Audio: Zahvalna riječ nuncija Chullikatta mons. Franji Komarici na svečanoj akademiji

U večernjim satima, 1. ožujka 2024., u katedrali sv. Bonaventure u Banjoj Luci nakon zahvalnog Euharistijskog slavlja upriličena je svečana akademija u čast dosadašnjeg biskupa banjolučkog mons. Franje Komarice. Zahvalnu riječ mons. Franji Komarici na hrvatskom jeziku uputio je i apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Francis Assisi Chullikatt. Obraćanje nadbiskupa Chullikatta prenosimo u cijelosti:

Dopustite mi ovo obraćanje započeti pozdravom svim biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, lokalnim vlastima, vjernicima laicima, uvaženim damama i gospodi koji su večeras prisutni ovdje s nama na ovoj Zahvalnoj akademiji, kako bismo na vidljiv način pokazali svoje poštovanje i naklonost prema mons. Franji Komarici, jedinom katoličkom biskupu koji poznaje današnji mladi naraštaj Banje Luke.

Zahvaljujem što ste mi pružili priliku uputiti Vam nekoliko riječi o našem dragom biskupu Komarici koji završava svoju pastirsku službu banjolučkog biskupa. Sutra ćemo, naime, sudjelovati na biskupskom ređenju mons. Željka Majića, nasljednika biskupa Franje.

1. Biskup Franjo bio je vjerodostojan i hrabar svjedok Krista i njegove Crkve, posebice u vrlo teškim danima devedesetih godina (1991.-1995.), koje je osobno iskusio. A sve je, na neki način, počelo 1. ožujka 1992., na dan referenduma o neovisnosti Bosne i Hercegovine, koju je Parlament proglasio 3. ožujka iste godine.

U svim godina ratnih sukoba, biskup Franjo bio je neustrašivi branitelj mira i postao je glas svih obespravljenih. Uvijek je zastupao plemeniti ideal da je bolje pregovarati godinu dana nego ratovati samo jedan dan, jer rat – svaki rat – u nasljeđe ostavlja samo velika razaranja, strašne tragedije i trag smrti, koji najviše pogađa najranjivije, bespomoćne i nevine, kao što su starci, žene i djeca. Da, rat je strašan, uvijek je neuspjeh politike, […] poraz pred silama zla, uvreda Boga (Franjo, Govor, 26. siječnja 2023.), izdaja univerzalne vrijednosti mira i ljudskog bratstva, “zločin protiv čovječanstva” (Franjo, Angelus, 14. siječnja 2024.).

Kao pastir koji voli svoj narod, biskup Franjo je na vlastitoj koži iskusio posljedice rata, i stoga je bio duboko potresen i neizbrisivo ranjen svačijom patnjom. U tih nekoliko godina, u Bosni i Hercegovini je bilo više od sto tisuća mrtvih, od čega četrdeset tisuća civila. Nadalje, biskupa Franju su posebno dirale tužne i bolne suze njegovih bespomoćnih vjernika, žalosno napuštenih od onih koji su ih bili dužni štititi. Unatoč ovoj ratnoj nesreći, hrabrio ga je pastoralni žar, apostolska hrabrost i junaštvo vjere koje su pokazali njegovi svećenici, redovnici i vjernici. Nažalost, nemali broj ih je ubijen, mnogi su umrli, mnogi su nestali bez traga, tisuće su odjednom razbaštinjene, raseljene i prognane. S tim u vezi, doista je žalosno prisjetiti se da se za tijelom velečasnog Ratka Grgića, župnika Nove Topole, i dan danas traga.

2. Unatoč svoj toj neljudskoj bijedi koju je rat na tako upečatljiv način razotkrio, biskup Komarica se nije htio predati i uspio je dobiti dopuštenje nadležnih vlasti da banjolučki Caritas može gotovo svaki tjedan putovati kamionima – obično deset do dvanaest kamiona – u Zagrebu s humanitarnom pomoći za sve potrebite, bez ikakve vjerske i nacionalne razlike, ili socijalnog stanja.

U tom mračnom razdoblju, koje je svakodnevicu ispunjavalo gotovo apokaliptičnim scenarijima, biskup Komarica je imao posla s brojnim diplomatskim, političkim, vojnim i humanitarnim izaslanstvima i nije propuštao u razgovoru s njima ponoviti nepovredivost i zaštitu temeljnih prava svake osobe, počevši od prava na život i sigurnost svih. U razgovorima raznih vrsta oko ubrzanog postizanja mira, mons. Franjo je – zajedno s ostalim pastirima ovog plemenitog naroda – uvijek vjerovao da je jedini način da se nađe rješenje za katastrofe uzrokovane oružjem bio i ostao dijalog koji se oslanja na solidarnost.

Nažalost, Banjolučka biskupija pretrpjela je veliku štetu na svim razinama, uključujući i neprocjenjivo uništenje crkava, samostana i nemali broj nekretnina, među kojima zdravstveni i odgojno-obrazovni centri. U tom dobu alarmantnog i zastrašujućeg košmara, mons. Franjo nije napustio svoje stado, nego je uza nj bio dan i noć, dijeleći njegovu patnju, tjeskobu i nadu, te hrabreći ga da ne posustane u vjeri u Isusa, Dobrog Pastira, koji nikada ne napušta svoje, osobito u najtežim i najnesretnijim trenucima života. S razlogom je stoga sveti Ivan Pavao II., prigodom svog povijesnog pohoda Bosni i Hercegovini, nazvao mons. Franju „snažnim biskupom napaćene banjalučke Crkve“ (Obraćanje biskupima u BiH, 13. travnja 1997.).

3. Nažalost, jedna od razornih posljedica rata je veliki egzodus vjernika biskupije, njih gotovo devedeset posto. Jedni su napustili svoje domove i imanja kako bi započeli potpuno novo poglavlje u životu, emigrirajući negdje drugdje, dok su mnogi drugi protjerani iz svoje domovine, a veliki broj njih, pokušavajući jednom zauvijek okrenuti tužnu stranicu rata, pobjegli su u najudaljenije moguće zemlje svijeta, poput Novog Zelanda, Australije i Amerike.

Međutim, biskup Komarica nastojao je ponovno ujediniti i okupiti svoje stado, probuditi u njihovim srcima nadu, entuzijazam i strast za obnovom svog života, biskupije, župa i svojih obitelji. Ta gesta njegove apostolske hrabrosti i danas kuca u srcu svakoga tko voli mir i slogu ove biskupije. Na tome ćemo Vam mi i svi ljudi dobre volje, predragi mons. Franjo, biti vječno zahvalni.

Možda je na ovom mjestu suvišno spominjati veliki angažman biskupa Komarice u organizaciji pastoralnog posjeta svetoga pape Ivana Pavla II. ovoj biskupiji i gradu, ili njegov intenzivan rad na beatifikaciji Ivana Merza upravo ovdje u Banjoj Luci, što je zasigurno povijesni događaj i stoga nezaboravan. Jednako tako, mons. Franjo je i tijekom i nakon rata gajio odlične odnose na međureligijskoj i međuvjerskoj razini, jer duboko vjeruje u riječi svetog pape Ivana Pavla Drugog da su „vjerski poglavari prvi čuvari mira“.

Za sav ovaj veliki posao, biskupe Franjo: velika hvala! Neka Vas Gospodin još mnogo godina blagoslovi u Vašoj pastirskoj službi za dobro naše svete Crkve.

Hvala na pozornosti i neka Vas Gospodin sve blagoslovi!