Papa Franjo je na svetkovinu Svete Bogorodice Marije, 1. siječnja 2024., s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio molitvu Anđeo Gospodnji s vjernicima i hodočasnicima okupljenim na Trgu sv. Petra. Donosimo u cijelosti, preuzeto od Informativne katoličke agencije, Papino obraćanje prije i nakon molitve Angelusa.
PAPA FRANJO
ANGELUS
Trg Svetog Petra
Svetkovina Svete Bogorodice Marije, 1. siječnja 2024.
Draga braćo i sestre, sretna vam nova godina!
Na ovaj dan, kad slavimo svetu Mariju Bogorodicu, stavimo novo vrijeme koje nam je darovano pod njen brižan pogled. Neka nas ona čuva ove godine.
U današnjem nam se evanđelju otkriva da se Marijina veličina ne sastoji u tome da čini neko izvanredno djelo, nego, dok pastiri, primivši navještaj anđelâ, hitaju prema Betlehemu (usp. Lk 2,15-16), ona ostaje u šutnji. Ta šutnja Majke je lijepa crta. Nije posrijedi puka odsutnost riječî, već je to šutnja ispunjena divljenjem i klanjanjem zbog čuda koja Bog čini. „Marija – bilježi sveti Luka – u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu“ (2, 19). Na taj način ona u sebi stvara prostor za Onoga koji je rođen; u šutnji i klanjanju stavlja Isusa u središte i svjedoči ga kao Spasitelja. Marija, Majka šutnje; Marija, Majka klanjanja.
Tako je ona Majka ne samo zato što je nosila Isusa u svojoj utrobi i rodila ga, nego zato što ga ističe, ne zauzimajući njegovo mjesto. Ona će šutjeti i pod križem, u času najveće tame, i nastavit će praviti mjesta i rađati ga za nas. Jedan pobožan čovjek i pjesnik dvadesetog stoljeća napisao je: „Djevice, katedralo tišine […] ti donosiš naše tijelo u raj i Boga u tijelu“ (D. M. Turoldo, Laudario alla Vergine. „Via pulchritudinis“, Bologna 1980., 35). Katedrala tišine: prekrasne li slike! Svojom šutnjom i svojom poniznošću Marija je prva Božja „katedrala“, mjesto u kojem se On i čovjek mogu susresti.
Ali i naše majke, sa svojom skrivenom brigom, sa svojom brižnošću, često su veličanstvene katedrale tišine. One nas donose na svijet i zatim nas nastavljaju pratiti, često neprimjetno, kako bismo mogli rasti. Zapamtimo to: ljubav nikada ne guši, ljubav daje prostor drugome. Ljubav nam daje rasti.
Braćo i sestre, na početku nove godine gledamo Mariju i zahvalna srca razmišljamo i gledamo također majke, da bismo se učili onoj ljubavi koja se gaji nadasve u šutnji, koja zna napraviti mjesta za druge, poštujući njihovo dostojanstvo, ostavljajući slobodu izražavanja, odbacujući svaki oblik posjedovanja, ugnjetavanja i nasilja. Danas postoji silno velika potreba za tim, silno velika! Velika potreba za tišinom da slušamo jedni druge. Kako se podsjeća u Poruci za današnji Svjetski dan mira: „Sloboda i miran suživot su ugroženi kad ljudi podlegnu iskušenju egoizma, osobnog interesa, žudnje za profitom i želje za moći.“. Ljubav je, naprotiv, sazdana od poštivanja, sazdana je od uljudnosti: na taj način ruši barijere i pomaže živjeti bratske odnose, graditi društva u kojima će biti više pravde, čovjekoljublja i mira.
Zamolimo danas Svetu Majku Božju i Majku našu da u novoj godini rastemo u ovoj nježnoj, tihoj i diskretnoj ljubavi koja rađa život i da otvaramo putove mira i pomirenja u svijetu.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre!
Zahvaljujem Predsjedniku Republike Italije na dobrim željama koje mi je uputio u svojoj Poruci za kraj godine. Od srca mu ih uzvraćam zazivajući blagoslov Gospodnji na njegovo služenje domovini.
S dubokom zabrinutošću pratim zbivanja u Nikaragvi, gdje su biskupi i svećenici lišeni slobode. Njima, njihovim obiteljima i cijeloj Crkvi u toj zemlji izražavam svoju molitvenu blizinu. Pozivam i sve vas ovdje prisutne i sav Božji narod na ustrajnu molitvu i nadam se da će se uvijek tražiti put dijaloga za prevladavanje teškoća. Pomolimo se danas za Nikaragvu.
Moje najljepše želje posebno su upućene vama, dragi Rimljani i hodočasnici koji ste danas ovdje na Trgu sv. Petra. Pozdravljam sudionike manifestacije „Mir u svim zemljama“ („Pace in tutte le terre“), koju organizira Zajednica svetog Egidija, također u drugim gradovima diljem svijeta, kao i Europski pokret za nenasilje. I sa zahvalnošću se spominjem nebrojenih molitvenih inicijativa i zalaganja za mir koji se održavaju na ovaj Dan na svim kontinentima, a koje priređuju crkvene zajednice. Posebno želim spomenuti inicijativu na nacionalnoj razini koja je sinoć održana u Goriziji.
I molim vas, ne zaboravimo Ukrajinu, Palestinu, Izrael koji su u ratu. Molimo, svi zajedno, da dođe mir.
Pozdravljam zbor poljske i ukrajinske djece, koja su donijela poruku mira u franjevačka svetišta Toskane, Umbrije i Lacija, kao i studente zavoda „Manhattan College“ iz New Yorka, skupinu Fraterna Domus te vjernike iz La Valletta Brianze i Casatenova.
Neka Djevica Marija, sveta Bogorodica, podupre svojim majčinskim zagovorom odluke i zalaganje da svaki dan, svakoga dana u novoj godini budemo mirotvorci: budimo svaki dan mirotvorci, donosimo mir. I molim vas ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!
