U župi Ravska, kod rudnika Ljubija u subotu, 12. studenog 2022. obilježena je 30. obljetnica mučeničke smrti mladog župnika vlč. Ivana Grgića. On je u noći između 7. i 8. studenog 1992. nasilno odveden iz župne kuće na rub svoje župe i na „kipama“ rudnika Ljubija mučen i ubijen. Čak pedeset hitaca je u njega ispaljeno.
Na mjestu mučeničke smrti župnika Ivana, pred metalnim križem na kojem stoji natpis: „Ljubav je jača od smrti“ pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren je u pratnji sadašnjeg upravitelja župe Ravska vlč. Zlatka Matića te još nekoliko svećenika, rodbinu pok. svećenika Ivana te okupljene domaće vjernike, izmolio prigodne molitve.
Nakon toga su se uputili vozilima do župne crkve sv. Ivana Krstitelja gdje su sudjelovali na pobožnosti „Krunice“ koji je predvodio župnik.
Uslijedilo je Misno slavlje koje je predslavio biskup Semren u koncelebraciji osam svećenika, a na Misi je sudjelovalo 50-ak vjernika.
Biskupovu homiliju donosimo u cijelosti na kraju teksta!
Na završetku sv. Mise, župnik vlč. Matić je zahvalio svima prisutnima na zajedništvu i molitvenom susretu.
Nakon Mise je uslijedila „gozba ljubavi“ za sve prisutne, koju su pripremili domaći župljani.
O vlč. Ivanu Grgiću, dr. Anto Orlovac je napisao knjigu „Plamteća zvijezda u noći mržnje“. (župa Ravska)
Homilija mons. Mraka Semrena, pomoćnog biskupa
„Dragocjen si u očima mojim, vrijedan si i ja te ljubim“ (Iz 43, 4)!
Uvod. Danas je Dan molitvenog sjećanja 30. obljetnice mučeničke smrti vlč. Ivana Grgića župnika ove župe. Današnja liturgijska čitanja nas usmjeravaju na molitvu i život. Molitva i život se prožimaju u međusobnom odnosu, stoga je nemoguće govoriti o molitvi a da se ne promatra naše iskustvo života. Iskustva života pozivaju nas na molitvu, očituju našu potrebu za molitvom. Molitva se rađa iz našeg iskustva, dolazi “odakle smo” i od onoga s čim se borimo. Molitva služi životu, daje mu značenje, vodstvo i dušu, zato se vratimo Bogu, tvorcu života odstranjujući sve zapreke kako bismo slavili gozbu zajedništva – euharistiju.Euharistijsko slavlje koje počinjemo slaviti vodi nas na Kalvariju na kojoj se dogodila žrtva po kojoj smo spašeni i otkupljeni. Osnaženi Kristovom smrću i uskrsnućem mi se bez straha i bojazni obraćamo Ocu nebeskome i kličemo: Isuse, spasi nas! Kriste, usliši nas!
Crkva je duhom molitve i pijeteta od samih početaka imala praksu moliti za pokojne, kako u crkvama tako i na mjestima gdje su poginuli ili bili pokopani. I ovogodišnje naše okupljanje, u znaku je vjere, molitve i poštovanja prema žrtvama stradanja u ratovima. Pamćenje je sastavni dio identiteta obitelji, zajednice i naroda. A sveta Misa, kao veliki spomen i sjećanje na svetu gozbu ljubavi, osobito je mjesto našeg urastanja u hod pamćenja i spasenjske povijesti. Ona je znak i naše kršćanske odgovornosti za lice Domovine koje treba odsijevati u njezinim uredbama i zakonima.
Ne zaboravimo:pripovijedanje je jedini način koji nam dopušta sjećati se žrtava povijesti. To je etički način govora koji poštuje sjećanje žrtava a da ih ne svedemo na brojeve, pojmove, ideje ili povijesne uzroke napretka ili dijalektike. U središtu se svih ovih pripovijedanja o žrtvama nalazi žrtva Raspetoga Isusa, s kojim se sam Bog identificirao, kako ne bi ove žrtve bile zaboravljene.
Uskrsni Isus je svakom čovjeku otvorio put za susret s Bogom, kako bi čovjek uspostavio odnos s Bogom i tako našao samoga sebe. Radost da smo Kristovi učenici pretvara se u svjedočenje Kristove poruke i Kristove ljubavi po čitavome svijetu. Kad smo puni Kristova duha, nitko i ništa nam neće moći nauditi. A sve ovo možemo iskusiti u gozbi ljubavi – Euharistiji, gdje nam se Bog daje u Isusu Kristu i po kome ovaj čin ima svoj smisao. I ne zaboravimo da Crkva treba nas: potreban joj je naš polet, naša spoznaja, naša vjera, naše obraćenje i zauzetost za Božje kraljevstvo.
Isuse, Ti si darivatelj života. Iz tvoje ruke prihvaćamo svaki novi život kojim daruješ naše obitelji. Obiteljski je život slijed rađanja i umiranja. Život koji traje. Kroz godine obiteljskog života, kroz naraštaje: u maticu života pridodaju se tolika imena, tolike ljepote. I bol i patnja. Ali, ljepota života sve nadjačava. U obiteljskom životu nijedna smrt nije konačna, bit će čak ni smrt obitelji. Jer život – koji traje čuva usebi, nosi ususret budućih vremena i one koji su nekad živjeli, one koji u povezanosti sa svojim ljubljenima ne prestaju živjeti u njihovim životima. Ne prestaju biti dio njihovih duša. Obiteljski život je škola ljubavi. Jamstvo trajanja. Obiteljski život je i zavičaj čežnje i nade; i radosti – koja u mijenama vremena uvijek nalazi prikladne i svježe izričaje. Isus je dao život za druge. Jer život je moguće samo dati. Tko god misli da ga je moguće oduzeti: u zabludi je. Život izmiče onima koji ga oduzimaju. Isus je dao život. Otada onaj tko ljubi prebiva u zagrljaju križa i svjetlosti.
Gospodine Isuse, ti koji nisi umirao u očaju, nego u pouzdanju da će u Bogu živjeti svi koji u zemlji počivaju, blagoslovi grobove svih umrlih, a onima koji žive, otvori oči da raspoznaju kako ondje gdje smrt donosi kraj, Bog daje početak. To molimo tebe, koji si jedini jači od smrti, i od one koja ubija dostojanstvo kao i one koja ubija tijelo.Herojsko polaganje vlastitog života, utemeljeno u ljubavi, izriče istinsko, puno i primjerno nasljedovanje Krista te je, stoga, dostojno divljenja zajednice vjernika – divljenja kakvo se gaji prema mučenicima ili onima koji su herojski živjeli kršćanske kreposti.
Za Božju ljubav nitko nije beskoristan ili beznačajan. Svaki od nas je jedna misija u svijetu, jer je plod Božje ljubavi. Nitko ne može imati Boga za Oca ako nema Crkvu za majku.
Isus Krist nas usmjerava na ustrajnu molitvu. Moliti znači uroniti u Božju ljubav. Po molitvi Bog nam daje najveći dar da budemo u zajedništvu s njim, stavlja u naše srce želju za Njim. Naša pomoć dolazi od Gospodina. Naš oslonac je Gospodin. U vjeri mi očekujemo sve od Boga, jer je samo On taj koji može spasiti od smrti i pomoći da se preživi u vrijeme gladi. Ali ova pomoć treba biti izmoljena molitvom i u molitvi, moleći uvijek bez prestanaka. Molitva se mora držati u vjeri, savezu i u čekanju Gospodinova dolaska, uvjereni u uspješnost molitve učinjene s vjerom (3). Molitva učinjena s vjerom je moćna i postiže od Boga ono što traži.
Često čujemo: Teško mi je moliti. Počnem moliti pa se izgubim. Misli mi odlutaju na nešto sasvim drugo. Isto tako imamo iskustvo iz svagdanjeg života s ljudima koji su uporni i nepopustljivi u traženju nečega. Uzalud je naše odbijanje, oni dolaze s uvijek novim razlozima. Oni ne odustaju. Iako im kažemo: Dosadan si, ili ideš mi na živce, ali redovito da ih se otarasimo popuštamo i dajemo im ono što traže. Isus koristi ovo ljudsko iskustvo kako bi ohrabrio svoje učenike da ne klonu već ustraju u molitvi. Nije im dao poseban recept već: Moli ustrajno kako bi naučio pravo moliti i kako bi postigao cilj svoje molitve. Za ovo je primjer nepravednog suca i siromašne udovice – njezina upornost. Isus stavlja pred oči svojim učenicima načelo: Ako je kod ljudi tako, tim više je kod Boga. Uzalud je čitati o molitvi najljepše knjige i pouke: dok ne počnemo ustrajno moliti, ne možemo osjetiti snagu i plod molitve. Iz iskustva znamo da što je nevolja veća to je i naša molitva žešća. Ovdje se dobro uklapa životno pravilo:Reci mi svoju molitvu, reći ću ti tvoju vjeru.
Molitvom imamo stalnu nit povezanosti s Tvorcem svega, kako bismo živjeli u ozračju Onoga od kojega je sve i za kojega je sve, a radom se pridružujemo njegovu stvarateljskom djelovanju.
Gospodine, izdržati trebam unatoč neuspjehu. Kucati trebam, iako se vrata ne otvaraju. Tražiti trebam, iako ne nalazim. Daj mi upornost i ustrajnost koju je imala udovica iz prispodobe što je pripovijedaš.
Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu.
Najvažnije u svemu što nam Isus govori jest njegova želja da shvatimo kako nije ovdje naglasak toliko na ustrajnosti, koliko na sigurnosti da ćemo biti uslišani. Da sirota udovica nije bila u sebi sigurna da će je uslišati sudac, njena bi ustrajnost malaksala. U prispodobi su najvažnije riječi: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane...« To je vrhunac. Trebam ove Isusove riječi ponovno čuti. To nam Isus govori iz svog osobnoga iskustva. On je trajno molio. Svaki njegov dan bio je uokviren molitvom. Bilo da je bio okružen mnoštvom, bilo da je hodao prašnjavim stazama Palestine, bilo da je bio uz obalu mora ili na samotnom mjestu, On je uvijek bio u molitvenom ozračju. Ustrajna molitva, sve do uslišanja, ne znači automatsko ponavljanje istih molitvenih formula ili organiziranje dugih i mučnih molitvenih sastanaka. Ustrajno moliti znači dnevno prinositi svoje molbe Bogu, u sigurnosti da će biti uslišane. Ako u to vjerujemo i živimo od vjere, onda nećemo malaksati. Bog može čekati sa svojim odgovorom, ali nalazi izvanredne razloge da nas učini strpljivima i vjernima.
Hvala ti, Gospodine, na ovim utješnim i ohrabrujućim riječima. Ne tražiš od nas ništa nemoguće. Pomozi nam da čvrsto vjerujemo u uslišanje svojih molitava. Ne dopusti da klonemo. Ti nam kažeš da će nas Otac uslišati. Trebamo vapiti danju i noću, ustrajno i gorljivo. Ustrajnost u molitvi jača naš duh, našu vjeru i našu nadu. Iako nam se čini da je naše čekanje dugo i bez odgovora, iako Otac odgađa našu stvar, kako ti kažeš u prispodobi, ipak će On ustati žurno u našu obranu.
Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«
Bolno je ovo Gospodinovo pitanje! Otpad od vjere prijetnja je koja se nadvija nad vjernicima od Isusova vremena pa do naših dana. Gospodine, ti nas nikada nećeš ostaviti. Mi se jedino možemo udaljiti od tebe. Pomozi nam da tvojom riječju hranimo svoju vjeru!Vlč. Ivan Grgić hranio je svoju vjeru riječju i tijelom Isusa Krista stoga je mogao živjeti za Krista i za svoje župljane: „Oni osim Boga i mene nemaju nikoga“. Svijest da zajedništvo s našim dragim pokojnicima jest u Bogu koji je ljubav, daje nam snagu da zajedno s njima i njihovim najbližima živimo Kristove vrednote koje su vrednote za čovjeka i čovječanstvo. Zaboravimo li žrtve i njihovo djelo, zaboravljamo svoju bitnost kao pojedinca i kao zajednice, tada ćemo i njih i sebe iznevjeriti, tada ćemo izgubiti osjećaj za svoju prošlost, sadašnjost i budućnost. Amen.
TABB
Gornja Ravska, 12. studenog 2022.
