AUDIO: PROPOVIJED BISKUPA SEMRENA NA MISI UOČI 4. OBITELJSKOG DANA U BIH I 1. SVJETSKOG DANA DJEDOVA, BAKA I STARIJIH OSOBA

Uoči 4. Obiteljskog dana u Bosni i Hercegovini i 1. Svjetskog dana djedova, baka i starijih osoba, u večernjim satima u subotu, 24. srpnja 2021. u crkvi Svete Obitelji na Kupresu Euharistijsko slavlje predvodio je predsjednik Vijeća za obitelj BK BiH mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki. Nakon Svete mise biskup Semren također predvodi Molitveno bdijenje za obitelji i klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu. Propovijed biskupa Semrena prenosimo u cijelosti:

Čitanja: 2 Kr 4,42-44; Ef 4,1-6; Iv 6,1-15.

UVOD. Braćo i sestre, večerasnas je ovdje okupila Božja dobrota, Božje milosrđe, Božja ljubav, izražena po Svetoj obitelji ovdje na Kupresu, na IV. Obiteljskom danu u BiH i Prvom svjetskom danu djedova, baka i starijih osoba, te sedamnaestu nedjelju kroz godinu. Misao vodilja ovog dana jest: Obitelj – svjedočanstvo radosne ljubavi – ja sam s vama u sve dane“! Ovaj Dan ispunjen je čestitkama i zahvalnošću za sve ovdje prisutne i mnoge druge koji su na različite načine povezani s obiteljima i s nama preko elektronskih sredstava komuniciranja. Bog u svojoj ljubavi želi doprijeti do svakog čovjeka i svakog člana obitelji. Zahvalni smo Bogu za svu ljubav očitovanu po članovima naših obitelji bilo živih bilo već preminulih. Ovaj je prvi Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba koji je papa Franjo posvetio obitelji na petu godišnjicu apostolske pobudnice Radost Ljubavi. Mi smo u crkvi u BiH zadnje dvije godine posvetili molitvi, skrbi i pastoralu djedova, baka i starijih osoba koje su sastavni dio obitelji. Da bismo dostojno proslavili Gozbu ljubavi, pokajmo se za svoje grijehe.

Braćo i sestre, večeras slavimo IV. Obiteljski dan u Crkvi u BiH i prvi Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba. Obitelj je najvažnija ljudska zajednica na ovoj zemlji. Mi ljudi živimo u različitim zajednicama, u zajednicama ove ili one vrste, u političkim zajednicama, u vjerskim zajednicama i slično. Obitelj je osnovna zajednica na kojoj se temelje sve ostale zajednice. Crkva i država kao dvije najmoćnije zajednice također se temelje na obitelji. Obitelj jest svjedočanstvo radosne ljubavi jer je Isus Krist s njom u sve dane njezinog postojanja.

Evo što su o obitelji i njezinoj važnosti rekli trojica zadnjih papa. Papa Benedikt XVI. poručuje nam da visoko cijeni osjetljivost i zauzetost za obitelj, jer kršćanska obitelj postavlja temelje za rast u vjeri i za izgradnju čovjeka kao cjelovite osobe. Kršćanska je obitelj znak Božje ljubavi i ona je pozvana da tu ljubav širi u svijetu. Sv. papa Ivan Pavao II., koji je dva puta posjetio ovu našu plemenitu zemlju BiH, tvrdio je da je kršćanska obitelj pozvana živo i odgovorno sudjelovati u poslanju Crkve na vlastiti i originalni način, stavljajući u službu Crkve i društva samu sebe u svojem življenju i djelovanju(Familiaris consortio, 50). Papa Franjo ističe da je obitelj prva zajednica u kojoj se podučava i uči ljubiti, to je također povlašteno okružje u kojem se podučava i uči vjera, uči se činiti dobro. Vjera, ljubav i činjenje dobra uče se jedino u dijalektu, obiteljskom dijalektu … (usp. Audijencija pape Franje 25. svibnja 2018.). Papa Franjo utemeljio je Svjetski Dan djedova, baka i starijih osoba koji se slavi 25.7.2021.vodiljom: „Ja sam s vama u sve dane“(Mt 28,20).

Papa Franjo ističe da je zadaća djedova, baka i starijih osoba održavanje uspomena na dobre živote predaka i prenošenje vjere mlađim naraštajima, ali, što je još važnije, smatra ih značajnom sastavnicom katoličkih laika. Oni nisu samo ‘korisnici’ Crkve, već su i suputnici na putovanju … „Vidjeli smo što se zbog koronavirusa dogodilo sa starijim osobama u nekim dijelovima svijeta. Nisu morali tako umrijeti. Ali zapravo se nešto slično događalo i ranije zbog valova vrućine te u drugim okolnostima – okrutno ih se odbacivalo. Ne shvaćamo da izdvajanje starijih osoba i prepuštanje drugima da skrbe za njih, bez odgovarajućeg i brižnog praćenja obitelji, osakaćuje i osiromašuje samu obitelj i, k tome, dovodi do toga da se mlade zakida za potreban kontakt s njihovim korijenima i mudrošću do koje se ne mogu vinuti sami“ (iz enciklike Fratelli tutti 19).

Zajednica – obitelj koja se gradi oko Gospodina angažira se u prakticiranju poniznosti, malenosti, strpljivosti, uzajamnom podnošenju – što se očituje kao jedinstvo Duha (2. čit.). Samo je jedan Otac svih koji otvara vrata i traži od svih izlazak iz sebe, iz vlastite kuće s ciljem da pripremi hranu na stolu zajedništva gdje nalazi mjesto čitavo čovječanstvo. Učitelj zabranjuje zatvaranje zajednice u samu sebe. Obvezuje zajednicu i pojedince da se suoče s problemima i poteškoćama drugih koji moraju biti nahranjeni. Iz ovoga proizlazi pitanje: Tko smo mi i što trebamo biti za druge? Crkva – obitelj nalazi svoj identitet u mjeri u kojoj „stvari drugih postaju njezino zanimanje“… „Ono što ste učinili jednom od najmanjih meni ste učinili!“ (Mt 25,40) – naglašava Isus. Imati vjere ne znači toliko vjerovati u čudesa, nego vjerovati da Krist treba i našu angažiranost da bi učinio čudo. Treba i našu „torbu“ – kazano slikovito, pa bila ona gotovo prazna. Imati vjere znači prihvatiti Isusa koji preoblikuje naše srce od kamena u srce od mesa, koje je sposobno nahraniti ljude onim što jesmo i onim što imamo, a sve smo to primili od Boga kao dar.

Dječak iz Evanđelja, spremnošću na darivanje, izaziva čudo umnažanja kruha. Ovaj nam dječak može biti uzorom i putokazom u svakodnevnom životu kako surađivati s Bogom i omogućavati mu da čini čuda po našoj raspoloživosti. Kad bi svi ljudi koji imaju bili spremni darivati, životne košare bile bi prepunjene ne samo preostalim kruhom, nego i radošću, zahvalnošću, mirom.

U zgodi umnažanja kruha znak je euharistije: Isusovo umnažanje kruha slika je i priprema za još silnije čudo, a to je čudo Euharistije. Pratimo li Isusove pokrete i riječi kod umnažanja kruha, prepoznat ćemo pokrete i riječi pri ustanovljenju euharistije. „Uze kruhove, zahvali pa razdijeli“ (Iv 6, 11). Gospodinova je inicijativa, pružena ponuda gladnom narodu, apostoli su u službi hranjenja naroda. Nahranjeni jednim jedinim kruhom, tijelom Gospodinovim, vjernici u Kristu postaju jedno tijelo – mistično Tijelo Kristovo, jedna Božja obitelj.

Molimo Boga, dragi roditelji, djedovi, bake i starije osobe iz obitelji da vas vaša djeca nadmaše u dobru, u pameti, u mudrosti, u svemu onome što je dobro i pozitivno. I da budete sretni kad vas nadmaše! Koliko se rodi genijalne i nadarene djece, ali mi stariji nemamo oči za njihove darove. I tako škodimo i njima i sebi.

Najveća je čast za našu djecu da im bezuvjetno vjerujemo i da ih bezuvjetno ljubimo. Ljubav omogućuje roditeljima, djedovima i bakama da s povjerenjem mogu prihvatiti kod djece one darove i one sposobnosti koje sami ne mogu razumjeti. To uključuje otvorenost prema budućnosti, prema boljem budućem životu. U kršćanstvu primat ima budućnost, i mora je imati, pred sadašnjošću i prošlošću. To je taj proces obraćenja: stalne promjene nabolje, od rođenja do smrti. To je put za sve kršćane i za cijelo čovječanstvo. Pri tom dajmo prostora u našim obiteljima djedovima i bakama i omogućimo im ispuniti ulogu koju im je Bog dao u odgoju i podizanju djece te prenošenju vjere jer oni s jedne strane, omogućuju unucima vidjeti budućnost, a s druge strane, oni su istinske riznice sjećanja i pravo bogatstvo obitelji i društva.

Današnja svetkovina može nam i treba biti svjetlo života. Prihvatimo je, jer samo u vjernosti Bogu i služenju životu u obitelji možemo naći puninu života obećanu vjernim vršiteljima njegove svete volje. Amen!