Audio: Propovijed biskupa Marka Semrena na Svetoj misi biskupa Biskupske konferencije BiH u Bazilici sv. Ivana Lateranskog

Posljednjeg dana svoga službenog pohoda Svetom Ocu i tijelima Rimske kurije poznatom pod nazivom „ad limina Apostolorum“ (na apostolske pragove) u Rimu, biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, u jutarnjim satima u srijedu 8. svibnja 2024. slavili su Svetu misu u Bazilici sv. Ivana Lateranskog. Euharistijsko slavlje predvodio je pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren u zajedništvu s predsjednikom BK BiH mons. Tomom Vukšićem, nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u BiH, i potpredsjednikom BK BiH mons. Petrom Palićem, biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim, te biskupom banjolučkim mons. Željkom Majićem. Propovijed biskupa Semrena prenosimo u cijelosti:

Uvod. Nalazimo se u bazilici sv. Ivana u Lateranu odakle su proizašle velike godišnjice Franjevačkog reda – 800 obljetnica Potvrđenog Prvila Manje Braće, ista obljetnica Greccia i La Verne. U Isusu, osobito u njegovu rođenju u štali i u njegovoj smrti na križu, Bog se pokazao kao posve nesebična – samozatajna ljubav. Bog ljubi sva svoja stvorenja i sva ih želi spasiti i usavršiti. Stoga: Sjećajte se svega puta kojim vas je Gospodin, Bog vaš, vodio“ (Pnz 8,2). Zahvalimo Kristu za sve što je bilo i recimo da svemu što će biti u našim životima kajući se za svoje grijehe.

Sv. Franjo kaže u Potvrđenom Pravilu Manje braće: „Pravilo i život Manje braće“ jest obdržavati Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista živeći u poslušnosti, siromaštvu i čistoći. Posjedujući Duha Gospodnjega i njegovo sveto djelovanje, što se posebno naglašava u današnjem evanđelju. „Reče Isus svojim učenicima: »Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine upućivat će vas u svu istinu“.

Isus je govorio svojim učenicima o ulozi Duha Branitelja koji će uvijek biti uz one koje će isključivati iz sinagoga i odvoditi pred sudove. On će biti s onima koje će osuđivati i izvoditi na stratišta samo zato što su bili njegovi učenici i što su vjerovali u Evanđelje. Duh Božji bit će s njima, hrabriti ih i pomagati im da mogu ostati vjerni do kraja. Takvi će često s pjesmom na usnama ulaziti u arene ili se uspinjati na svoja sudišta. Bit će hrabri i molit će za svoje mučitelje, jer će u sebi imati snagu Duha Branitelja. Tako će biti od prvog mučenika, sv. Stjepana, pa do posljednjeg mučenika prije Kristova konačnog dolaska. Pavao govori Atenjanima o znakovima vjere koje već posjeduju ali im naviješta i novost Kristova uskrsnuća, na što mnogi negativno reagiraju a neki ispunjeni Kristovim Duhom to prihvaćaju. Stoga su mogli ući u puninu istine, zahvaljujući Duhu Svetom i reći zajedno s Pavlom: „Živim ali ne više ja, nego Krist živi u meni: život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao“ (Gal 2,20).

Isus želi mnogo toga svojim učenicima reći, ali osjeća da nisu za to spremni. U tom trenutku nisu bili sposobni nositi sve ono što bi im rekao. Treba proći određeno vrijeme rasta i sazrijevanja kad će biti spremni prihvatiti ono što u tom trenutku nisu mogli prihvatiti. Isus je strpljiv i nenasilan. Put je razumijevanja prema svojim učenicima.

Tako je i s našom vjerom. Ona je rast i trajno izlaženje. Vjera je poput života koji raste i razvija se. U nju polagano ulazimo i postupno otkrivamo nove stvari. Dolaze nove spoznaje, potrebna su nova tumačenja. U novim situacijama u životu, u novim razdobljima, potreban je i novi odgovor vjere. Kao što oni koji se vole i koji su pravi prijatelji uvijek imaju nešto priopćiti jedni drugima, uvijek osjećaju da mogu više voljeti i biti bolji prijatelji, tako i vjera traži od nas postojanost, traganje za novim izričajima i spremnost za novim odgovorima u vjeri u Boga.

Gospodine, i mi smo poput tvojih učenika toliko toga, ne stignemo nositi. Pomozi nam da ostanemo otvoreni za ono što je dobro i plemenito. Očuvaj nas od stava oholosti i gordosti da smo dosta postigli i da nam više ne treba. Ne smijemo se zatvoriti niti postati nestrpljivi u polaganu rastu i sazrijevanju u svojoj vjeri.

Isus obećaje Duha Istine. On će učenike upućivati svojom pedagogijom u sve ono što će im biti potrebno za razumijevanje i prihvaćanje Evanđelja. On će im pomagati da i sami budu pedagozi onima koje će uvoditi i upućivati u Istinu.

I danas trebamo, Gospodine, onih koji će nas upućivati u Istinu. Udijeli im svoga Duha. Neka budu odvažni promicatelji Istine. Daj im strpljivosti. Neka budu spremni usporiti svoj korak i prilagoditi ga onima koji su zajedno s njima na putu. Ti si to izvanredno pokazao na putu u Emaus kad si prilagodio svoj korak koracima svojih žalosnih i razočaranih učenika.

„Jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će me proslaviti jer će od mojega uzimati i navješćivati vama“.

Isus pokazuje povezanost između Oca, Sina i Duha Svetoga. Objavljuje učenicima ljubav koja vlada u Presvetom Trojstvu. On je potpuno okrenut prema Ocu i govori o Duhu koji će doći govoriti ono što nose zajedno, ono što između njih vlada. Isus pokazuje da u njihovoj međusobnoj komunikaciji postoji savršeno jedinstvo i savršeni sklad, a ipak svaka od tih osoba zadržava svoju posebnost. Nikad nećemo shvatiti tajnu Presvetog Trojstva, ali od njihova zajedništva i međusobne komunikacije moramo uvijek učiti. Kao što je Isus iz tog zajedništva izišao i pokazao nam Očevu ljubav, i Duh će Sveti doći iz istog zajedništva da nas na nov način uvede u Istinu i da nas brani od Zloga.

„Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.“

Kako Isus jednostavno govori o toj velikoj tajni naše vjere! On je proslavio Oca i njega objavio. Duh Sveti nastavlja i dovršava objavu. On će proslaviti i Oca i Sina. On će u povijesti Crkve podizati one koji će na novi način izricati poznatu Istinu i koji će ozbiljnije prihvaćati naviještenu Radosnu vijest.

Imamo li Božjeg Duha? Vidimo li jasnije i čujemo li bolje nego što se obično vidi i čuje? Ljubimo li više i služimo li spremnije? Ako je tako, onda je Duh Božji na nama. Amen.