Dragi Kristovi suradnici i suradnice,
draga moja braćo i sestre u vjeri i krsnoj milosti,
draga djeco i štovatelji Marijini!
„Ovo je dan, što ga učini Gospodin. Kličimo i radujemo se njemu!“ (Ps 118,24)
Ove riječi iz psalma 118., koji se pjevao i pjeva u obredu na radosni židovski blagdan Sjenica, blagdan zahvalnosti Bogu za njegova dobročinstva, a koji i mi ne rijetko pjevamo u našim liturgijskim slavljima, uzimam i ja kao domaćin ovog našeg današnjeg radosnog i zahvalnog slavlja duhovskog bdijenja na početku ovog moga prvog obraćanja Vama brojnima pristiglima iz daleka i vama koji ste stigli iz ove i susjednih župa. Hvala dobrom Bogu i hvala svakom od vas, kao i svima onima, koji će se nama kasnije pridružiti.
Izražavam svima vama – osim zahvalnosti – i iskrenu, srdačnu dobrodošlicu, moleći Gospodina da vam po zagovoru drage Gospe usliši vaše molitve, primi milostivo vaše žrtve i udijeli svoj obilni blagoslov!
„Od sva se četiri vjetra Crkva sabire sveta u živi Božji hram.
Krist joj je Glava, Duh Božji snaga, Marija Mati, a Nebo dom.
Kako je dobro, kako je lijepo, zajedno biti u domu tvom!“
Ova liturgijska popijevka spjevana je i uglazbljena 80-ih godina prošlog stoljeća, kada smo se – stariji među nama se toga sigurno sjećaju – na razini cijele Crkve u našem narodu na prostoru bivše države – spremali na veliki, jedinstveni nacionalni euharistijski kongres u Mariji Bistrici (1984.), a kojem su prethodili Euharistijski kongresi po svim našim biskupijama, a prije toga po dekanatima i župama.
Tada je ušla u službenu našu crkvenu pjesmaricu, a vrlo brzo i često u repertoar liturgijskih pjesama, osobito na euharistijskim slavljima u našim župnim zajednicama. Prva se strofa ove pjesme redovito pjeva na početku mise, a druge dvije strofe na prinošenje darova.
Sadržaj ove prve strofe je vrlo pogodan kao moto cjelokupnog ovog našeg današnjeg predduhovskog zborovanja, u ovom Božjem hramu, najvećem u ovome gradu i u ovoj biskupiji, a koji je posvećen Presvetoj Djevici i Bogorodici Mariji, Spasiteljevoj Majci i Majci Crkve, a u kojoj se zadnjih 10-ak godina javno štuje i dragi lik „Gospe svih naroda“.
Pod majčinskim okriljem drage Gospe, koja je na ovom mjestu i u cijelom ovom kraju poznata osobito kao „Marija Zvijezda“, – i to zahvaljujući revnim i odanim joj duhovnim sinovima, redovnicima trapistima iz brojnih europskih zemalja, koji su, uz Božju pomoć i Gospinu zaštitu, tijekom mnogih desetljeća svoga požrtvovnog, izuzetno plodnog rada, ostavili pokoljenjima katolika i nekatolika ovog grada, biskupije i zemlje – neprocjenjivu duhovnu, kulturnu i civilizacijsku baštinu – otvorili smo – zaduženi od vodstva Crkve iz Rima, prije dvije i pol godine, uz ovu crkvu Kuću susreta „Marija Zvijezda“ i u njoj Europski centar za pomirenje, mir i suradnju –, također međureligijsku i međuetničku.
Budućnost ne samo te Kuće susreta i Centra u njoj, nego i cijele Kristove Crkve, na području ove biskupije i cijele naše domovine, kao i u susjednim zemljama – do sada su u svojim molitvama Milosrdnom Isusu i dragoj Gospi preporučivali župljani ove, nasilno raspršene župe, kao i drugi Kristovo vjernici katolici – preostali u ovom gradu.
I mi ćemo, danas ovdje sabrani u zajedničkoj nam vjeri u Trojedinog Boga, pod okriljem drage Gospe, Majke Crkve i Majke Dobroga Savjeta, udružiti svoje molitve zahvaljivanja i prošnje: – zahvaljivanja za sve Božje darove prošlim generacijama redovnika, redovnica, svećenika i vjernika – katolika u ovom gradu, biskupiji i u našoj zemlji, koje su, te generacije, znalački umnožile i nama ostavile kao dragocjenu i obvezujuću kršćansku baštinu; Udružit ćemo i svoje prošnje za Božje darove našoj i budućim generacijama katolika iz naše i drugih zemalja, kako bismo nastavili podržavati plamen Duha Svetoga i još ga više raspirivali, da Duh Sveti obasja i zagrije brojna umorna i zamrla srca i duše naših sugrađana te ih učini sposobnima da izgrađuju Božje kraljevstvo u svojoj životnoj sredini i zauzeto rade na vlastitom posvećenju.
1. Krist, Veliki Svećenik i Glava Crkve
Želim Vas, draga braćo i sestre u istoj vjeri i u krsnoj milosti, ukratko podsjetiti na neke važne pouke o Kristu, Duhu Svetom, Mariji i Crkvi; pouke koje nam nudi službeni nauk naše Crkve, u dokumentima, za nas obvezujućeg Drugog vatikanskog koncila (LG).
Koncil naučava da je Isus Krist onaj, kojega je nebeski Otac pomazao Duhom Svetim i učinio „Svećenikom, Prorokom i Kraljem“. Svi mi, kao članovi Crkve Kristove sudjelujemo u toj trojakoj Kristovoj službi i odgovorni smo za svoje poslanje i služenje koje odatle proistječu (usp. LG 9 i 10).
Isus je u svome naučavanju govorio o intimnom zajedništvu između njega i onih koji budu njega slijedili i za njega svjedočili riječima i svojim životom, tj. o članovima Njegove Crkve. „Ja sam trs, a vi loze“ (Iv 15,5). „Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu“ (Iv 6,56).
A kad je došlo vrijeme da se On ponovno vrati svome nebeskom Ocu, nije tadašnje svoje učenike – kako znademo – ostavio kao siročad, nego im je čvrsto obećao da će im poslati svoga Duha i da će On sâm s njima ostati do svršetka vremena. Koncil kaže: Dajući svoga Duha, Isus svoju braću sazvanim iz svih naroda, na otajstven način sastavlja kao svoje tijelo (usp. LG 7).
Mi, kao kršćani, a i svi drugi vjernici, koji odgovore na Isusov poziv i prihvate njegovu nauku kao glavnu, jedinu istinu za uređenje svoga života na zemlji, mi svi postajemo udovima Kristova otajstvenog, mističnog tijela. Koncil naučava ovako: „U tom se tijelu Kristov život izlijeva na vjernike, koji se po sakramentima otajstvenim ali zbiljskim načinom sjedinjujemo s trpećim i proslavljenim Kristom“ (LG 7).
Dakle, Krist i Crkva jesu „čitav Krist“, Crkva je s Kristom jedno! Crkva je, dakle, Tijelo, kojem je Krist Glava. Ona živi od Krista, u Kristu i za Krista. A Krist živi s njome i u njoj. To trebamo dobro zapamtiti.
2. Krist i Duh Sveti
Crkva također naučava, da smo svi mi , kao dijelovi Kristovog mističnog Tijela – Duhom Kristovim Svetim povezani i međusobno i s Kristom, našom vrhovnom Glavom. Duh Sveti čini od nas, od Crkve Kristove, „hram Boga živoga“, kako to ističe apostol Pavao u svojoj Drugoj poslanici Korinćanima (6,16).
Duh Sveti izgrađuje u ljubavi cijelo Tijelo, tj. cijelu Kristovu Crkvu na različite načine: po Riječi Božjoj; po krštenju; po drugim sakramentima; po milosti danoj apostolima; po krepostima koje čine da mi vjernici djelujemo u skladu s dobrim – i konačno, po mnogobrojnim posebnim milostima, koje se obično nazivaju karizme. Po njima, karizmama, Duh Sveti vjernike čini sposobnima i spremnima da prime i obavljaju razne poslove i službe, koje su korisne za obnovu i za daljnju izgradnju Crkve, za dobro ljudi i potrebe svijeta, kako to naglašava Drugi vatikanski koncil u dekretu o apostolatu laika (AA 3).
Karizme mora sa zahvalnošću prihvatiti i onaj tko ih prima i svi drugi članovi Crkve. Karizme su divno bogatstvo milosti Božje za apostolsku životnost i za svetost cijelog Kristova Mističnog Tijela – Kristove Crkve; – dakako, uz uvjet da se radi o darovima koji zaista dolaze od Duha Svetoga i da se upotrebljavaju u skladu s istinskim poticajima toga istinskog Duha tj. u skladu s ljubavlju koja je pravo mjerilo karizmi.
U tom smislu je uvijek potrebna provjera karizmi. Ni jedna karizma ne oslobađa od povezanosti i podložnosti crkvenim pastirima. Koncil naglašava, kako na crkvene pastire, tj. na biskupe (dakako i na Rimskog biskupa – papu) spada – napose – da ne gase Duha Svetoga, nego da sve ispituju i da zadrže ono što je dobro, tako da sve karizme, svojom raznolikošću i upotpunjavanjem surađuju u općem dobru, kako je to napisao još davno sv. Pavao u svojoj Prvoj poslanici Korinćanima (usp. 12,7).
3. Duh Sveti i Crkva Kristova
Na kraju sedam sedmica nakon Kristova uskrsnuća, tj. na dan Pedesetnice, Kristovo spasenjsko djelo, djelo otkupljenja ljudskog roda – kroz njegovu muku, smrt i uskrsnuće – dovršuje se izlijevanjem Duha Svetoga na Kristove apostole, okupljene u zajedničkoj molitvi oko Isusove Majke Marije. Duh Sveti je očitovan, darovan i priopćen kao božanska Osoba. Njega Krist, Gospodin izlijeva u izobilju. Duh Sveti uvodi cijeli svijet u „posljednja vremena“, tj. u vrijeme Kristove Crkve, u Božje kraljevstvo koje je nama dano kao dragocjena baština, a koja još nije dovršena.
Prvi dar Duha Svetoga je oproštenje naših grijeha i vraćanje nama, krštenicima, božansku sličnost koju smo grijehom izgubili.
Duh Sveti priprema nas ljude, pretječe nas svojom milošću, nečiste nas umiva, suha srca naša zalijeva, mekša naše ćudi kamene, zagrijeva naše grudi ledene, napunja naše duše svojim svjetlom, svojom milinom i blagošću, kako to izražavamo u poznatom Himnu Duhu Svetome.
Upamtimo: Proslavljeni Krist, kao božanska Glava svoje Crkve, svoga mističnog Tijela, dijeli Duha Svetoga svim članovima Crkve, svim udovima Tijela, da ih On liječi, hrani, organizira u njihovim uzajamnim službama; da ih oživljuje, da ih osposobljuje i šalje da svjedoče za njega i da zagovaraju sve ljude pred Božjim licem. Duh Sveti je najbolji i najpouzdaniji učitelj molitve.
Budući da je Crkva Kristova saziv svih ljudi na spasenje , koje je svima omogućio Isus Krist, kao njezina Glava, to je Crkva po svojoj naravi nužno i misionarska. Ona treba uvijek biti svjesna da je poslana svim narodima u svakom vremenu, u svakom društvenom uređenju, u svakoj zemlji – pa tako i u ovoj – da Kristu privede nove njegove učenike, odn. nove spašenike.
Crkva je u svom glavnom, osnovnom smislu katolička, jer je od Krista primila puninu sredstava spasenja, kako naglašava Koncil u Dekretu o misijskoj djelatnosti Crkve (usp AG 6) i jer ju je Krist poslao svemu ljudskom rodu.
Također tvrdi Koncil (Konstitucija o Crkvi LG 13 i Dekret o Službi biskupa CD 11) da se Crkva Kristova nalazi u svim biskupijama, gdje su svi članovi biskupije povezani zajedništvom, tj. zajedničkom vjerom i sakramentima sa svojim biskupom.
4. Marija Majka Crkve, Gospa svih naroda
Gdje je Isus Krist, utjelovljeni Sin Božji i Sin Marijin, Spasitelj i Glava svoga otajstvenog Tijela, svoje Crkve, tu je Marija Majka tog istog Tijela, tj. Crkve. Nju nalazimo, kako nam svjedoči Sveto Pismo, poslije Isusova Uzašašća, zajedno s Isusovim apostolima i nekim ženama, kako svojim molitvama moli dar od Isusa, – obećanog Duha Svetoga (usp. Dj 1,14), onog istog, čijom snagom i moći je ona pri anđelovom naviještanju začela utjelovljenog Spasitelja svijeta, Isusa Krista (usp. Lk 1,30–38).
Ona je cijelim svojim bićem bila pristala uz volju Božju, uz otkupiteljsko djelovanje utjelovljenog Božjeg Sina, uz svaki poticaj Duha Svetoga. Tako je Marija za Kristovu Crkvu uzor u vjeri, ljubavi i u štovanju što ga Crkva treba iskazivati Bogu. Ona je pralik Crkve, najodličniji plod otkupljenja, najdičniji, sasvim osobiti ud Kristovog Tijela, Njegove Crkve, kako ističe Koncil (LG 53), i koji je odredio da presvetu Djevicu i Bogorodicu Mariju sav kršćanski narod – i vjernici i pastiri – od sada još više časti kao Majku Crkve.
Od časa svoga pristanka vjerom na Božju ponudu, da bude Majkom njegovog utjelovljenog Sina, a taj je pristanak nepokolebljivo održala i pod Isusovim križem, kad je On visio na njemu, Marija od tada – dobivši od raspetog Isusa apostola Ivana za sina, proširuje svoje majčinstvo na svu drugu braću i sestre njezina Sina, tj. na sve kršćane, koji još putuju ovom zemaljskom suznom dolinom i nalaze se u pogibeljima i tjeskobama za svoju dušu i tijelo.
Kroz cijelu povijest Crkve, svi Kristovi učenici, svi kršćani, u nebrojnim svojim hvalospjevima, molitvama i vapajima obraćaju se djetinjim pouzdanjem Mariji, kao svojoj moćnoj Odvjetnici, Posrednici, Zagovornici, Pomoćnici, Tješiteljici, nerijetko je nazivajući i svojom Kraljicom, Gospodaricom: Zdravo Marijo milosti puna. Zdravo Kraljice, majko milosrđa …
I mi ćemo danas to činiti pred dragim njenim likom, Majkom Crkve, Gospom svih naroda, Kraljicom apostola i Kraljicom mira.
Pomolimo se:
w Bože, tvojom moći i dobrotom Blažena Djevica Marija, najizvrsniji plod otkupljenja, sija kao najčistija slika Crkve. Dopusti svome putničkom narodu na zemlji, da, očiju u nju uprtih, vjerno slijedi Krista, dok ne stigne do one punine slave, koju s radošću promatra u svetoj Mariji. Po Kristu.
w Gospodine Isuse Kriste, Sine Očev, pošalji sada Svoga Duha na zemlju. Daj da se Duh Sveti nastani u srcima svih naroda, kako bi svi bili sačuvani od propasti, nesreća i rata. Neka Majka svih naroda, Blažena Djevica Marija, bude našom zagovornicom. Koji živiš.
w Bože, ti si svojim apostolima okupljenima u molitvi s Marijom majkom Isusovom, dao Duha Svetoga. Daj nam da po njezinu zagovoru Tvome veličanstvu vjerno služimo te možemo riječju i primjerom širiti slavu Tvoga imena. Po Kristu.
w Bože, Ti si po svoje Jedincu htio ljudima udijeliti mir. Po zagovoru Blažene Marije vazda djevice, daj željeni mir našim vremenima, da u miru tvorimo jednu obitelj i da nas uvijek sjedinjuje bratska ljubav. Po Kristu … Amen.
