U subotu, 7. siječnja 2017., u sjedište Banjolučke biskupije stigao je nadbiskup i metropolita Seoula (Južna Koreja) kardinal Andrew Yeom Soo-jung, koji je u jedno i apostolski upravitelj opustošene biskupije Pyong-yang (Sjeverna Koreja). Kardinal Soo-jung je stigao u pratnji 14-ero člane delegacije njegovih suradnika i suradnica.
Visoku nesvakidašnju crkvenu delegaciju sa Dalekog Istoka dočekao je biskup ordinarij Franjo Komarica, zajedno s pomoćnim biskupom Markom Semrenom, direktorom biskupijskog Caritasa prelatom Miljenkom Aničićem, rektorom katedrale i kancelarom Perom Ivanom Grgićem i s još nekoliko bliskih svećenika suradnika. Nakon srdačne dobrodošlice, uz pratnju zvona katedrale domaćin i gosti su se poklonili pred Presvetim u samoj katedrali.
Slavlje svete Mise, koje je u 18h ubrzo nakon dolaska, prenosio je direktno Radio Marija BiH. Uz kardinala Soo-junga, koji je predvodio misno slavlje, koncelebrirali su biskupi i svećenici iz Ordinarijata te župnici iz okolnih banjolučkih župa, a misno slavlje je bilo na hrvatskom i latinskom jeziku.
Na početku mise je biskup Komarica uputio srdačnu pozdravnu riječ uglednim i rijetkim gostima, a zahvalio je i domaćim okupljenim svećenicima i vjernicima, koji su „unatoč velikoj hladnoći došli na sv. Misu“. Biskup je u pozdravnoj riječi naveo i glavne nakane zajedničke molitve, posebno za katolike u Sjevernoj Koreji, kojih se broj uopće ne zna, ali se zna da već sedam desetljeća nemaju ni jednog biskupa, svećenika ili redovnika/redovnice. Prisjetio se da je u kolovozu prošče godine bio pozvan od kardinala Soo-junga na Međunarodni forum o miru i dijeljenju iskustava u Seoulu, gdje se mogao osvjedočiti kako su današnji kršćani u korejskim narodu „potomci brojnih kršćanskih mučenika, od kojih je nekoliko stotina proglašeno blaženim i svetima“. Kratko se osvrnuo i na aktualnu dramatičnu situaciju katolika u svojoj biskupiji, te je pozvao sve nazočne na obostranu zajedničku molitvu i solidarnost između Banjolučke biskupije, biskupije Pyong-yang i nadbiskupije Seoul. U nastavku možete pročitati tekst pozdravnog govora u cijelosti.
Vrlo dirljivu prigodnu propovijed, o drami Katoličke Crkve u Koreji, izrekao je kardinal Soo-jung. Obećao je duhovnu blizinu s vjernicima napaćene Banjolučke biskupije, obodrivši posebno njezinog pastira biskupa Franju da ustraje u svojoj važnoj zadaći. U nastavku možete pročitati propovijed kardinala Soo-junga u cijelosti.
Nakon propovijedi dvojica duhovnih pastira mjesnih Crkava Banja Luke i Pyong-janga potpisali su na oltaru zajedničku povelju o budućoj uzajamnoj molitvenoj povezanosti, sjećaju se osobito svih onih njihovih članova, koji su svojim životima platili vjernost Kristu. Iako teritorijalno udaljene, ove dvije mjesne crkve su tako postale duhovno slične i bliske.
Po završetku misnog slavlja uslijedilo je zajedničko druženje svih nazočnih u dvorani biskupijskog Ordinarijata, uz osvježenje i kratki prikaz o aktualnoj situaciji u Sjevernoj Koreji te o plodnom djelovanju Katoličke Crkve u Južnoj Koreji.
Uslijedila je i prigodna večera za goste – članove korejske crkvene delegacije i svećenike, redovnike i redovnice iz Banja Luke, na kojoj su gosti iz Koreje otpjevali više svojih domaćih pjesama. Prilikom večere su kardinal Andrew i biskup Franjo razmijenili prigodne darove.
U nedjelju, 8. 1. 2017., na putu za Sarajevo, delegacija u pratnji biskupa Franje i njegovog osobnog tajnika vlč. Borisa Jorgića, pohodila je župu i svetište Svete Male Terezije u Presnačama, na periferiji grada Banje Luke, gdje su se pomolili na mjestu mučeničke smrti domaćeg župnika vlč. Filipa Lukende i župne katehistice i orguljašice s. Cecilije Grgić. Svi su bili vidno potreseni susretom s dijelom mučeničke Crkve, uspoređujući je s onom u svome korejskom narodu iz prošlosti.
TABB
Pozdravnu riječ mons. Franje Komarice, banjolučkog biskupa donosimo u cijelosti:
Vaša Eminencijo, dragi brate u biskupskoj službi, kardinale Andrew, nadbiskupe i metropolito Seoula u Južnoj Koreji i apostolski upravitelju biskupije Pyong-yanga u Sjevernoj Koreji,
draga kršćanska braćo i sestre iz plemenitog i svjedočkog korejskog naroda,
draga moja domaća braćo i sestre u Kristu Spasitelju, brate biskupe Marko, svećenici, redovnici, redovnice i vjernici laici,
S iskrenom radošću i velikom zahvalnošću Trojedinom Bogu kličem:
Blagoslovljeni koji nam ove večeri dolazite u Ime Gospodnje!
Izražavam Vam dragi prijatelji najsrdačniju dobrodošlicu u ime ovdje nazočne – ali i sve druge nenazočne – braće i sestara, članova moje u zadnjem ratu teško uništene biskupije!
Zahvaljujem Vam što ćete sada s nama zajedno u molitvi biti uzvanici na žrtvenoj gozbi Božanskog Jaganjca; što ćemo zajedno zahvaliti Kristu, Dobrom Pastiru cijele Crkve – sastavljene iz brojnih naroda, rasa i klasa po cijeloj kugli zemaljskoj – za pripadnost toj zajednici njegovih izabranika, suradnika i svjedoka.
Zahvaljujem Vam što ćemo zajedno zamoliti svjetlo, snagu i utjehu Duha Svetoga, da On nas i svu drugu našu kršćansku braću i sestre u dragom nam korejskom narodu, prisilno prežalosno podijeljenom u dva dijela i dvije države – te u ovdašnjem drevnom vjernom katoličkom hrvatskom narodu u Bosni – ubuduće čvrsto poveže u bratsko prijateljstvo i duhovno obostrano molitveno zajedništvo.
Zahvaljujući Vašem ljubaznom pozivu i izuzetnom gostoprimstvu – prije četiri mjeseca (u kolovozu 2016.) osobno sam se kod Vas osobno mogao uvjeriti kako ste vi potomci brojnih kršćanskih mučenika i kako sada – u južnom dijelu korejskog poluotoka – u Južnoj Koreji – Katolička Crkva cvate i širi se na žrtvi tih mučenika.
Ne mali dio Katoličke Crkve u Vašem narodu na području Sjeverne Koreje, pa i onaj koji se nalazi na području 90 godina stare biskupije Pyong-yanga, a koja je – kao susjedna biskupija Vašoj seoulskoj nadbiskupiji također povjerena Vašoj pastirskoj skrbi – već skoro sedam desetljeća užasno svakodnevno krvari uslijed totalnog zatiranja od strane tamošnje antikatoličke vlasti.
Večeras ćemo s Vama zajedno započeti molitveni hod za ustrajnost u vjernosti Kristu naše patničke kršćanske braće i sestara na području sjevernog dijela korejskog poluotoka te za što skorije ponovno sjedinjenje cijelog korejskog naroda u međusobnom prijateljstvu i zajedničkom hodu prema budućnosti u duhu Kristova Evanđelja.
Kada Vam, dragi brate u biskupskoj službi, uspije biti s „reliquiae reliquiarum“ – s „ostatkom ostataka“ članova mučeničke biskupije Pyong-yang, molim Vas, recite im da članovi jedne europske, ali njima u mnogo čemu slične biskupije banjolučke, u svojim svakodnevnim molitvama misle posebno na njih.
To činimo kao katolici ove male biskupije u hrvatskom narodu na području naše domovine BiH. Mnogostoljetna povijest naše biskupije obilježena je brojnim križnim putevima i Golgotama sve do sadašnjeg skoro potpunog našeg istrebljenja. Ovo zadnje se događa tijekom posljednja dva i pol desetljeća voljom međunarodnih moćnika i žalosnom bezobzirnošću njihovih domaćih poslušnika – unatoč dokazane miroljubivosti njenih članova. Mi smo tome svjedoci!
I ovaj put su – kao i mnogo puta tijekom ranijih stoljeća – svojom krvavom smrću posvjedočile svoju vjernost Kristu mnoge stotine naših vjernika laika, njihovih osmorica duhovnih vođa- svećenika, te jedna redovnica. Mnoge desetine tisuća ovdašnjih miroljubivih katolika su, nakon podnesenih teških tortura, nasilno iskorijenjene iz svojih župa s ciljem da im se više ne omogući održivi povratak.
Kao članovi dvije mučeničke biskupije Pyong-yanga i Banja Luka, te nadbiskupije Seoul svjesni da smo dio putujućeg na zemlji Božjeg naroda, želimo se uteći u moćni zagovor Isusove Majke, koja je cijeloj Crkvi znak pouzdane nade i utjehe.
Trojedini Bog, koji nas je u svojoj ljubavi na ovako divan način združio, neka nas učvrsti u našem budućem iskrenom prijateljstvu i zajedničkoj molitvi jedni za druge u našim župnim i redovničkim zajednicama, uz majčinski zagovor Presvete Djevice Marije, Majke jedinstva i utjehe i Pomoćnice kršćana, te korejskih mučenika svetih i blaženih Andrije, Pavla i mnogih drugih, kao i našeg domaćeg sina blaženog Ivana Merza. Amen.
Prigodnu homiliju kardinala Andre-e Yeom Soo-jung-a, koju je izrekao u Banjoj Luci, 7. siječnja 2017., donosimo u cijelosti:
Predraga ekscelencijo mons. Franjo Komarica, biskup ordinarij biskupije Banja Luka i predraga braćo i sestre,
Jako mi je drago što sam vas susreo. U ovom božićnom razdoblju, molim svim srcem da se mir Krista Djeteta proširi u potpunosti na ovu Banjolučku biskupiju i na sve one ljude koji ovdje žive.
Dijete Isus donosi mir svim ljudima. Bog je pokazao pastirima, koji su se uplašili, Nebesku četu kako pjeva: „Slava Bogu na visini i mir ljudima dobre volje!“ (Lk 2, 14).
Sveti Božić je trenutak objave slave Božje u svijetu. Sveti Božić je trenutak u kojem se svaka moć i sila svijeta poklanjaju Božjoj slavi.
Ali svijet još uvijek ne uspijeva prihvatiti ovaj istinski mir. Zato što nisu shvatili Božju ljubav. Ljubav dolazi od Boga (1Iv 4, 7). Voljeti braću bez da se razumije što znači Božja ljubav, izaziva požudu, posesivnost i navezanost. Sebična ljubav obostrano ranjava i ne uspijeva ostvariti iskrenu ljubav. Zbog toga moramo voljeti bližnje s onom ljubavlju kojom nas je Bog volio. Bog je mnogo volio svijet i ova ljubav je potpuno objavljena sa otajstvom svetog Božića i otajstvom Križa.
Korejska crkva je zemlja mučenika
Povijest korejske crkve nije udaljena od sadašnjeg vremena, ali je primila toliko ljubavi od Gospodina. To je zato što je korejska crkva sagrađena na temeljima mučenika. Nakon progona više od 100 godina, korejska crkva je doživjela slobodu, ali ubrzo došle su za nju nove teškoće: japanska invazija koja je vladala silom (japanski kolonijalizam).
Kušnje za našu Crkvu nisu završile prestankom japanske invazije, zato što je korejski ideološki rat, prije 77 godina (početkom 50-tih godina prošlog stoljeća), učinio da su se braća oružjem sukobila jedan protiv drugog. Bio je to rat toliko bolan da je ostavio sve do sada otvorenu ranu. Ja sam izravno doživio taj rat, kada sam bio mali. Za mene je to tako tužno sjećanje, toliko da me duboko obilježilo. Ovaj rat još uvijek nije završen i nakon 77 godina sukob i dalje napreduje.
Ovaj rat je također prouzročio toliko patnje u crkvi. Sjeverna Koreja se zove Demokratska Narodna Republika Cho-seon, gdje je komunistička vlast. U njoj je prije rata bilo pedeset i sedam (57) župa, u kojima je bilo pedeset i dvije tisuće (52.000) vjernika, koji su živjeli kršćanski život slaveći Gospodina. Međutim nije ostao nijedan jedini svećenik ili redovnik/redovnica, dakle tamo je nastala pustinja bez vjere. Postoje samo sjećanja na crkve. Sjećam se vrlo dobro plemenite vjere tadašnjeg biskupa i svećenika tijekom komunističkog progona.
Konkretno, vjera koju je biskup ordinarij pokazao i vjera svećenika Pyong-yanga je bila tako velika u to vrijeme. U biskupiji Pyong-yang je bio biskup ordinarij koji se zvao mons Hong Yong-Pyo sa drugih šesnaest (16) svećenika. No, nitko od njih nije učinio otpadništvo ili pobjegao u Južnu Koreju gdje je postojala vjerska sloboda; svi su ubrzo pretrpjeli mučeništvo svjedočeći vjeru u Gospodina. Vjernici iz biskupije Pyong-yanga pokušali su sa svom svojom snagom zaštiti svećenike. Uvjeravali su ih da je utočištee u bijegu u Južnu Koreju, te su skupljali potreban novac za njihov bijeg i vodiča za ceste prema Južnoj Koreji. No, svi svećenici te biskupije nisu htjeli spasiti svoj život na taj način. Nisu to učinili iz tri razloga: prvo, biskup ih nije zaredio da pobjegnu, te su biskupa deportirali komunisti, a oni nisu znali što se s njim dalje dogodilo. Drugo, nisu htjeli pustiti da plemenita smrt braće svećenika, koje su ubili komunisti, bude uzalud. Treće, oni su mislili da nije pravedno da župnik pobjegne ostavljajući stado. Tako su jedan po jedan bili oteti ili osuđeni od strane komunista na javno smaknuće. U takvoj situaciji mladi iz župa su stražarili po redu cijeli dan i cijelu noć. Na primjer, zvonili bi zvonom kad su komunisti dolazili uhititi svećenike. Tada su vjernici koji su živjeli oko župne kuće napravili živi zid oko svećenika kako ih oni ne bi mogli uhititi. Tako su se suočavali s vojnicima goloruki; iz tih sukoba mnogi vjernici su umirali ili ostajali ozlijeđeni. Svećenici su, vidjevši takvo strašno stanje, predavali se i dali odvesti od komunista; nisu mogli podnijeti da njihovi vjernici umiru i stradaju kako bi zaštitili njih svećenike. Neke župe su uspjele od komunista ovako spašavati svećenike sve do početka Korejskog rata. No čim je rat započeo, komunisti su deportirali sve i jednog svećenika, i u biskupiji Pyong-yang sve do danas nema ni jednog svećenika koji bi mogao slaviti svetu Misu. Ja sam upravitelj biskupije Pyong-yang. Nažalost, nisam mogao ići još nijednom u svoju biskupiju Pyong-yang i za to sam jako žalostan. Molim se samo svako jutro za sve ljude koji u njoj žive i molim za moguće vjernike koji su ostali da i dalje vjeruju u tajnosti.
Potomci mučenika
Mi mislimo da će se Crkva u Sjevernoj Koreji ponovno podići. Zato što je Korejska Crkva branila vjeru pod okrutnim progonstvima 100 godina prije Korejskog rata. Naši preci su zbog vjere trpjeli da budu izbrisani iz registra obiteljskog statusa zato što su prihvatili kršćansku vjeru, ali oni nisu doživjeli da se njihova imena izbrišu iz knjige nebeskog života. I prihvatili su da budu potpuno istrošeni zbog obraćenja na kršćanstvo, ali nisu prihvatili izgubiti blago vječnoga života. Prihvaćali su da budu napušteni i marginalizirani od strane obitelji i rodbine, od prijatelja, ali stekli su ljubav Božju. Tako su morali živjeti na ponižavajući način da zaštite vjeru postajući svojom voljom siromašni, jedući jestivo bilje i korijenje drveća, imajući lončarske obrte, a proizvode su prodavali za sitniš (malo novca). No, sreća im je bila živjeti u skladu s Božjim zapovijedima.
Crkva u Južnoj Koreji sada uživa u potpunosti slobodu i mir, slaveći sv. Misu, zahvaljujući žrtvi svojih predaka koji su je prihvaćali više od 100 godina. Danas u Sjevernoj Koreji još uvijek postoje progoni protiv kršćana, koji traju već 70 godina. No, ne možemo biti obeshrabreni stanjem u Sjevernokorejskoj Crkvi, jer smo sigurni da će u Sjevernoj Koreji biti i dalje potomaka korejskih mučenika, koji mole svim srcem za očuvanje kršćanske vjere.
Dvije sestrinske biskupije; Banja Luka i Pyong-yang/Seoul
Nadbiskupija Seoul je imala jedan Forum, pod nazivom „Forum za mir i dijeljenje na Korejskom poluotoku 2016“. Na taj Forum su pozvani biskupi koji su imali iskustva s mirom proživljavajući patnje ili biskupije koje još uvijek trpe za mir. Na tom Forumu sam mogao čuti od njih velika učenja kako čvrsto usaditi mir. Na tom događaju je sudjelovao mons. Franjo Komarica, biskup ordinarij Banjolučke biskupije. Za nas je to bila velika milost. Ostavio je svoje svjedočanstvo koje su sve teškoće morali pretrpjeti u Banjolučkoj biskupiji. Vaša vjera postaje jača i nepromjenjiva usprkos svim poteškoćama koje ste imali. Iz tog svjedočanstva smo osjetili veliku bratsku ljubav prema vama. Povijest Balkanskog poluotoka, je bliska povijesti Korejskog poluotoka. Dvije Crkve – ovdje na Balkanu i korejske – morale su trpjeti invaziju toliko stranih sila i komunističkog progona. One su živjele s mnogim različitim religijama surađujući ili ponekad imajući sukobe s njima. Ta geografsko-strateška područja nose bolne kušnje i poteškoće u očuvanju vjere. Ali Božja ljubav je velika. Dokaz za to je da mi u Južnoj Koreji nismo imali ništa, ali mislili smo na blagoslov koji će nam Gospodin dati. Korejska Crkva je to proživjela. Korejska Crkva je preživjela progone u feudalnoj dinastiji, pod japanskim kolonijalizmom, komunističke progone itd. Situacije nisu pomagale kršćanima, ali vjera je postala još jača, a crkva nije posustala. Zato što smo uvijek imali potpuno povjerenje u Gospodina da će nam pomoći u njegovo vrijeme i budući da Gospodin nije ignorirao naše vapaje, mi smo se čudesno oporavili. Želim prenijeti tu nadu monsinjoru Franji Komarici, biskupu banjalučkom. Ja sam potomak obitelji mučenika, i sam sam iskusio Gospodinovu milost. Iz tog razloga Banjolučka biskupa i nadbiskupija Seoul i biskupija Pyong-yang su sestre biskupije. Mi smo braća u jednoj kući Gospodnjoj.
Molimo jedni za druge. Bio sam vrlo zahvalan i dirnut kada je monsinjor Franjo Komarica, rekao da moli za našu biskupiju Pyong-yang. Došao sam u Banja Luku kako bi odgovorio na njegovu bratsku ljubav. Molit ću također i ja za vašu Banjolučku biskupiju. Molit ću da Banjolučka biskupija može uživati istinski mir u Božjoj ljubavi i milosti, kao što nadbiskupija Seoul nije posrnula za vrijeme progona. Mi smo braća u Gospodinu.
Vrijeme priprave jedne nove nade
Potraga za mirom mora početi sa željom Božje ljubavi. Dakle, ljubav i oprost su postupci za mir i strpljenje konsolidira našu vjeru. Činimo svjedočenja vjere u ljubavi Križa sa životom molitve, praštanja i pomirenja. Prava promjena se događa u proporcionalnoj ljubavi. Nadvladat ćemo zlo s ljubavlju u vjeri na slavu Gospodina. Povjeravam sve vas Svetoj Majci Božjoj i Svetoj Crkvi.
Hvala.
TABB
Banja Luka, 8. 1. 2017.
