Na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja 2016 u snijegom i ledom okovanoj Banjoj Luci predstavnici preostalih domaćih katolika skromno ali prisno su – zajedno sa svojim sugrađaninom – banjolučkim biskupom Franjom obilježili 30. obljetnicu njegova biskupskog ređenja. Zaredio ga je za biskupa na isti dan 1986 godine tadašnji poglavar Katoličke Crkve sveti papa Ivan Pavao II, u bazilici sv. Petra u Rimu.
Koncelebrirano misno slavlje biskup Franjo je predvodio u svojoj katedrali, a nakon mise se u dvorani Biskupskog Ordinarijata družio sa svojim „misarima“ na skromnoj agapi-gozbi ljubavi.
Biskup je na početku mise kratko protumačio sadržaj slavlja svetkovine Bogojavljenja kao i godišnjice ređenja dijecezaskog biskupa. Podsjetio je nazočne svećenike, redovnice, sjemeništarce i vjernike i na to da je istog dana prije 25 godina na istom mjestu kao i on zaređen od istog pape najveći živući sin Banjolučke biskupije sadašnji nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić, te je i njega preporučio svima u molitve.
U homiliji je biskup Franjo na temelju misnih čitanja najprije protumačio jedinstvenu ulogu Krista i Njegove Crkve i prevažnu činjenicu sveopćeg, univerzalnog poslanja Crkve u kojoj „ima i mora biti mjesto za sve narode, sve rase i klase koje postoje u čovječanstvu“. Naglasio je kako i domaći katolici trebaju i živjeti i djelovati – u duhu crkvenog nauka te odlučno „osuđivati svaku diskriminaciju ljudi koja se provodi zbog rase ili boje, društvenog položaja ili religije“.
Podsjetio je zatim na svoje biskupsko ređenje i na riječi iz papine tadašnje propovijedi.
Pojasnio je kako mu je tada, nova odgovorna zadaća u Crkvi nalagala da se trudi oko: „čuvanja i njegovanja dostojanstva svakog čovjeka i njegove bogolikosti i poticanja i rasplamsavanja u braći ljudima njihove vjere prema njihovom bližnjem, koji pati bilo duhovno , duševno ili tjelesno“.
Govoreći o tri decenije dugoj svojoj biskupskoj službi biskup Franjo je spomenuo „žalosnu činjenicu da je bogolikost kod mnogih današnjih ljudi fatalno zatamnjena, a dostojanstvo brojnih sugrađana u bezbroj slučajeva grijehom uprljana i zarobljena“. Nadodao je kako ga je ta žalosna činjenica poticala da se s njom nikako ne pomiri.
Biskup je nadalje spomenuo trojicu papa tijekom njegove biskupske službe, koji su pokazali „svaki na svoj način“ da znaju i za dramatičnu situaciju katolika Banjolučke biskupije, te su im uvijek iznova upućivali riječi bodrenja i pouke.
Pri kraju svoje propovijedi biskup Franjo je izrekao svoju zahvalnost „Trojedinom Bogu, Presvetoj Djevici i Bogorodici Mariji i našim nebeskim zaštitnicima“ te svim svećenicima, na čelu s pomoćnim biskupom Markom, suradnicima i suradnicama, vjernicima laicima i mnogim dobročiniteljima biskupije. Pozvao je sve članove svoje biskupije „da u međusobnoj slozi, solidarnosti i ljubavi i dalje idemo zajedno za Kristom još jedan stadij svoga ovozemaljskog hodočašća prema našoj pravoj domovini u Nebo“
Na kraju je izmolio molitvu sv. Ivana Pavla II Presvetoj Djevici Bogorodici Mariji.
