CRKVA SVETOG ANTE PADOVANSKOG U PRNJAVORU SVJEDOK LJUBAVI PREMA BOGU I RAZLIČITOSTI
Jedna od najstarijih i najljepših crkava u Bosni i Hercegovini, Crkva Svetog Ante Padovanskog u Prnjavoru, već je 113 godina čuvar svjedočenja ljubavi prema Bogu, etničke raznolikosti tog kraja, ali i velikih razaranja, piše Fena, prenosi portal Tomislav City.
Povjerenstvo za nacionalne spomenike BiH proglasilo ju je nedavno nacionalnim spomenikom. Sagrađena davne 1909. godine, tijekom ratova pretrpjela je manja oštećenja, a prije osam godina je dovršena njena obnova.
Župnik monsinjor Vlado Lukenda kazao je za Fenu da crkva Svetog Ante Padovanskog predstavlja značajno duhovno i materijalno naslijeđe manjinske grupe stanovnika koji su ovo područje naselili nakon 1878. godine, kada je Austro-ugarska monarhija izvršila aneksiju Bosne i Hercegovine.
– Na području sadašnje župe Prnjavor bilo je šest župa u kojim su bili većinom Poljaci. Veliki broj tog stanovništva vratio se u svoje krajeve nakon Drugog svjetskog rata, dok je manji broj njihovih potomaka ostao na području općine Prnjavor do danas – naglasio je Lukenda.
Tvrdi da predstavlja tipičan primjer jednobrodnih crkvi sa zvonikom na ulaznoj strani, građenih u austrougarskom periodu s primjesama historicizma u vanjskoj obradi fasada. Iako je crkva izgubila određene atribute autentičnosti uslijed nestručnih sanacija i obnova nakon Drugog svjetskog rata, dodao je Lukenda, cjelokupni izraz objekta, arhitektura i proporcije ostali su očuvani, navodi Fena.
Integritet objekta, djelomično narušen novogradnjama u neposrednoj blizini, ogleda se u kontinuitetu upotrebe, fizičkoj cjelovitosti, homogenosti i kompletnosti. Lukenda je pojasnio da je župa Svetog Ante Padovanskog u Prnjavoru osnovana 1891. godine, osamostaljivanjem od župe Kulaši, koja se nekada zvala Popovići, od banjolučkog biskupa fra Marijana Markovića.
Dodao je da je župa Prnjavor obuhvaćala 19 naselja: Prnjavor kao matica, Konjuhovci, Karaći, Ratkovci, Ćorle, Mujinci, Lišnja, Galipovci, Mravica, Ralutinac, Vučjak- Jasici, Lužani, Štrbci, Babanovci, Štivor, Šibovska, Smrtić-Palačkovci, Ukrinski Lug, Bosanski Kobaš i Česi. Lukenda je naglasio da je krajem 19. i početkom 20. stoljeća, to do tada nenaseljeno područje Austrougarska naseljavala Poljacima, Ukrajincima, Česima, Rusinima, Nijemcima, Mađarima, Italijanima iz južnog Tirola i drugim narodima.
– Neka od sela koja su pripadala župi bila su udaljena pet ili više sati hoda, te su formirali svoje župe, Novi Martinac, Rakovac, Devetina, Gumjera, Šibovska, Stara Dubrava i Kunova, koji su za svoje potrebe podigli župne crvke u kojima se redovito obavljala misa – dodao je.
Njihovo postojanje, kazao je, bilježi se do 1946. godine, kada su se Poljaci na poziv poljskih vlasti odselili u Šlesku u Poljskoj. Nakon Drugog svjetskog rata ugašeno je sedam župa, a njihova su pripala župi Prnjavor.
Iz Povjerenstva za nacionalne spomenike BiH kazali su za Fenu da je prva crkva za potrebe prnjavorske župe izgrađena 1890. godine, na oko sto metara udaljenosti od današnje ulice Svetog Save. Osim crkve izgrađena je i prva župna kuća. Ubrzo nakon toga, početkom 20. stoljeća prnjavorska župa krenula je sa planom izgradnje nove, veće crkve.
– Gradnja crkve osim crkvenih vlasti bila je pod ingerencijom Zemaljske vlade u Sarajevu, te je nakon dobivanja svih potrebnih suglasnosti za izgradnju crkve prema planu trapist brata Eberharda započeta izgradnja današnje crkve, 1894. godine i građena je 15 godina – istaknuli su iz Povjerenstva. Građevinski radovi povjereni su građevinskoj tvrtki Candotti & Cordigano iz Donje Tuzle.
Blagoslov kamena temeljca je izvršen na dan Svetog Ante Padovanskog, 13. lipnja 1908. godine, čime je službeno započeta gradnja.
Tijekom postojanja kroz desetljeća, crkva je u više navrata bila oštećena u potresima 1950. godine kada se pomoćna sakristija odvojila od crkvene lađe i popucala od vrha do zemlje na više mjesta, te je pao plafonski malter na više mjesta. Krov je ostao neoštećen.
Prema svjedočenju očevidaca toranj se pomjerao u rasponu od jednog metra. Toranj je po sredini i uzduž pukao kao i podužni zid crkve prema gradu – na više mjesta preko prozora od temelja do krova. Godine 1969. i 1981. su vršene sanacije oštećenja i zamjena stolarije i limarije, a 1981. u kolovozu, ponovno je obnovljen toranj crkve i zamijenjena je sva limarija na tornju i crkvi. U travnju1982. godine obnovljen je crkveni strop i postavljena lamperija, a 1984. godine postavljen kameni pod i lamperija u crkvenoj lađi.
Pod naletima vjetra 1985., slomljen je i srušen križ na zvoniku, a novi je postavljen 1986. godine, koji je napravio autor Izidor Blotni iz Ratkovaca. Autor bakrene kugle ispod križa je Karlo Boček iz Maćina Brda. Crkveni krov je popravljen 1987. godine, kada je zamijenjen sav pokrov. Projekt obnove vanjskih fasada crkve izveden je 1990.-91. godine, a radovi su podrazumijevali obijanje starog maltera, nabacivanje novog, i obnovu i bojenje dekorativnih elemenata. Glavni majstor bio je Jan Berezovki.
U ratu u BiH 1992. – 1995. godine crkva je pretrpjela manja oštećenja koja su sanirana. Prnjavor, koji je nekada brojao prisutnost 33 nacionalne manjine, rado je posjećen, a nije neobično da ga obilaze i treće generacije potomaka ljudi koji su nekada živjeli tu. Susret nacionalnih manjina tradicionalno se održavaju svakog osmog mjeseca, kada nekadašnji i sadašnji domaćini slave raznolikost, piše Fena.
KTA/tomislavcity.com
Prnjavor, 22. listopada 2022.
