Proslava Mise i obreda uskrsnoga bdijenja svečano je proslavljena, 15. travnja 2017. u župnoj crkvi Pohoda BDM u Banja Luci. Sv. Misu i obrede je predvodio pomoćni biskup banjolučki mons. dr. Marko Semren uz koncelebraciju župnika vlč. Žarka Vladislava Ošapa. Nakon što je pred crkvom blagoslovljen oganj svečano je u procesiji, uz nazočnosti većeg broja vjernika, unesena u crkvu uskrsna svijeće a župnik je otpjevao Hvalospjev. U procesiji su bili i dvoje katekumena (brat i sestra) koji su pod Misom primili sakramente kršćanske inicijacije i jedna vjernica koja je primila Prvu svetu pričest.
U prigodnoj propovijedi biskup Marko je započeo s pitanjem: Postavlja se pitanje nama kršćanima zašto slavimo noć: prvo Božićnu, svetu noć, pa noćašnju uskrsnu svetu noć? O njoj Uskrsni hvalospjev kaže: „Ovo je noć o kojoj je pisano, i noć će biti svijetla kao dan i noć će mi biti svjetlo u radosti mojoj“. Jesmo li mi kršćani toliko mračni u sebi da noć slavimo i veličamo? Polazeći od svog osobnog iskustva u životu zbilja je puno toga mračnoga i tamnoga, žalosnoga i bolnoga. Ljudski kazano, pada nam često mrak na oči. To znači da smo u velikim problemima i ne vidimo izlaza. Slično se događa i sa ženama iz noćašnjeg Evanđelja koje s miomirisima žele pomazati Isusa. S tim miomirisima ponijele su i svoju ljubav prema Isusu Kristu. Njihova zabrinutost je bila veliki grobni kamen tko će im ga skinuti s groba? Kad su stigle na grob, kamen je bio otkotrljan i ušavši u grob ne nađoše tijela Isusova. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lice k zemlji, a oni će im: „Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!“ Strah ih počinje obuzimati tek pred činjenicom da njihova Učitelja nema u grobu. Za razliku od apostola, koji su se preplašili zbog manjka mogućnosti – Krist je umro, gotovo je! – žene su se bojale zbog viška mogućnosti: Ma je li moguće da ga više nema? Strah ovih žena nastao je zbog nezamislivoga, zbog onoga od čega veće nisu ni mogle zamisliti, a to je Kristovo uskrsnuće. Za njih je pashalni prijelaz iz staroga u novo bio prijelaz iz njihovih zamislivih u nezamislive Božje mogućnosti. Znači, žene su se otvorile nezamislivoj Božjoj mogućnosti, uskrsnuću Isusa Krista, a apostoli su i dalje ustrajali u svojoj nevjeri, u svojim zamislivim mogućnostima. S Bogom nikad nismo na kraju, nego uvijek na početku.
U ovoj noći su nam posebno prisutna i izazovna pitanja: Postoji li uskrsnuće? Gdje i kako živi sada ovaj Uskrsnuli? Mogu li u sve to vjerovati? No sam Bog nam večeras poručuje: Večeras se dogodila najveća revolucija, najveći obrat. Vođa ove revolucije je sam Bog. Uskrsnuće Isusovo je ustanak Božji protiv svake moći tame i razaranja u svijetu. Bog je Isusa, ubijenoga, uskrsnuo od mrtvih. Bog ustaje protiv tame, protiv vlasti smrti – i protiv svake rezignacije, koja čovjeka još za života može stjerati u grob. Bog je u ovoj noći pobijedio smrt. I mi večeras slavimo Božju pobjedu nad ništavilom, nad smrću, Kristova pobjeda jest i naša pobjeda. Krist je uskrsnuo! Krist živi! Tako je smrt postala prijelaz, pasha. Grob postaje vrsta kolijevke uskrsnog života.
Reći sretan Uskrs! znači susresti Uskrsloga, susresti Život – Živoga – Život vječni i zbog toga biti sretan. Uskrsom proslavljamo Uskrsloga i svoju suuskrslost s Njime! Znači reći: Uskrs je tvoj, Uskrs je za tebe, to je naviještaj, svjedočanstvo. Slaviti Uskrs ne znači biti gledatelji ovoga nečuvenog događaja, slušati o tom pripovijedanje, nego živjeti ga zajedno s uskrslim Kristom. Slavi Uskrs onaj koji sudjeluje svojim životom u životu Uskrslog (Rim 6,3-11). Radi se o umiranju s Njim da bismo i živjeli s Njime – to je sakrament krštenja. Od krštenja čovjek je jedno s Kristom nosi njegovo ime – kršćanin. On je sam kao stvorenje, dušom i tijelom, istinska slika Božja. Otada Bog više nije „iznad nas“, nego u nama i pokraj nas. Po Isusu Bog za mene nije više beskrajna daljina, nego beskrajna blizina (J. Ratzinger). Pripadnost Bogu dolazi kroz jedinstveni i osobni odnos s Isusom, u koji smo ušli po Krštenju.
U novo stvorenje se ulazi oslobođeni od svega kako bismo obukli odjeću svjetla. Odjeću smrti Krist je ostavio u grobu. Živi Krist ostavlja tragove koji gore u srcima. Ti tragovi su i iskustvo uskrsloga Krista. No ni učenici ga nisu mogli dotaći u svoj njegovoj uskrslosti jer uskrsnuće ne označuje puki povratak u prijašnje stanje nego preobražaj, iskorak u posvemašnju Božju novost. Uskrs u svoj svojoj zbilji prerasta povijest, prelazi u nad povijest – u Božje “vrijeme”. Samo ako “prijeđemo kroz” sve uskrsno otajstvo, postajemo sposobni živjeti. Ovdje je kraj starog čovjeka, mržnje, zlobe, zavisti, grijeha, smrti. Početak je novog dana – novog čovjeka – ljubavi, radosti, razumijevanja – života. Mi tražimo smrt – radimo za smrt – On nam daruje život. Mi smo stvorili mržnju – On nam nudi ljubav i opraštanje. Mi smo izabrali grijeh u svojim praroditeljima – On nam vraća milosrđe. Mi ga razapeli – On nas blagoslovio. Ovo je dan prijelaza starog čovjeka, čovjeka grijeha-smrti u novog čovjeka, čovjeka uskrsloga-čovjeka života. Od nas svakog pojedinačno ovisi hoćemo li prihvatiti Krista i sve ono što nam On nudi. Uskrs daruje vjeru koja “ljubi zemlju” (K. Rahner) i budi pouzdanje. Tako je Uskrs svetkovina čovjeka nade. Znam da odsada ovaj život nije slijepa ulica što vodi u ništa, nego da je put u svijetlu budućnost živoga Boga. I to je naš uskrsni nalog: “Recite svoj braći: On živi i ide pred vama! Vidjet ćete ga i vaše će se srce radovati” (Iv 16,22). Kako bi bilo da neki vrsni i poznati umjetnik načini svoje djelo remek-djelo i onda to dade spaliti? Nemoguće! Još manje je moguće da bi Bog, umjetnik nad svim umjetnicima i tvorac svega stvorenoga, načinivši čovjeka, remek-djelo prirode i svog umijeća, dao smrti da ga uništi. Naš Bog je veliki ŽIVOT, svi smo od njegove dobrote i ljubavi zaživjeli, i sada kada bismo najradije živjeli, zar bi nam mogao uskratiti život. On koji nam je darovao vremeniti život, pripremio je za nas ljude, svoju djecu, daleko više – život vječni. On nam je to objavio, štoviše i pokazao u svome Sinu Isus uskrsnuvši ga od mrtvih. Sada se križ i uskrsnuće ne mogu razdvojiti, oni zajedno čine temelj naše vjere. Križ i uskrsnuće su kao dva otvora jednog tunela. Jedan otvor kao da ocrtava siluetu križa a drugi označava uskrsnuće, a to pokazuje da poslije križa i smrti dolazi uskrsnuće. M
Evo zašto slavimo ovu noć, jer u njoj pobjeđuje svjetlo i život, jer u njoj trijumfira uskrsnuće nad smrću. U svjetlu ove radosne poruke želim vam svima sretan i blagoslovljen Uskrs – završio je biskup Marko.
Nakon Službe Riječi i blagoslova vode biskup je podijelio sakramente krštenja i sv. Potvrde katekumenima: Zdravku Josipu i Jovani Mariji koji su se duže vrijeme pripremali za ovaj sveti događaj, a Prvu pričest je njima i vjernici Vedrani podijelio sam župnik.
Pod Misom je pjevao mali župni zbor a svirala je župna vijećnica i večerašnja kuma gđa Blaženka Lukenda.
Tako je župa Banja Luka započela s proslavom najveće svetkovine Uskrsa i uskrsnoga vremena.
Župa Banja Luka
Banja Luka, 15. travanj 2017.
