„Dubički arhiđakonat u Srednjem vijeku i njegovi tragovi kroz kasnija stoljeća“
U organizaciji Europske akademije Banjolučke biskupije u ponedjeljak, 24. travnja 2017, započeo je s radom dvodnevni Međunarodni znanstveni skup „Dubički arhiđakonat u Srednjem vijeku i njegovi tragovi kroz kasnija stoljeća“.
Na skupu će biti predstavljeno 20 stručnih izlaganja poznatih znanstvenika iz Hrvatske, Madžarske i Bosne i Hercegovine.
Pozdravne riječi su uputili su načelnik Kozarske Dubice gospodin Radenko Reljić, Veliki Prior Templarskog reda u Hrvatskoj gospodin Vinko Lisec, provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavko Slišković, te direktor i voditelj Akademije mons. dr. Miljenko Aničić i mr. Frano Piplović.
Tijekom održavanja znanstvenog skupa bit će otvorena u prostorijama Ordinarijata i vrijedna izložba 30-ak povijesnih karata autora akademika Mithada Kozličića iz Zadra te predstavljena knjiga „Bihać slobodni i kraljevski grad“ prof. dr. Fikreta Midžića iz Bihaća.
Sudionicima skupa uputio je riječi dobrodošlice i zahvalnosti domaći biskup dr. Franjo Komarica, čiji pozdravni govor prenosimo u cijelosti:
Vrlo cijenjeni izlagači na ovom Međunarodnom znanstvenom skupu
– iz Mađarske, Hrvatske i Bosne i Hercegovine,
poštovani predstavnici vlasti i institucija,
cijenjeni svi drugi sudionici,
cijenjeni predstavnici medija,
dragi prijatelji!
U ime Banjolučke biskupije, glavnog organizatora i pokrovitelja ovog – po mnogo čemu jedinstvenog znanstvenog skupa – izražavan svima vama iskrenu dobrodošlicu i zahvalnost za vašu nazočnost – danas i sutra – u središtu moje biskupije (banjolučke).
Ono, što bi – iako vrijedno pamćenja i objektivnog, adekvatnog vrednovanja – trebalo nestati – toga se mi želimo sjetiti i spriječiti nestanak.
Želimo ispuniti – makar djelomično – jednu našu moralnu obvezu prema bremenitoj, ali – nažalost, općenito široj javnosti – pa i ne rijetkim autorima povijesnih uradaka – nedovoljno poznatoj povijesti. Također i prema raznovrsnom blagu, koje su, iza svoje plodne višestoljetne nazočnosti na geografskom području između rijeke Vrbasa, Une i Save ostavile katoličke crkvene institucije. Radi se o pisanim dokumentima, toponimima i brojim nedovoljno istraženim lokalitetima s tragom crkava i drugih crkvenih građevina – arheolozi govore o više od 200 katoličkih samostana i crkava – župnih, samostanskih, dvorskih – koje su bile u sastavu ondašnjeg Dubičkog arhiđakonata prostrane zagrebačke biskupije, tj. ovdašnjeg srednjoeuropskog kulturno-civilizacijskog područja. To područje danas pokriva veliki dio moje biskupije koji u zadnja dva i pol desetljeća, pred očima domaće i europske javnosti, doživljava – u kontinuitetu – sličnu sudbinu depopulacije katoličkog stanovništva i uništenja sakralnih tragova – kao i nekadašnji Dubički arhiđakonat. Poznato nam je da „historia docet“ – povijest poučava! Postoji uz ovu tvrdnju i pitanje: koga ima za savjesnog i iskrenog učenika željna te pouke?
Objektivno proučavanje prošlosti ujedno je služenje istini, koja bi trebala usrećivati svakog istinoljubivog čovjeka. Iskustvo nas uči da je istina nešto može i zaboljeti, ali u konačnici ona liječi sve, prvenstveno one, koji se žele osloboditi bilo od vlastitog neznanja ili zablude, bilo od uvriježenih stereotipa.
Vjerujem da ćete se mnogi moći sa mnom složiti ako ustvrdim kako su i drugdje, a osobito ovdje nama veoma potrebni ovakvi znanstveni poduhvati. Oni nam redovito proširuju naša saznanja o događajima, dostignućima pa i promašajima prošlih generacija – u ovom slučaju uvjetno rečeno – naših predaka. Ujedno nam oni mogu koristiti za naše današnje i buduće vjerodostojno i postojano življenje na našim drevnim, dubokim korijenima, učeći izbjegavati pogrješke ranijih generacija, a koristiti njihove vrline -u našoj obvezi da kao ljudi, a osobito kao vjernici – kršćani – katolici ili pravoslavni ili muslimani – što bolje odgovorimo sadašnjim izazovima i sadašnjim „znakovima vremena“.
Usuđujemo se očekivati, da svi vi, vrlo cijenjeni izlagači na ovom simpoziju – svojom profesionalnom znanstvenom akribijom, slobodni od nekih uvriježenih stereotipa, i na temelju najnovijih vaših stručnih istraživanja ove specifične, pa i kompleksne problematike – potaknete sve nas i sve one druge, koji će vaše uratke čitati u Zborniku, kojega kanimo što je moguće prije izdati – na još veće njegovanje duha međusobnog uvažavanja i dijaloga, kao zajedničkog napora oko izgradnje budućnosti dostojne stanovnika ovog područja.
Još jednom izričem iskrenu zahvalnost – osobito vama, vrlo cijenjenim autorima znanstvenih izlaganja, posebno vama prijateljima iz Mađarske, te vodstvu i članovima Europske akademije Banjolučke biskupije za cjelokupnu organizaciju Simpozija.
Zazivam Božji blagoslov na sve nas i naš današnji i sutrašnji rad, a duše preminulih sudionika povijesti u koju ćemo danas i sutra pronicati – uz pomoć Vas, vrlo cijenjeni referenti, preporučujem Božjem milosrđu.
Proglašavam Simpozij otvorenim!
TABB
Banja Luka, 24. travnja 2017.
