Župa Pohoda Blažene Djevice Marije proslavila svoju nebesku zaštitnicu

Župa Pohoda Blažene Djevice Marije u Banjoj Luci, 31. svibnja 2024., proslavila je svoju nebesku zaštitnicu kao jedina župa u Bosni i Hercegovina koja toga dana slavi svoj patron.

Središnje Euharistijsko slavlje predvodio je fra Nikola Rosančić, župnik najstarije župe broćanskog dekanata sv. Blaža u Gradnićima kod Čitluka. Upravo je župa Gradnići u listopadu 2023. godine bila domaćin susreta vjernika partnerskih dekanata broćanskog i banjolučkog. Ova dva dekanata prvi su pokrenuli konkretne korake međusobne povezanosti u skladu sa smjernicama Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Uz domaćeg župnika vlč. Žarka Vladislava Ošapa na Misi je koncelebriralo 10 svećenika iz Biskupskog ordinarijata i iz okolnih župa: vlč. Jerko Klinc,  svećenik u miru, preč. Pero Ivan Grgić, kancelar biskupije i rektor katedrale, fra Domagoj Šimić, petrićevački gvardijan i župnik, fra Dominik Batinić, župnik u Trnu, fra Tomislav Svetinović, samostanski vikar na Petrićevcu i upravitelj župe u Sanskom Mostu, vlč. Marijan Stojanović (Mišo), župnik u Budžaku i upravitelj župe u Šimićima,  vlč. Ivo Martinović, župnik u Odžak – Ćaiću,  vlč. Davor Klečina, župnik u Drvaru, mons. dr. Karlo Višaticki, upravitelj Svećeničkog doma, o. Zvonko Topić, župnik Marije Zvijezde.   Mons. dr. Miljenko Aničić, direktor Caritasa,  Mons. mr. Ivica Božinović presnački župnik i biskupijski ekonom te o. Tomislav Topić, gradiški župnik.

Iako je bio radni dan, ipak se  okupilo lijep broj vjernika, njih 100-ak, kako domaćih župljana tako i iz okolnih župa. Na Misu su došli i predstavnici iz društvenog i političkog života među kojima gđa Nada Tešanović, predsjedateljica Vijeća naroda Republike Srpske i kuma župne crkve, i generalni konzul RH u Banjoj Luci gosp. Zoran Piličić.

Pod misom je pjevao zbor sastavljenom od članova zborova iz nekoliko banjolučkih župa zajedno s časnim sestrama Klanjateljicama Krvi Kristove i Milosrdnicama, te uz orguljsku pratnju Doroteje Bekić, studentice na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banja Luci.

Nakon mise uslijedila je okrjepa – domjenak za sve sudionike misnoga slavlja u dvorištu crkve, a za svećenike, časne sestre i  uzvanike u župnoj kući.

Proslavi patrona prethodila je trodnevnica koju su predvodili vlč. Marijan Stojanović, fra Domagoj Šimić i vlč. Ivo Martinović. Uoči patrona, na svetkovinu Tijelova upriličeno je cjelodnevno klanjanje.

Župnik Ošap je rado svećenicima i uzvanicima uručio novoizišlu monografiju župe pod nazivom „Banjolučka stoljeća“, autora mons. Ante Orlovca u izdanju župnog ureda. To je prva velika monografija koja govori o prisutnosti i životu katolika na ovim prostorima kroz duga stoljeća u vremenu od 530 godina nakon prvog spomena imena Banja Luka.

Kratko iz povijesti i sadašnjosti župe

Župa Banja Luka „broji“ svoja stoljeća koliko i sam grad Banja Luka koji se pod tim imenom prvi put spominje 1494. godine, a već 1495. spominju se u gradu redovnici, vjerojatno franjevci.

Fra Alojzije Mišić u petrićevačkom ljetopisu navodi da župa u Banjoj Luci postoji od 1503. Međutim, ukoliko je točna pretpostavka da je na području današnje Banje Luke bio Vrbaški Grad, onda je župa znatno starija. U popisu župa Zagrebačke biskupije Goričkoga arhiđakona Ivana iz 1334. spominje se i “crkva sv. Martina pod gradom”, koju povjesničar Bilogrivić smješta kraj ušća potoka Suturlije u Vrbas u Gornjem Šeheru.

Najstarije sačuvane matice banjolučke župe potječu iz 1753. Iz njih su nam poznata imena 76 župnika te župe u posljednja dva i pol stoljeća.

Župa je više puta mijenjala sjedište. Na sadašnje mjesto, nekoć zvano Latinska Mahala, preneseno je 1859., kada je tu sagrađena župna kuća i skromna kapelica. Sadašnja župna crkva sagrađena je 1891. Nakon potresa 1969., koji ju je znatno oštetio, temeljito je obnovljena, kao što je obnovljena i prije 12 godina. Inače je to najstariji vjerski objekt grada Banja Luke sačuvan u gabaritima od svoje posvete 1892. godine.

Župna kuća sagrađena je 1930-ih godina. Nakon Drugoga svjetskog rata najveći je dio kuće nacionaliziran i nikada nije vraćen Crkvi, kao što je nacionalizirano i cijelo crkveno zemljište od 2100 m2 na kojem je sagrađena crkva i župna kuća. Jedinstveno je to, ali istinito, da ova župa ne posjeduje u vlasništvu ni zemljište na kojemu je crkva izgrađena, a kamo li nešto drugo.

Župa ima grobljanske kapelice: u Ducipolju, posvećenu sv. Josipu radniku, sa zvonom, sagrađenu 1980. a nakon rušenja je  obnovljena 2005. godine; na groblju Sv. Marko; u Pavlovcu, posvećena Sv. Juraja, sagrađena 1973. i u cijelosti obnovljena 2018. godine, te trošna drvena kapelica na groblju u Rekavicama.  Valja istaknuti da se na području župe nalazi i katedrala Sv. Bonaventure, koja nikada nije bila župna crkva. Na području banjolučke župe od 1872. djeluju sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, a od 1887. sestre Klanjateljice Krvi Kristove, jedne i druge s kraćim prekidom tijekom posljednjega desetljeća. U listopadu 2005. tu su svoju kuću otvorile i sestre Misionarke ljubavi, poznatije kao sestre blažene Majke Terezije iz Calcutte.

Župom upravlja dijecezanski (biskupijski) svećenik od 1900. godine. Od ove je župe godine 1972. odijeljen jugo-istočni dio i osnovana posebna župa Presnače (do 1977. samostalna kapelanija a onda župa sv. Male Terezije – danas njezino biskupijsko svetište).

Broj vjernika prije posljednjega rata bio je oko 4000 tisuće a danas župnik ima kontakt sa 450 katolika u  350 obitelji. Broj govori da su uglavnom samačke obitelji. Godišnje u župi se krsti jedno do dvoje novorođenčadi a sprovoda je između 50 i 60. Na župnu katehezu, u dvije grupe, dolazi 20-ero djece i godišnje uvijek imamo nekoliko katekumena (ove godine 1). Svake godine imamo slavlja Prve pričesti (ove godine 2) i Krizme (ove godine 2). Što se tiče pohađanja svetih misa nedjeljama i blagdanima možemo reći da ih, na tri mise (jedna je u katedrali) dođe oko 200 vjernika.  Kada bi kao ljudi zaustavili se samo na brojkama mogli bi reći kako je to sve  otužno. Ali nitko nije samo broj tako niti mi ovdje,  i zato živimo u nadi protiv svake nade jer ona izvire iz vjere ovoga puka koji rado moli i Boga i Gospu od Pohođenja slavi kao i najdičnijeg sina ove župe i Banjolučke biskupije Bl. Ivana Merza.