AUDIO: PROPOVIJED NUNCIJA CHULLIKATTA NA SVETOJ MISI U SARAJEVSKOJ KATEDRALI UOČI 88. REDOVITOG ZASJEDANJA BISKUPSKE KONFERENCIJE BIH
Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i biskupi delegati, 5. studenog 2023. slavili su Euharistiju u katedrali Srca Isusova u Sarajevu uoči 88. redovitog zasjedanja Biskupske konferencije BiH. Svetu misu predvodio je predsjednik Biskupske konferencije BiH mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, a prigodnu propovijed uputio apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Francis Assisi Chullikatt. Propovijed nuncija Chullikatta prenosimo u cijelosti:
Preuzvišeni nadbiskupe Tomo,
Preuzvišeni oci biskupi,
Dragi svećenici i redovnici,
Drage sestre redovnice,
Braćo i sestre u Kristu!
1. U evanđelju koje smo upravo čuli, Isus mnoštvu i svojim učenicima govori da »čine i obdržavaju sve što im pismoznanci i farizeji kažu, ali da se ne ravnaju po njihovim djelima« [Mt 23,2-3]. Razlog je u tome što, kako Isus reče, «oni govore, a ne čine» [Mt 23,3]; odnosno, njihova djela ne odgovaraju riječima koje naučavaju.
Tako je Isus jasno dao do znanja što znači biti istinski kršćanin i učenik. Ne postaje se kršćaninom samo imenom, ili riječima, ili po vanjskom izgledu. Biti kršćanin znači pripadati Kristu svojim djelima i svakodnevnim životom.
2. Ali, kako jedna poznata narodna izreka kaže: “To je lakše reći, nego učiniti”. Riječ je, naime, o dosljednosti, o suglasju, o skladu između onoga što se u životu govori i čini, odnosno o dosljednosti između riječi i djelâ, između pojavnosti i onoga što doista jesmo, između privida i istine, između sna i stvarnosti.
Tek kad postignemo dosljednost, suglasje i sklad između vjere i djelâ kršćanskog života, postajemo istinski Kristovi učenici.
3. To je istina koju je sv. Jakov apostol izrekao dobro poznatim riječima: »Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi. Pokaži mi svoju vjeru bez djelâ, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru. Kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djelâ mrtva« [Jak 2,17-18.26].
O toj istoj istini, Gospodin Isus je govorio u različitim prigodama i oblicima. Tako jednom reče: »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima« [Mt 7,21].
U svemu je, dakle, prisutan poziv na dosljednost, suglasje i sklad između vjere i života, između naše volje i Božje volje, upravo onako kako nas je Isus učio i kako je On sam potpuno i predano živio. Stoga, samo život koji se živi u savršenom skladu između vjere i djelâ pomaže nam da, poput Isusa, pobijedimo tamnu noć grijeha i vidimo sjaj svjetla Krista uskrsloga koji daje život našemu danas i našemu sutra.
4. Jedan slavni pripadnik jedne nekršćanske religije, poznat kao prorok dvadesetog stoljeća (1869.-1948.), u jednom trenutku je osjetio želju postati kršćaninom, ali se ipak predomislio. Navodno je rekao ovako: “Volim Krista, ali ne volim vas kršćane. Vi kršćani ispovijedate vjeru u Krista samo riječima, ali ne i životom”. Iako službeno nije postao kršćanin, na svoj način se trudio oponašati Kristov primjer ljubavi i postao je poznat kao “apostol nenasilja”, mira, sloge i bratstva u svojoj zemlji i u cijelome svijetu.
Ako je Krist svojim životom imao tako velik utjecaj na život ovog slavnog nekršćanina, a zasigurno i na život mnogih drugih slavnih, manje slavnih i nepoznatih osoba, koliko tek njegove riječi trebaju utjecati na vjeru i djela nas koji se nazivamo pristašama Krista ili kršćanima?
Poput onog nekršćanina, u povijesti Crkvi bilo je mnogo svetaca i mučenika vjere koji su nam ostavili veliku duhovnu baštinu prepoznatljivu po dosljednom životu i vjeri u Isusa Krista. Njihovi životi su konkretni primjeri istinskog i radosnog svjedočenja vjere.
5. Katedrala koja se nalazi u središtu Sarajeva, trajni je spomenik i rječiti znak radosnog života i predanog vjerničkog svjedočenja prvog Nadbiskupa ove plemenite Nadbiskupije, Sluge Božjega Josipa Stadlera, čiji posmrtni ostaci počivaju u njegovoj katedrali.
Svojim životom Sluga Božji nas je poučio kročiti putem vjere i tako postizati “kršćansku savršenost i svetost”. Za života je bio uvjeren da će svatko od nas biti suđen po onomu što je učinio ili nije učinio; to jest, da su važna djelâ, a ne riječi [usp. Mt 25,35-44].
I naravno, s velikim ushićenjem i udivljenjem spominjemo se također hrabrog života i svjedočanstva vjere koje su dale blažene Drinske mučenice, blaženi Ivan Merz, Sluga Božji Petar Barbarić, te mnogobrojni svjedoci vjere iz Bosne i Hercegovine: franjevci, dijecezanski svećenici, redovnici, sestre redovnice i vjernici laici, među kojima već spomenuti blaženi Ivan Merz i Sluga Božji Petar Barbarić, koji su Crkvu obogatili herojskim primjerima svetosti.
Draga braćo i sestre u Kristu!
6. Puno je lakše obećati da ćemo nešto učiniti, negoli ispuniti obećanje. Znamo da je vrlo teško teoriju pretvoriti u praksu. Stručnjaci tvrde da biti dosljedan samome sebi i uskladiti misli i djela jedan je od najboljih načina da osigurate vlastitu sreću i blagostanje, kao i mentalno ili psihičko zdravlje. U tom smislu, prevažno je brinuti o našim kršćanskim načelima i vrjednotama, i paziti na to da se po njima ravna svako naše ponašanje, svaka naša riječ, svaka naša gesta!
Ako je Krist Riječ tijelom postala, život kršćanina mora nužno biti Evanđelje koje se primjenjuje i ostvaruje u svakodnevnom životu. To jest, riječima pape Franje: “Ono što privlači ljude jest svjedočanstvo dosljednosti: mi kršćani pozvani smo živjeti ono što govorimo, a ne pretvarati se da živimo kao kršćani, a zapravo živimo svjetovno” (Opća audijencija, 31. svibnja 2023.). Stoga Papa zaključuje: “Dosljednost mora biti prvo obilježje kršćanina. Propovijedajmo Evanđelje primjerom, a tek onda riječima. Drugi moraju znati čitati Evanđelja ponajprije u našim životima! Ako naš život nije dosljedan, ničemu ne koristi” (Susret sa sjemeništarcima, novacima i novakinjama, 6. srpnja 2013.).
7. Ne možemo se deklarativno izjašnjavati kršćanima a živjeti u stalnom rascjepu s Božjom voljom. Tkogod živi u takvoj bivalentnosti, nije prikladan za kraljevstvo nebesko. Njegovo će kršćanstvo uvijek biti krinka, privid bez dosljednosti: i malo će trebati da se ta kuća od karata sruši [usp. Mt 7,27]. Vjera mora biti životna praksa, inače će postati zbroj riječi koje ne ostavljaju trajan i uvjerljiv trag.
Vjera znači vjerovati, a vjerovati u Krista znači živjeti za Krista, u Kristu i s Kristom. Ako tvrdimo da smo Kristovi, onda se moramo prepustiti njegovoj Riječ i živjeti dosljedno s onim što On od nas traži. To je jedini način da naše životno svjedočanstvo bude slično kući sagrađenoj na stijeni koju ništa neće poljuljati i koja ostaje postojana u svim nevoljama, i po kiši i po suncu, u zgodno vrijeme i u teškim danima. To jest, onako kako Isus reče: »Tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni« [Mt 7,27].
Draga braćo i sestre!
8. U svojim molitvama pod ovom Svetom misom molimo Gospodina da nam pomogne biti vjernim svjedocima Evanđelja djelima, a ne samo riječima, i udijeli nam dar životne dosljednosti, osnažujući nas u borbi protiv naše slabosti nedosljednosti.
Budemo li rasli u dosljednosti Evanđelju i živjeli u skladu s onim što vjerujemo, shvatit ćemo da je vjernost našeg srca Isusu Kristu vrelo nade u život s Njim sve do kraja vremenâ.
Hvaljen Isus i Marija!
