U Godini obitelji u Duhovnom centru Sv. Josipa u Lištanima u srijedu, 11. svibnja 2022. održana je redovita rekolekcija svih banjolučkih svećenika u pastoralu.
Okupljeni svećenici, njih trideset, započeli su svoj duhovno – pastoralni susret s molitvom Srednjega časa, razmatranjem pod naslovom „Svećenici – svjedoci Kristova uskrsnuća“ i ispitom svijesti koje je predvodio organizator rekolekcija vlč. Žarko Vladislav Ošap te pristupanjem sakramentu sv. Ispovijedi.
Nakon kratkoga predaha uz osvježenje uslijedilo je predavanje na temu: Obitelj u pastoralnom djelovanju kojega je održao mons. dr. Miljenko Aničić, ravnatelj Caritasa Banjolučke biskupije.
Predavanje je započeo s riječima pape Franje iz enciklike „Evangelii gaudium – Radost evanđelja“ (66): „Obitelj prolazi kroz duboku krizu, kao uostalom sve zajednice i društvene veze. Kada je riječ o obitelji, krhkost veza postaje posebno ozbiljna jer je riječ o temeljnoj stanici društva, mjestu gdje se uči suživotu u različitosti i pripadnosti drugima i gdje roditelji prenose vjeru djeci.“
Nije moguće razumjeti tešku situaciju obitelji – nastavio je Predavač – bez uvida i uvažavanja problema i izazova druge, s obitelji najuže povezane institucije, a to je brak. Sve izraženija individualizacija, smanjenje obitelji u kojoj je živjelo više generacija na najuži krug u kojem su otac, majka, jedno ili dvoje djece, radikalno olakšanje razvoda braka, državno priznanje alternativnih oblika zajedničkog života, sve jače premještanje obiteljskih zadaća prema vani, npr. uz pomoć masivne izgradnje državnih ili izvanobiteljskih oblika zbrinjavanja djece – sve to i mnogo toga drugog dovodi u pitanje postojanja klasične obitelji. Svjedoci smo aktualne diskusije o definiciji braka, a onda i definicije obitelji. Konkretnije radi se o proširenju klasičnog heteroseksualnog pojma braka u pravcu homoseksualnog poimanja braka i partnerstva. Puno se toga može navesti, kad govorimo o promjenama i izazovima u shvaćanju braka i obitelji. Ono što svakako treba spomenuti jest odvajanje seksualnosti od rađanja novog života i razdvajanje braka od roditeljstva. Svojevremeno je taj veliki problem htio tematizirati papa Pavao VI. sa svojom enciklikom „Humanae vitae“ 1968. godine. Danas se često čuje procjena, da je ta enciklika bila proročki glas, koji je upozoravao na opasnosti koje se približavaju, ali koji se nažalost nije htjelo čuti.
U modernoj teologiji možemo zapaziti pomicanje akcenta s braka koji je koncentriran na obitelj prema obitelji, koja je koncentrirana na brak. Dugo vremena je prevladavala usmjerenost braka na potomstvo, a time i na obitelj – to je temeljno svojstvo kršćanskog shvaćanja braka. Kao što treba odbaciti brak bez usmjerenosti na obitelj, tako s druge strane treba odbaciti jednostrano naglašavanje obitelji na račun braka. Po svojoj biti brak je u prvom redu opća i bezuvjetna životna zajednica muškarca i žene. Obitelj treba, s obzirom na njezinu krhkost, više potpore i rasterećenja, u vanjskom području, dakle u društvenim strukturama i institucijama, ali i u unutarnjem području, u untarobiteljskom sustavu odnosa. Drugim riječima, potrebno je ne manje, nego više institucionalne zaštite, ne manje nego više odlučnosti i međusobne odgovornosti. Ono što Crkva može i treba činiti jest njezin pastoral braka i obitelji. Posljednjih desetljeća Crkva se sve češće i opširnije oglašava u vezi braka i obitelji. Da su problemi u vezi braka i obitelji sve veći i da Crkva gubi korak s modernim trendovima i promjenama uočio je i papa Franjo, kad je nedugo nakon dolaska na Petrovu stolicu (2013) već 2014. godine sazvao izvanrednu sinodu biskupa – otvorio sinodalni proces s nakanom da izvanredna sinoda pripremi redovitu sinodu 2015. godine. Tema je obitelj odnosno brak i obitelj. Na tim pitanjima se egzemplarno pokazuju teškoće Katoličke crkve u njezinom naviještanju u današnjem svijetu i razumijevanja realne životne situacije suvremenika.
Ako imamo pred očima moderne pojave – istaknuo je Predavač – koje tradicionalni oblik obitelji dovode u pitanje i svjedoče o njezinoj fragilnosti, mogli bi pomisliti da je ova institucija na izdisaju. S druge strane imamo istovremeno i takvih očitovanja suvremenika, koja idu u suprotnom smjeru; obitelj je za njih jedina potpora, obitelj im život čini sadržajnim i svrhovitim. To nam daje za pravo da zaključimo da obitelj nije u procesu propadanja, nego u procesu dubokih promjena. Te promjene nose sa sobom kako nove šanse, tako i nove opasnosti.
Kako bi život u braku i obitelji i u budućnosti bio uspješan, potreban je diferenciran pristup teškoćama i opasnostima, s kojima se današnja obitelj susreće. Obitelj treba, s obzirom na njezinu krhkost, više potpore i rasterećenja, u vanjskom području, dakle u društvenim strukturama i institucijama, ali i u unutarnjem području, u untarobiteljskom sustavu odnosa.
Završavajući predavanje mons. Aničić je naglasio: „Jedna zadaća Crkve je ljudima ponuditi pomoć, kako bi njihov život u braku, obitelji uspio. Bit uz njih kad dospiju u probleme ili kad u svojoj nakani, da jedno drugom budu vjerni cijelog života, ne uspiju – to je druga zadaća. Za crkveno postupanje s bračnim parovima i obiteljima, koji dospiju u krizu ili čije je zajedništvo naopozivo razoreno, vrijede isti etički principi, kao i postupanju članova obitelji jednog prema drugom. Crkva se u postupanju prema tim ljudima treba voditi principom ljubavi prema bližnjem.“
Nakon predavanja i pitanja koje su svećenici uputili organizator rekolekcija vlč. Ošap, na kraju je zahvalio predavaču i najavio da ćemo se, ako Bog da, u što većem broju naći 1. lipnja na Petom susretu svećenika u BiH u samostanskoj crkvi i prostorijama Franjevačkog samostana Sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu koji će započeti u 10.00 sati.
Druženje svećenika nastavljeno je zajedničkim objedom.
KTA
Lištani, 14. svibnja 2022.
