Trideset dvije godine nakon strašnog zločina, kada je 24. i 25. srpnja 1992. godine mučki ubijeno 77 osoba i jedno hrvatsko katoličko selo uništeno, i do dana današnjega nitko više u njemu ne živi, banjolučki biskup mons. Željko Majić, 25. srpnja 2024., u filijalnoj crkvi sv. Petra i Pavla Briševu u župi Stara Rijeka slavio je Svetu misu zadušnicu za spomenute nedužne žrtve.
U koncelebraciji, uz domaćega župnika vlč. Zlatka Matića, bila su i dvojica braće Višaticki: Karlo, novoimenovani generalni vikar Banjolučke biskupije, i Adolf, župnik župe Sasina, te vlč. Marijan Stojanović, župnik banjolučke župe Budžak.
Na Svetoj misi sudjelovalo je oko 200 vjernika među kojima dr. Davor Pranjić, potpredsjednik RS iz reda hrvatskog naroda, gosp. Zoran Piličić, generalni konzul RH u Banjoj Luci, Mirko Pandža, zastupnik u Vijeću Naroda Skupštine RS, te časnici i vojnici hrvatske komponente Oružanih snaga BiH.
U nadahnutoj propovijedi biskup Majić je govorio o važnosti sjećanja na nedužne žrtve i njihovu svjedočku smrt te o važnosti opraštanja i molitve za počinitelje ovog gnusnog zločina.
„S velikim osjećajem svetosti ovoga tla, natopljena krvlju tolikih nevinih Briševčana, dolazim i ja danas na ovo sveto tlo kao vaš biskup da zajedno s vama molim Boga milosrđa za duše dragih nam djedova i bake, očeva i majki, braće i sestara. Istina, vatra koja je tih ljetnih dana, 24. i 25. srpnja 1992. godine, zahvatila ovo selo koje se ujutro uobičajeno probudilo uz pjev ptica, pokoji lavež pasa, kada su stariji radili uobičajene poslove po kući ili u baštama, stoka bila na ispaši ili pojilima, a djeci snene oči otvarao miris svježe ispečene pogače i tople „divke“, nije bio ni malo čudesan prizor. Bijaše to zastrašujući zločin koji je odnio tolike živote, kada se nasumce ubijalo i silovalo koga se stiglo, a svu imovinu palilo. U knjigama, na spomenicima i na križevima nad grobnim humcima čitamo 77 imena ubijenih Briševčana od djetinje dobi do duboke starosti“, kazao je biskup Majić u svojoj propovijedi.
“I danas, unatoč tomu što je selo spaljeno, prognano, raseljeno; što su u samom selu i župi, kao uostalom u cijelom ovom kraju, ostali još rijetki, mi smo tu na ovom svetom tlu. Iako je ispred nas tužna slika posljedice razaranja, mi pristupamo ovom mjestu zahvaćeni plamenom ljubavi koji se, Bogu hvala, i nakon 32 godine nije ugasio; plamen ljubavi prema nevino ubijenima, plamen koji ubija u nama svaki osjećaj mržnje i želje za osvetom; plamen zahvalnosti dobromu Bogu koji je vidio nevolju svoga naroda, kojemu je sve znano i koji je, čvrsto vjerujemo, primio žrtvu svoga naroda; Bogu istine i pravde pred koga će svatko stati te onima koji su u svom nasilju smatrali da su svemoćni ‘neće ostati ni korijena ni grančice’, a onima koji su u vatri, muci i krvi pročistili svoje živote, bojali se Boga, zasjat će kao ‘sunce pravde’“, kazao je mons. Željko.
Prije Svete mise predstavnici civilnih i vojnih vlasti položili su vijence, a na kraju Mise pročitana su sva imena žrtava te pred križem, koji je podignut pred crkvom, biskup Majić je izmolio opijelo-molitvu za sve pokojne. Udruga Briševljana, koja je sve organizirala, priredila je i domjenak za sve nazočne.
„Zločin se dogodio i to je nepovratno, ali na nama ostaje dužnost sjećati se naših mučenika i moliti za pokoj njihovih duša te za svu preživjelu rodbinu da ne zaborave svoje pokojne i da mole od Gospodina snagu oprosta“, kazao je mons. Višaticki dodajući da prije trideset dvije godine ovomu zločinu tisak nije ništa javljao te da ni na ovu obljetnicu nije bio nijednog predstavnika „sedme sile“ da bi izvijestila o ovom događaju – Bogu vapijućem zločinu. Pita se, što je tomu razlog?
K.V.
