Predstavljena knjiga mons. Ratka Perića „Djevice premudra: O Međugorju iz ljubavi prema istini“
Knjiga mons. Ratka Perića, biskupa mostarsko-duvanjskog u miru, “Djevice premudra: O Međugorju iz ljubavi prema istini” po prvi je put predstavljena javnosti u četvrtak, 24. listopada 2024. u Velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Knjigu je objavila Nakladnička kuća Tonimir iz Varaždinskih toplica, a o njoj su govorili banjolučki biskup mons. Željko Majić, profesor fundamentalne teologije don Nediljko Ante Ančić i politolog Danijel Vidović.
Na početku predstavljanja pismo biskupa Perića, koji nije mogao nazočiti ovom skupu, pročitala je književnica Anita Martinac, predsjednica južnohrvatskog ogranka društva hrvatskih književnika. Biskup Perić zahvalio je nadbiskupu Križiću i drugim uvaženim gostima, uključujući umirovljenog zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića i banjolučkog biskupa Željka Majića, te profesoru Ančiću i politologu Vidoviću, što su omogućili predstavljanje spomenute knjige. Posebno je izrazio zadovoljstvo tim događajem, unatoč tome što zbog fizičkih ograničenja nije mogao nazočiti predstavljanju, ističući kako bi ono trebalo biti „na čast Blaženoj Gospi, Djevici premudroj.“ Biskup Perić se osvrće na izjavu pokojnog biskupa Žanića o fenomenu Međugorja u kojoj govori kako dosad spoznate istine priječe priznavanje ukazanja u župi Međugorje, naglašavajući kako su brojne nejasnoće suprotstavljene Gospi kao Djevici premudroj. Dodaje da knjiga iznosi istinu o ovoj pojavi, kazavši u duhu stare latinske poslovice: „Istina je velika, i pobijedit će.“ Zaključuje bratskim pozdravom, zazivajući zagovor Blažene Djevice Marije za sve okupljene.
Prvi je o knjizi govorio biskup Majić koji je na samom početku pozdravio sve okupljene i izrazio radost što može biti dio ovoga skupa te podsjetio kako je knjiga objavljena krajem rujna i kako uz dva uvodna teksta ima još 15 tematskih studija. U svome je predstavljanju pokušao odgovoriti na pitanje: „Zašto pročitati ovu knjigu?“, a buduće čitatelje je pozvao da se u čitanju posvete sadržaju ne zanemarujući autora koji je u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji svoju službu obavljao punih 28 godina. Pojašnjavajući učenje Crkve o biskupiji i biskupima koji su, božanskim ustanovljenjem, nasljednici apostola po Duhu svetom koji im je dan i koji su dužni prvim mjerilom svoga pastirskoga djelovanja držati objavljenu istinu, nastavlja govoreći o teškim prvim godinama biskupovanja Ratka Perića u ratnom vremenu. Također podsjeća na dva pitanja koja su ovu, prostornu i brojevno malu, biskupiju učinila poznatom u cijelom katoličkom svijetu: hercegovački slučaj i međugorski fenomen. Podsjetio je da je, kada je biskup Ratko preuzeo biskupiju, o međugorskom je fenomenu već bilo dosta građe: zaključci dviju biskupskih komisija u Mostaru, tzv. zadarsku izjavu biskupa tadašnje BK Jugoslavije, arhivu Biskupskog ordinarijata s tisućama stranica i sate snimljenih audio kaseta o prvim danima navodnih ukazanja. Svemu ovome biskup Perić, priznati mariolog, pristupio je odgovorno, a o tome svjedoči i ova knjiga, ističe predstavljač. Nadalje se biskup Majić osvrće na nedavnu Notu koju je o duhovnim plodovima Međugorja izdao Dikasterij za nauk vjere te ističe da ona svoj nihil obstat Međugorju kao mjestu pobožnosti temelji na središnjim vidovima poruka priznajući da postoje određena proturječja u pojedinim porukama. Također ističe da se Ruinijeva komisija zadržala na samo prvih sedam dana, a nije obrađivala daljnja svakodnevna „ukazanja“ Gospe te apostrofira da biskup Ratko nastoji u svim svojim proučavanjima da se stvar prouči cjelovito. Međugorje Notom nije priznato kao mjesto Gospinih ukazanja, već samo kao mjesto pobožnosti, a ovu knjigu treba promatrati u svjetlu traženja istine i ona nije protivljenje ovom dokumentu Svete Stolice, već može biti pomoć svima onima koji traže istinu o tome što se dogodilo u Međugorju. Biskup Majić djelo je preporučio na čitanje i istaknuo da ga drži iznimno vrijednim u traženju odgovora o ispravnom čašćenju Isusove i naše Majke Marije.
Prof. Ančić pozdravio je prisutne po redu i časti, a potom podsjetio da je Dikasterij za nauk vjere 19. svibnja ove godine izdao Norme o postupanju za razlučivanje navodnih nadnaravnih fenomena, što predstavlja znatno revidiran tekst normi koje su na snazi bile od 1978. kada ih je odobrio tadašnji papa Pavao VI. Kazao je da privatne objave, iako mogu biti autentične, ne obvezuju vjernika da ih prihvati, a Crkva svojom duhovnom intuicijom prepoznaje da u takvim događanjima postoji djelovanje Duha Svetoga. Nove norme odustaju od izjave o nadnaravnosti nekog fenomena i takva se izjava zamjenjuje tzv. nihil obstat. Nadalje je prof. Ančić kratko prikazao pet poglavlja u Noti Dikasterija za nauk vjere o duhovnim plodovima Međugorja te zaključio da iako Nota ne podrazumijeva izjavu o nadnaravnom karakteru fenomena, nihil obstat upućuje da potonji mogu primiti pozitivan poticaj za svoj kršćanski život i ističe duhovni fenomen Međugorja kao mjesto gdje se Duh Sveti plodonosno očituje, ne proglašavajući nadnaravne događaje autentičnima. „Iako je ovaj događaj u vjerničkoj javnosti izazvao radost, potrebno je reći da i dalje ostaju neke nejasnoće i knjiga biskupa Perića je na ovom tragu. Naime, biskup želi međugorske događaju usporediti s razboritošću Gospe i vidjeti koliko se to sve podudara ili odudara te doći do prave istine. Na kraju svakoga poglavlja knjige autor na temelju zdravog razuma, provjerenih činjenica i svoga crkvenog i teološkog autoriteta ukazuje na ono što je u određenim dijelovima ukazanja neistinito, krivo ili se ne podudara s nekim istinama kršćanske vjere“, kazao je, između ostaloga, prof. Ančić koji je progovorio i o nekim paradoksima međugorskog fenomena, među kojima: izbori životnoga zvanja kod navodnih vidjelaca, kako ih naziva Nota; nejasnoće oko porijekla naslova „Kraljica Mira“; prevelik broj navodnih ukazanja u odnosu na ostala marijanska već priznata ukazanja; izostanak „velikoga znaka“ kojega je Gospa „obećala“; desetak teološki upitnih poruka koje je Gospa navodno upućivala… U konačnici je progovorio i o upitnosti duhovnika međugorskih vidjelaca. U zaključku je prof. Ančić ustvrdio kako je neupitno da su međugorska djeca „doživljavala nešto neobično, ali je isto tako činjenica da medicinski stručnjaci nisu uspjeli postići suglasje, a povjerenstva sastavljena na razini Biskupske konferencije i Mostarsko-duvanjske biskupije smatrala su da se u Međugorju Gospa nije ukazala“. Konačno, istaknuo je da su se komisije poslane u Međugorje nastojale usredotočiti na dušobrižništvo u tom svetištu razdvajajući pitanje autentičnosti ukazanja od pastoralne skrbi.
Politolog Vidović, inače ravnatelj Kulturne ustanove Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače, u svome se izlaganju osvrnuo na pitanje istine ističući da je ono u središtu interesa autora ove studije. „Argumentacija kojom se biskup Perić u pisanju ove knjige služi, usidrena je dvostruko: primarno u Živoj Riječi koja je Put, Istina i Život, a na drugom mjestu je čvrsto uvjerenje u ispravnost stavova i postupaka njegova pretčasnika biskupa Pavla Žanića. U svim svojim studijama biskup Perić svjedoči o ljubavi prema utjelovljenoj Istini i Blaženoj Djevici Mariji kojoj je posvećena i stolna crkva mostarsko-duvanjskih biskupa“, podsjeća gosp. Vidović. Iznijevši povijest tzv. hercegovačkog slučaja za koji je rekao da ne opterećuje samo crkvenu stvarnost, već i opće društvene prilike hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, kazao je da se promatrajući ovaj slučaj s politološke perspektive i tema Međugorja našla u području njegova interesa. Nadalje je pojasnio da je odnos mostarsko-duvanjskih biskupa s međugorskim fenomenom mnogostruko prepleten s hercegovačkim slučajem. U skladu s tim podsjetio je da je biskup Žanić u početku bio „istinski otvoren za mogućnost intervencije odozgor“, ali da „pojavljivanjem nekih nelogičnosti i prijetnji u porukama navodne Gospe biskup Žanić ubrzo doživljava otriježnjenje“. Kazao je da je upitno i da se Gospa u Međugorju „nikada nije oglasila o gorućem problemu ove biskupije“, te istaknuo da biskup Perić u svome upravljanju, pitanju Međugorja pristupa isključivo s doktrinarnog i disciplinskog aspekta naglašavajući moralnu dimenziju problema služeći se svojim biskupskim autoritetom, a posebno službom poučavanja. Predstavljajući povijest apostolskog vikarijata u Otomanskoj Bosni, svojevrsnog supstituta biskupiji, i kasnije obnove redovite hijerarhije iz 1881., politolog Vidović iznosi neke sukobe između franjevaca i crkvenog autoriteta u Hercegovini koji su kulminirali za upravljanja biskupa Čule, a potom Žanića i Perića. „Međugorski se fenomen, htjeli ili ne htjeli, ugrađuje u ovaj povijesni kontekst i danas on ima globalni značaj i ostaje na Svetom Ocu, koji je sada jedini mjerodavan, donijeti konačan sud“, kazao je prof. Vidović koji je u zaključku, predstavljajući živote nekih međugorskih duhovnika i vidjelaca, ukazao da se nitko od njih, iako su neki razmišljali o tome, nije uputio u smjeru duhovnoga zvanja po „Gospinu savjetu“.
Posljednji se prisutnima obratio mons. Želimir Puljić, inače svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije, koji je bio član tri komisije koje su donosile sud o Međugorju. Rekao je da je knjigu pročitao s osobitim interesom i istaknuo stručnost kojom je napisana te ju označio kao „svojevrsni pastoralni priručnik s jasnim crkvenim stavovima i objašnjenjima o tome što se to zbiva u tom malom hercegovačkom mjestu“. „Jasno, slikovito i kritički dotjerano, logično i u duhu Učiteljstva ova knjiga donosi spomenuta događanja od početka fenomena do danas te dolazi kao koristan vodič kroz brojne tajne i nedosljednosti“, kazao je mons. Puljić koji je zahvalio predstavljačima te pohvalio autorovu „hrabrost da se uhvatiti u koštac s ovim fenomenom“. „Tekstovi doneseni u ovoj knjizi nisu na tragu mainstream medija, već su prava teološko-mariološka studija“, kazao je mons. Puljić istaknuvši da su se biskupi Žanić, Perić, a i trenutni biskup mostarsko-duvanjski mons. Petar Palić „uvijek trudili da u Međugorju ne dođe ni do kakvih devijacija, već da se promiče zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji“. „Iako je bilo raznih problema i disciplinskih ukora, valja priznati kako su župnici i njihovi pomoćnici, a posebno ispovjednici, dali nemjerljiv doprinos liturgijskoj razini i crkvenoj pobožnosti koja je pogodovala duhovnoj atmosferi te je to pomoglo brojnim ljudima koji su u Međugorje hodočastili“, kazao je mons. Puljić koji je konačnici rekao kako „većina ljudi koja dolazi u Međugorje ne stiže iz obijesti, već dolaze tražiti melem na svoje rane u svijetu u kojem su svih sedam glavnih grijeha stekli pravo građanstva“. Zaključno je poručio kako je važno da se ljudi okupljaju, mole, hodočaste i slave Boga kako se ne bi ugasile „duhovne klice koje svaki čovjek ima, a mjesta gdje se slave naši sveci uvijek su bila prikladna mjesta za središta duhovnosti i sabranosti“. „Takva je bila i treba ostati župa sv. Jakova u Međugorju za koju se s pravom možemo nadati da će se osloboditi senzacionalizma kako bi mogla ostati oazom zdrave katoličke duhovnosti i marijanske pobožnosti. Za to je potrebno prestati s praksom čestih ukazanja i vratiti se uhodanoj pučkoj pobožnosti koja je odgojila generacije hrvatskoga puka u hercegovačkom podneblju, a knjiga mons. Perića može poslužiti kao prikladno štivo i prva pomoć u toj katarzi“, kazao je mons. Puljić.
Na kraju predstavljanja prisutni su imali prigodu postaviti pitanja i kupiti knjigu po promotivnoj cijeni.
KTA/D.M.
