamo protjerati iz svoga životnog ambijenta ili ga trebamo sebi podrediti. Radi se o mentalitetu koji stvara kulturu otpada, koja nikoga i ništa ne štedi, od ljudskog bića pa sve do samog Boga. Takva kultura stvara ranjeno čovječanstvo i stalno ga napetostima i sukobima ozljeđuje. Ta kultura promiče pobačaj i eutanaziju. Vjerski fundamentalizam, prije nego što odbaci ljudska bića čineći užasne masakre, odbacuje samoga Boga, čineći od njega puku ideološku izliku. Svjedoci smo i činjenice da je francuski parlament (27. 11. 2014) ozakonio odluku po kojoj među temeljna prava čovjeka spada abortus; nekoliko europskih zemalja, uz abortus, ozakonilo je i eutanaziju, čak i nad djecom, a ne samo nad odraslima. Civilizaciju života – korak po korak, ali ustrajno i, čini se, nezaustavljivo – počinje zamjenjivati civilizacija smrti.
Majke koje rađaju djecu stvaraju i promiču vrijednosti koje Europa deklaratorno podržava, ali ih često ne uvažava. Ne zaboravimo da je Europa srce humanizma, gdje se proglašavaju prava i jednakost nadahnuti općom Poveljom ljudskih prava, ali u kojoj vlada očita proturječnost u poimanju začete, ali nerođene djece. Bez života nema ni prava. Kao što je Europi potreban život, potreban je i našoj domovini Bosni i Hercegovini ako želi biti luč čovječanstva i ljudskih prava u svijetu.
U međusobnom poštovanju i pomaganju u sadašnjoj ugrozi života pandemijom COVID-a 19 pozivam sve da poštujemo život: kako vlastiti tako i tuđi. Stoga zahvaljujem medicinskom osoblju i svima koji poštuju dostojanstvo čovjeka i u zdravlju i u bolesti te se bore za njegov život.
Ovom prigodom u ime svih katoličkih biskupa Bosne i Hercegovine upućujem iskrenu zahvalnost svima vama, svećenicima, redovnicima i svima koji se na razne načine trudite oko očuvanja civilizacije života.
Posebno zahvaljujem i izražavam veliko poštovanje svima u našoj domovini koji s punom sviješću i s velikom odgovornošću pred Bogom štite ljudski život i visoko cijene dostojanstvo braka i obitelji.
Zahvaljujem svim pomagačima zaklade »DA životu«, koju smo ustanovili prije više godina, a koja pomaže naše hrabre bračne drugove koji su, u skladu sa svojim mogućnostima, spremni imati više djece.
Zahvaljujem i karitativnim udrugama i molitvenim skupinama koje se u okviru svojih mogućnosti maksimalno trude oko pružanja pomoći mladim bračnim parovima kao i siromašnim obiteljima.
Zahvaljujem također svim liječnicima i bolničkom osoblju, kao i članovima obitelji koji su se istakli u spašavanju nerođenih života.
Sve vas molim: bdijte i dalje nad svakim ljudskim životom! Branite i štitite i ubuduće ljudski život u njegovoj cjelovitosti! To je velika zadaća i veliko poslanje za sve nas koje nam je povjerio sam Bog Životvorac! Neka vas On nagradi svojim blagoslovom i svojim mirom!
Banja Luka, 25. 1. 2021.
Dr. Marko Semren,
pomoćni biskup banjolučki i
predsjednik Vijeća za obitelj BK BiH
