Obitelji su nositeljice života, nada i budućnost Bosne i Hercegovine
U župi Sv. Obitelji na Kupresu 28. i 29. srpnja bit će upriličen Obiteljski dan u BiH, što je ujedno i priprava za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održati 15. i 16. rujna 2018. u Splitu i Solinu. Upravo je to bio povod da razgovaramo s pomoćnim biskupom banjolučkim mons. Markom Semrenom, predsjednikom Vijeća za obitelj BK BiH…
Mons. Semren je rođen 1954. u Biloj kraj Livna. Nakon osnovne škole u rodnom mjestu, put svećeništva i redovništva „stopama Sv. Franje“ krenuo je u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom i potom na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, da bi bogoslovski studij nastavio na Papinskome sveučilištu Antonianumu u Rimu, gdje je 1985. magistrirao i godinu poslije doktorirao iz područja franjevačke duhovnosti. Za svećenika je zaređen 1981. te je obavljao mnoge službe u svojoj redovničkoj zajednici među kojima se ističe ona profesora na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i odgojitelja novaka i bogoslova. PapaBenedikt XVI. imenovao ga je 2010. pomoćnim biskupom banjolučkim. S njim smo razgovarali o Obiteljskom danu u BiH koji se organizira na Kupresu, ali i općenitim pitanjima koji se tiču današnje obitelji u vremenu u kojemu živimo…
Oče biskupe, u subotu i nedjelju, 28. i 29. srpnja, na Kupresu se organizira Obiteljski dan u BiH. Recite nam koji je smisao i koji su ciljevi jednog ovakvog okupljanja?
Poštovani čitatelji Katoličkog tjednika, pod obitelji mislimo na naravnu obitelj koja je utemeljena na braku između muškarca i žene,to je zajednica ljubavi, utemeljena na braku i pozvana biti svetištem života, mala Crkva, stanica društva, a čine ju otac, majka i djeca. Pritom je važno istaknuti da ljubav između muškarca i žene nastaje iz slobode, jer se ljubav ne može iznuditi. Ne možemo, naime, nikoga prisiliti da nas voli i ne možemo sami sebe prisiliti da nekoga volimo. To jasno pokazuje da ljubav nastaje iz slobode i da je ona Božji dar. Ne možemo objasniti zašto nekoga ljubimo. To je naprosto tajna, i to čudesna tajna koja usrećuje one koji se ljube. Zato govorimo o sakramentu ženidbe.
Obiteljski dan ispunjen je čestitkama i zahvalnošću za sve one koji su na različite načine povezani s obitelji. A kad za nekog kažemo da je imao svoj dan, time želimo istaknuti da se na taj dan pokazao u najboljem svjetlu. A kad za nekog kažemo da je imao svoju godinu, onda time naglašavamo da je čitavu godinu životom i riječima pokazivao ono najbolje u sebi. A što reći za one koje su sve svoje dane i godine življenja u obitelji posvetili Gospodinu? Čestitam im na djelotvornoj ljubavi, na služenju Bogu, osjetljivosti za bližnje, radosti u nadi, strpljenju u nevolji, na postojanosti u molitvi, zajedništvu, sve u samozatajnosti i poniznosti. Stoga govorimo o važnosti predstojećeg Obiteljskog dana u BiH ističući da su obitelji nositeljice života, nada i budućnost Bosne i Hercegovine; obitelji su sakramentom svete ženidbe postali intimna zajednica života i ljubavi, te kao takvi osposobljeni biti prvom životnom stanicom društva i prvom školom društvenih vrlina; obitelji su željne i voljne riječju i primjerom svjedočiti svoju vjeru, te zauzeto i aktivno sudjelovati u društvenom životu, kao i životu i poslanju Crkve. Obiteljski dan u BiH je očitovanje katoličkog i obiteljskog zajedništva na razini Biskupske konferencije.
Obiteljski dan u Bosni i Hercegovini ujedno je priprava za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održati 15. i 16. rujna 2018. u Splitu i Solinu pod geslom Obitelj − izvor života i radosti. Koji su očekivani plodovi od ovoga susreta?
Svjesni činjenice sve lošijeg demografskog stanja Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini te svih izazova s kojima se obitelj susreće, potrebno je da Crkva još više postane svjesnija svoje evangelizacijske i pastoralne skrbi za obitelj. U tom duhu naša se mjesna Crkva priprema katehezama na razini dekanata za proslavu Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji. Na susretu će se okupiti obitelji iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te iz cijele dijaspore, kako bi okupljeni oko euharistijskog stola smogle hrabrosti za svjedočko poslanje u današnjem društvu te kako bi promicale kulturu života pod geslom Obitelj – izvor života i radosti. Kako bi se što dostojnije pripremili za ovaj veliki događaj prošla je godina bila posvećena poslanju očeva u obitelji, a ova je posvećena majci i majčinstvu, duši i blagoslovu svake obitelji.
Glavne odlike ovoga događaja koji nije samo crkveni, nego i općedruštveni su vjera, nada i ljubav. Želja organizatora je probuditi optimizam u našem društvu kako bismo nadvladali sve nedaće i izazove pred kojima se obitelj nalazi. Zato Solin otvorena srca i s velikim nestrpljenjem očekuje ovaj događaj, a obitelji s područja Splitsko-makarske nadbiskupije spremno su prihvatile otvoriti svoja vrata obiteljima iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine i dijaspore. Nameće nam se pitanje što je ono što svaku obitelj može učiniti funkcionalnijom? Osvrnuvši se na život Svete Obitelji zaključak je da je to obitelj koja poštuje vjerske propise, moli, koja međusobno dijalogizira, surađuje, odnosno njeguje odnos s Bogom kao i međusobnu povezanost članova.
Obitelj je u službi izgradnje kraljevstva Božjega posredovanjem svoga sudjelovanja u životu i poslanju Crkve. Što se sve od obitelji očekuje na tom polju? Je li dovoljno samo ići na misu?
Da je život Božji dar i da je ljubav Božji dar, to se najjasnije očituje u obitelji, koja veliku ulogu ima u prenošenju vjere djeci. I otac i majka na to su pozvani kao i bliži rođaci koji žive u obitelji. Djeca i mladi, da bi usvojili vrijednosti koje daju smisao životu, trebaju se rađati i stasavati u onoj zajednici života i ljubavi koju je sam Bog htio za muškarca i ženu. Sretne obitelji šalju poruku nade, koja je srž njihovih iskustava: moguće je i radosno, premda u isti mah i zahtjevno, živjeti trajno vjernu ljubav, otvorenu životu; kao takve sudjeluju u poslanju Crkve i u izgradnji društva. U poruci upućenoj sudionicima 47. socijalnog tjedna talijanskih katolika, papa Franjo je istaknuo da je obitelj mjesto ljubavi, strpljenja, marljivosti, nade i konkretne solidarnosti u kojoj se prenose vjera i moralne vrednote.
Ističemo da su brak i obitelj jedno od najdragocjenijih dobara čovječanstva, a pogođen je mnogostrukim, dubokim i brzim promjenama društva. Nažalost, bračni parovi u BiH sve kasnije ulaze u bračno zajedništvo i postaju roditelji, a to je još vidljivije u zapadnoeuropskim zemljama. Imamo trajan pad nataliteta… Danas nema jasnih odgojnih modela što dovodi mlade obitelji do dezorijentacije u međusobnim odnosima te odnosu prema djeci. Stari modeli se napuštaju, a novi se ne pronalaze. Ono što najjasnije treba biti istaknuto je činjenica da je čovjek relacijsko biće i da se upravo po relaciji prema drugomu sam ostvaruje i postaje produktivan. To dovodi i do otvorenosti prema životu tj. rađanju djece. Obitelj zbog toga postaje mjesto u kojemu osobe postaju nositelji slobodnog i odgovornog humanizma. Svaki novi život je neponovljivi dar.
Činjenica opadanja nataliteta je uvijek velika opasnost za jedan narod u svim njegovim segmentima bilo gospodarskim, društvenim, kulturnim itd… Stoga želimo razmišljati o hrvatskom korpusu u Bosni i Hercegovini, svjesni da se obitelj ne može dokidati ili je miješati s drugim oblicima zajedničkog života.
U ime cijele BK BiH upućujem vapaj za obnovu obitelji, za rađanje djece, za obnovu Crkve i naroda, zahvalivši svima onima koji se na razne načine trude oko stvaranja i izgradnje civilizacije života protiv civilizacije smrti.
Kako Crkva može uključiti obitelji u svoj život i djelovanje te kako pokazati obiteljskim zajednicama da su one zaista potrebne Crkvi?
Pozivamo vas na misli trojice zadnjih papa o važnosti obitelji.
Papa Benedikt XVI. poručuje nam da visoko cijeni osjetljivost i zauzetost za obitelj, jer kršćanska obitelj postavlja temelje za rast u vjeri i za izgradnju čovjeka kao cjelovite osobe. Kršćanska je obitelj znak Božje ljubavi i ona je pozvana da tu ljubav širi u svijetu.
Sv. papa Ivan Pavao II., koji je dva puta posjetio ovu plemenitu zemlju BiH, tvrdio je da je kršćanska obitelj pozvana živo i odgovorno sudjelovati u poslanju Crkve na vlastiti i originalni način, stavljajući u službu Crkve i društva samu sebe u svojem življenju i djelovanju (Familiaris consortio, 50).
Papa Franjo ističe da je obitelj prva zajednica u kojoj se podučava i uči ljubiti, to je također povlašteno okružje u kojem se podučava i uči vjera, uči se činiti dobro. Vjera, ljubav i činjenje dobra uče se jedino u dijalektu, obiteljskom dijalektu (usp. Audijencija pape Franje 25. svibnja 2018.).
U današnjem je svijetu više no ikad potrebna nazočnost uzornih kršćanskih obitelji.
Banja Luka, 24. srpanj 2018.
Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju
Razgovarao: Željko Ivković
Katolički tjednik
