Ponekad ljudi misle kako su mučenici – pravi primjeri vjere – negdje sasvim daleko, ali mons. Anto Orlovac kroz knjigu “Svećenik kojemu je Papa poljubio ruku” govori o životu jednog našeg svećenika koji je zbog svog poziva pretrpio mnogo toga, ali je na kraju oprostio i onima koji su mu nanijeli bol.
Djelo Svećenik kojemu je Papa poljubio ruku,s podnaslovom Zvonimir Matijević – Život u znaku patnje i oprosta, objavio je sam autor 2021. u Banjoj Luci. Ispisano je na 172 stranice i Orlovac ga je posvetio šestorici svojih kapelana s kojima je „složno radio u vinogradu Gospodnjem“.
Trajan spomen
Dolazak pape Franje u Sarajevo u lipnju 2015. bio je na stranicama brojnih svjetskih medija. Tada su mnogi imali priliku čuti i djelić iz života Zvonimira Matijevića, svećenika Banjolučke biskupije, koji je za vrijeme posljednjeg rata 1992. odveden u srpski zatvor u Kninu i mučen. Od njega koji je od posljedica mučenja bio i narušena zdravlja, Sveti Otac zatražio je blagoslov. Taj svećenik je nakon dugogodišnje bolesti preminuo u kolovozu 2018.
„Zbog svega što je kao svećenik učinio i podnio, zaslužio je da mu sačuvamo trajan spomen. Ova knjižica želi upravo tomu poslužiti“, napisao je autor u proslovu te u nastavku životnu priču vlč. Matijevića napisao kroz tri poglavlja.
U prvom dijelu – Životopis opisuje Zvonimirov život, djetinjstvo, školovanje, djelovanje, njegove patnje i boli, bolest i smrt. To sve čini na osnovu ne baš toliko opsežne arhivske građe te na temelju sjećanja. Prvo poglavlje sadrži 18 manjih cjelina koje tematiziraju pojedine životne trenutke.
Dokumentacija jednoga života naziv je drugog dijela knjige u kojemu je sadržano sedam priloga koji, kako autor piše, nadopunjavaju i izvrsno osvjetljuju život ovog svećenika i patnika.
U trećem poglavlju Sjećanja prijatelja doneseno je pet zapisa ljudi koji su poznavali vlč. Zvonimira i družili se s njim u jednom dijelu njegova života – od mladenaštva u Banjoj Luci, preko teološkog studija u Sarajevu, svećeničkog djelovanja, stradanja u kninskom zatvoru pa sve do dana teške bolesti i smrti.
Stradalnik za vjeru
Na prvim stranicama knjige mons. Orlovac je napisao taksativnoVažnije datume jednog života u kojima je vidljivo kako od najranije dobi vlč. Matijević nije bio pošteđen boli. Bilo mu je samo 12 dana kada je ostao bez oca… U dobi od 37 godina pao je u ruke srpskih vojnika koji su ga neko vrijeme mučili. Koliko je sve to bilo tegobno, govore i ožiljci koji su na njegovoj koži bili vidljivi godinama poslije. U Kninu su ga čak operirali jer je zadobio ozljede opasne po život.
Katolički publicist
Mons. Anto Orlovac rođen je 1947., a za svećenika Banjolučke biskupije zaređen je 1972. Kroz skoro 50 godina službe obnašao je različite dužnosti. Bio je autor i suautor 30-ak knjiga i većeg broja znanstvenih priloga iz povijesti – posebno o stradanju župa i svećenika Banjolučke biskupije. Osim toga, objavio je i pet knjiga propovijedi i meditacija, od kojih je mnoge pisao i za Katolički tjednik.
Ipak, kako autor navodi, jedan od najradosnijih dana banjolučkog svećenika bio je susret s papom Franjom. „Pri kraju svjedočenja izrekao je potresne riječi oproštenja zlostavljačima i molitve za njihovo obraćenje. Rekao je: ‘Premda, zbog svega što sam doživio, sad bolujem od bolesti multipla skleroza koja je popriličan životni križ te mi u pamet doziva riječi Sv. Pavla: ‘Najradije ću se još hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova’, ja, svećenik Zvonimir, od srca opraštam svima koji su mi nanijeli boli i molim za njih, da im milosni Bog oprosti i da se obrate na put dobra.’ (…) Od srca oprostiti mučiteljima i moliti zanjih Božje milosrđe i milost oproštenja; tako su činili samo istinski Kristovi mučenici. Vlč. Zvonimir nije, doduše, odmah umro od zlostavljanja, iako nije bio daleko od toga, ali jest od posljedica podnesenih patnji. Zato mu se smije pridati epitet stradalnika za vjeru i za svoje svećeničko poslanje koje je revno vršio, dakle kršćanskog mučenika, ne želeći time prejudicirati mjerodavno mišljenje Crkve koja bi ga mogla jednog dana o tome dati“, napisao je mons. Anto Orlovac.
Na jednostavan način, uz brojne izjave samog vlč. Zvonimira, uz sjećanja ljudi koji su ga poznavali, autor pripovijeda priču o svećeniku koji je živio svoju vjeru, koji je zbog vjere trpio i koji je na kraju zbog vjere i oprostio. Upravo zato ova knjiga može biti poticaj svima onima koji srcem žele još više služiti Bogu.
Tina Matić Ilić, Katolički tjednik
Banja Luka, 19. rujna 2021.
