PROPOVIJED BISKUPA SEMRENA PRIGODOM BLAGOSLOVA KAPELE I PROSLAVE PATRONA SESTARA MISIONARKI LJUBAVI U BANJOJ LUCI
Na blagdan nebeske zaštitnice sestara Družbe Misionarke ljubavi sv. Majke Terezije od Calcutte, 5. rujna 2021. svečanim bogoštovnim činom blagoslovljena je novoizgrađena kapela Bezgrešnog Srca Marijina u Banjoj Luci. Obred blagoslova, kao i svečano misno slavlje predslavio je mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki čiju propovijed upućenu tom prigodom prenosimo u cijelosti:
Čitanja: Pj 8,6-7; 1 Kor 12,31-13,13; Mt 5,1-16.
Uvod. Braćo i sestre, prije svete mise blagoslovit ćemo sv. vodu, kojom ćemo blagosloviti vas prisutne i unutarnjost kapele a prije prikazanja i sam oltar. Pobožno sudjelujmo u svetom obredu i po zagovoru zaštitnika kapele Bezgrešnog Srca Marijina ponizno Gospodina molimo.
Drage sestre Majke Terezije iz Kalkute, sestre i braćo, s. Majka Terezija je pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji nosila u svom srcu još od djetinjstva. Prenijela ju je na svoje sestre tako da svaka od njih i danas na svojevrstan način pokazuje Marijin život u poniznosti, poslušnosti, čistoći, služeći u ljubavi, stoga su sve kapele posvećene Bezgrešnom Srcu Marijinu. Kapela je mjesto gdje se okuplja kršćanska zajednica na slušanje Božje riječi, na molitvu prošnje i hvale Bogu te iznad svega na slavljenje svetih otajstava, a u njem se čuva i presveti sakrament Euharistije, na poseban način slika Crkve, hrama Božjega, sazdanog od živog kamenja. Zahvalno uključujemo sve dobročinitelje koji su na različite načine pomogli u izgradnji kapele. Sreća svakog čovjeka ovisi o ljubavi koju poznaje, koju traži, koju doživljava i iskusi… Isusova nas ljubav preobražava i omogućuje nam da drugima prenosimo snagu koja nam je darovana. Time postajemo Kristonosci, nositelji Kristove radosti, njegova evanđelja milosrđa.
Sestre i braćo, blagosivajući ovu kapelu dolazi nam pred oči slika Crkve. “Danas Crkva nije više kao nekoć državna crkva i državna religija, ona se ne može više osloniti ni na kakvu drugu silu ili sigurnost osim na snagu svojega poslanja. Ona stoji u svijetu koji njezinu kršćansku prošlost uvijek više skida i koji je u svojim formama i poimanjima sekulariziran. Vraćamo se natrag u vrijeme kršćanskih praizvora. U ovome času Crkve koji je gubitak i dobitak, kucnuo je čas kršćanskoga osvješćivanja. Danas se Crkva ne izgrađuje iz tradicije i običaja nego iz živoga kamenja kršćanske osobe. Ona postaje tijelo Kristovo danas i ovdje i u živim članovima ispunjenim vjerom i ljubavlju. To je danas njezino poslanje i njezina šansa, njezina snaga i njezino poslanje” (H. Fries). Isus “zove” i “šalje”. Temeljni rizik ostaje uvijek onaj koraka, a ne diskusija. Evo zašto Isus “radnicima žetve” daje da postanu dionici njegovih moći: pobjede nad demonima, bolestima, smrću. Privilegij koji postaje posao, ispovijed vjere u Isusa spasitelja, proglašenje nade za bijedne, sigurnost vječnoga života za sve. Ne zaboravimo da mi kršćani svojim životom stvaramo sliku o kršćanstvu. Ljudi gledaju na nas i po nama prosuđuju vjeru.
Braćo i sestre, sigurno ćemo se složiti sa ovom tvrdnjom: «Reci mi kakav si prema ljudima, reći ću ti kakav si prema Bogu!» Bogoljublje se mjeri bratoljubljem! A Bogoslužje treba izvirati iz Bogoljublja koje ojačava naše bratoljublje. Majka Terezija je čula Kristov glas: „Budi moje svjetlo u služenju siromasima! Time ćeš postati majka odbačenima, zgaženima, ostavljenima, bolesnima, umirućima“. Još uvijek odzvanja taj glas živ u svetoj Majci Tereziji i njezinim sestrama i ovdje u Banja Luci. Poslušajmo i mi taj glas i zahvalimo mu u ovoj gozbi ljubavi za sestre Misionarke te Ljubavi, moleći da se zapaljeni plamen nikad ne ugasi i da ih Bog blagoslovi novim duhovnim zvanjima.
Sv. papa Ivan Pavao II. rekao je o svetoj Majci Tereziji: “Ona je izabrano oruđe za naviještanje evanđelja cijelom svijetu ne propovijedanjem, nego svakodnevnim djelima ljubavi prema najsiromašnijima“. Promatrajući tihu prisutnost njezinih sestara vidimo da je na djelu: misionarstvo ljubavi, misionarstvo mira, misionarstvo života. Življenje Majke Terezije bilo je himna životu, radosno Da rođeno iz duboke vjere i ljubavi.
Osmijehom ispunjenim ljubavlju preobražavala je svijet. Sv. Pavao ističe da je ljubav stvorena da traje, da vječno traje, da ne potamni u susretu sa svagdanjim životom. Zato se mora jačati, produbljivati se i cvjetati svaki dan sve više snažena Božjom ljubavlju i služenjem potrebitima. Prava ljubav potječe od Boga, nadnaravna je i zahtijevana je. (2 Kor 5,14):”Ljubav je velikodušna, dobrostiva, ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se, nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje“ (drugo čitanje).
Danas nam Crkva u evanđelju stavlja na razmatranje vrhunac Isusova Govora na gori: Blaženstva. To su, u prvom redu, obećanja; obećanja koja nas svojim sadržajem uvode u jedan novi svijet, u svijet univerzalnih vrednota, često potpuno različit od ovoga svijeta u kojem živimo. Blaženstva su na svoj način Isusov životopis, kroz njih vidimo Isusov život: Isus je onaj siromah bez krova nad glavom, on je onaj blaga i ponizna srca koji traži kraljevstvo Božje i pravdu njegovu; Isus je jasan znak Božjeg milosrđa koje poziva grješnike na radost obraćenja, on je onaj koji gleda lice Očevo; on je proganjan sve do smrti na križu – zbog pravednosti. Tim putem Blaženstava hode i njegovi učenici.
Blaženstva nisu samo obećanja: ona su također temeljna usmjerenja Isusovih učenika, putokaz kojim treba ići. Ona postaju kriteriji prosudbe za razlikovanje onoga što je dobro za čovjeka pojedinca, obitelji i društvo; za ono što je Bogu ugodno, a za čovjeka radosno. Blaženstva su jeka najdubljih težnji naše duše; ona donose istinsku radost, mir duše i prijateljstvo: ‘Nijedan čovjek ne može živjeti bez radosti. Zbog toga, čovjek lišen duhovne radosti, silazi u tjelesne užitke’ (Toma A. II-II. 35. 4. 2).
Blaženstva su ujedno utjeha i ispit savjesti. Isus je izgovorio Blaženstva za nedužne, za ‘ovce među vukovima’, za svijet dobra protiv zla, za svjetlo nasuprot tame, za mir u svijetu nemira. Lucifer, prvi pokretač revolucije zla u srcu i u svijetu, odbacuje Blaženstva i njihov blagoslov; nudi Babilon, Sodomu i Gomoru, ratove i progone, uništene obitelji i domove, izbjeglice u nepreglednim mnoštvima.
Ako je Bog odbačen, prestaju vrijediti i naravni i Božji zakon, gubi se i čovjek i obitelj i narod. Kada laž zamijeni istinu: zlo postaje lijepo, grijeh privlačan, a sveto izrugano. Čovjek Blaženstava pozvan je da progovori svaki put kad istina postane predmet trgovine, kad ‘Dizanje ruku’ u ime demokracije postaje ritual u prilog zločinačke ideologije bilo kojeg režima. Blaženstva rađaju preobrazbu duha i srca, ne prevrat. Iz prevrata, kulturalne revolucije, ishode: obiteljski i društveni lomovi, prezir ljudskog života na njegovu početku i kraju, odbacivanje prvog biblijskog blagoslova ‘Rastite i množite se’ (Post 1, 28), a umjesto kulture života vlada pošast smrti. Oni koji žive Blaženstva susreću progone: kršćanofobija poprima bolne razmjere u svijetu, a manifestira se putem kulturalne revolucije: izopačenje ljestvice vrednota; pobrkani su sredstva i ciljevi, vrednote i vrijednosti, ono što se može kupiti i prodati, i ono što nema cijene: osoba, savjest i sloboda, čast i dostojanstvo.
Majka Terezija živjela je Isusa – živjela je blaženstva. Zato i za nas njezine riječi imaju snažnu poruku: «Moja je najveća nagrada ljubiti Isusa. On je izvor moga života, moga zvanja, moga posvećenja. On je moja ljubav, moje sve. Moja bi najveća želja bila da se ljubav Božja proširi na sve ljude, posebno na one koji pate.»
Svoju snažnu ljubav prema Isusu prenosila je djelom i riječju na svoje sestre. Često im je znala je reći »Mi nismo socijalne radnice, nego prije i iznad svega redovnice, ljubav Božja na djelu. Sve što činimo, radimo s ljubavi, iz ljubavi za Boga i za bližnjega. Radimo mnogo, gotovo dan i noć s mnogim bolesnicima, gubavcima, umirućima, ali sve bi bilo uzaludno i zapravo nemoguće bez Božje pomoći, koju dobivamo posebno po molitvi, po sv. pričesti. Bez molitve nećemo biti sposobne prepoznati u svakome čovjeku brata i sestru, još manje Boga, jer plod je molitve vjera, plod vjere ljubav, a plod ljubavi služenje.»
Sestre je poticala da budu dobra i milosrdna srca prema svima i da ne dopuste da itko od onih koji im dođu, od njih odu a da ne postanu bolji i sretniji ljudi. Upozoravala je na glavni problem u svijetu – posrnule obitelji – i zalagala se za vraćanje zajedničke obiteljske molitve. U svome je služenju uočila da je najteža bolest današnjice osjećaj odbačenosti, napuštenosti, ravnodušnosti. Za nju su dvije zapovjedi – ljubiti Boga i ljubiti bližnjega – postale jedna, neodvojiva zapovijed. «Ja živim s Isusom dvadeset četiri sata na dan. Što god da radim, to je za Isusa». Iz molitve je proizlazio smisao za žrtvu, snaga dizanja glasa protiv ratova, protiv pobačaja koje je držala najvećim opasnostima za mir u svijetu. Borila se protiv droge i prostitucije.
Draga braćo i sestre, dok zahvaljujemo Bogu za život i djelo Majke Terezije i njezinih sestara, pokušajmo i svoj život osmisliti radom, molitvom i radosnim služenjem Bogu i bližnjemu. Mnogi od vas ovdje nazočnih čine čuda ljubavi u suradnji sa našim sestrama Misionarkama Ljubavi, a možda danas netko novi dobije poticaj da podrži rad naših sestara i pomogne im molitvom i konkretnim djelovanjem. Amen.
