POSVETA NOVOIZGRAĐENE, U RATU PORUŠENE, CRKVE I BLAGOSLOV OLTARA
U subotu, 23. srpnja, za vrijeme svečane mise u ratom raseljenoj župi Sv. Ilije Proroka u Liskovici, kod Mrkonjić Grada, banjolučki biskup mons. Franjo posvetio je crkvu i blagoslovio oltar.
Koncelebriralo je nekoliko svećenika među kojima je bio župni upravitelj u Liskovici i župnik u Mrkonjić Gradu vlč. Darko Anušić.
Biskupe gradi nam crkvu!
U prigodnoj propovijedi biskup Komarica je najprije napomenuo kako u povijesti nije zabilježeno da je župa Liskovica imala posvetu crkve. Zahvalio je Bogu što mu je “darovao prigodu doživjeti današnji dan”. Potom je progovorio o teškim ratnim vremenima kada je crkva bila spaljena, ali ne i uništena. “Kip Gospin koji ste imali bio je oboren, htio sam ga uzeti, ali nisu mi dozvolili. Također, i kip vašega zaštitnika. Sve je bilo pobacano po podu. Nakon toga crkva je bila srušena. Onda su prolazile i zime i ljeta, a mi smo, ne odustajući od nakane da obnovimo crkvu, uz Božju pomoć, započeli obnavljanje prve bogomolje, kapelice na groblju”, rekao je biskup Komarica te zahvalio svim svećenicima koji su djelovali u toj župi.
Posvijestio je kako mu je u poraću jedan vjernik rekao da počne graditi crkvu. “Gradi crkvu, biskupe, pusti kuće. Ja, i sam star, moram svoju bolesnu ženu nositi na leđima 10 kilometara do crkve mrkonjičke”, citirao je mons. Komarica razgovor sa župljaninom te posvijestio kako “malo koji biskup u Europi tako doživi od svojih vjernika”. Nadalje je posvijestio kako su i kuće građene, ali da su vjernici željeli svoju crkvu.
Razmišljajući kako bi bilo normalno da su obnovu crkve financirali oni koji su je srušili pohvalio je župljane koji su odvajali od usta kako bi ona mogla biti izgrađena. “Oni koji su trebali graditi crkvu su zakazali, ali je Bog preko vas župljana, i ostalih plemenitih duša, učinio dobro djelo”, rekao je biskup te posvijestio kako je toliko crkava u Banjolučkoj biskupiji porušeno, ali da se nigdje nije dogodilo da su sami vjernici započeli obnovu. “Mi vjerujemo u Boga, želimo ovdje imati crkvu. Kakav je to narod koji nema svoje bogomolje”, prisjetio se mons. Komarica razgovora s vjernicima prije polaganja temelja za obnovljenu crkvu te napomenuo kako su donacije davali i muslimani i pravoslavni.
Posvijestio je kako je u ratu čuo objašnjenje zašto se katolicima ruše crkve: “Vaša je crkva srce zajednice, ako je srušimo uništit ćemo u zajednicu te ćete nestati odavde. To je bio plan vragova, ali plan Božji je ono što danas doživljavamo.”
“Kršćani su 2 000 godina pravili svoje hramove u kojima su se okupljali u Isusovo ime te slavili euharistiju (…) I uvijek su iznova doživljavali rušenje vidljivih znakova njihove pripadnosti Kristu”, kazao je biskup te spomenuo kako je prije 300 godina, 1709. tadašnji franjevački provincijal fra Stjepan Margetić slao pismo Rimskom biskupu u kojemu je između ostaloga stajalo: “Mi crkvi nemamo, sve su porušene, ali ne možemo bez mise. Nosimo oltar sa sobom i slavimo euharistije po poljima.”
Na tragu toga je napomenuo kako su današnji vjernici u Liskovici potomci tih katolika te je podcrtao kako je “do suza ganut što su i u tuđini ostali sebi dosljedni”. “Vidi se da ste dobra ‘japija’, zdrave grane, zdravoga stabla i zdravih korijenja i predaka, vaših roditelja, vaših svećenika, koji su sijali u vjeru. Zato vam od srca zahvaljujem. Ako ste morali otići iz Liskovice niste se udaljili od Boga, za razliku od mnogih današnjih suvremenika u Europi koji zaboravljaju kršćanske korijenje na kojima je izgrađena europska civilizacija”, rekao je biskup Komarica posvijestivši na kraju da usprkos toj modernoj struji iz Europe “Liskovčani su pokazali kojih su korijenja te da drže do svojih svetinja i sakramenata”.
Poslije propovijedi uslijedio je obred posvete crkve: potpisivanje povelje, molitva litanija, posvetna molitva, ugradnja moćiju u oltar, mazanje oltara i četiri manja križa na četiri mjesta u crkvi krizmanim uljem i paljenje tamjana na pet mjesta oltara.
Pred kraj euharistije župnik Anušić je zahvalio nazočnima na dolasku, a posebice društveno-političkim predstavnicima iz Mrkonjić Grada, Jajca te Banje Luke kao i članovima diplomatskog kora. Posebice je zahvalio donatorima koji su utkali svoj humanitarni rad u izgradnju u ratu porušene crkve.
Misno slavlje animirao je župni zbor iz Glamoča pod vodstvom s. Simplicije.
Nakon mise uslijedilo je narodno veselje.
Dva puta spaljena župa u 20. stoljeću
Župa Sv. Ilije proroka u Liskovici nastala je odvajanjem od Mrkonjić Grada. Ustanovljena je kao samostalna kapelanija 1880., a 1884. je proglašena župom. Crkva je sagrađena krajem 19. st. točnije 1897., a u Drugom svjetskom ratu, 1942., je prvi put spaljena. Nakon pokolja na Novu godinu 1942., župa je bila raseljena, ali većina vjernika se po završetku rata vratila u svoje domove. Župna crkva obnovljena je tek 1958.
Skoro pola stoljeća kasnije, točnije 1992., srpski su je ekstremisti spalili te posve srušili i sve katolike protjerali.
Župi pripadaju naselja Liskovica Donja i Gornja te Vlasinje. Danas ima stalnih desetak vjernika, tijekom cijele godine bude ih 50-ak, a ljeti i više. Mise se slave prema dogovoru sa župljanima, obično jedna mjesečno.
Ž.I., KT
Mrkonjić Grad, 25. srpnja 2022.