IzdvajamoVijesti 2016. godina

ODRŽAN PRVI MEĐUNARODNI KONGRES BISKUPSKIH VIKARA I DELEGATA ZA OSOBE POSVEĆENOG ŽIVOTA

U organizaciji Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života od 28. do 30. listopada 2016. godine u prostorijama Papinskog sveučilišta Antonianum u Rimu održan je prvi međunarodni kongres biskupskih vikara i delegata za osobe posvećenog života. Tema kongresa bila je: služba i uloga biskupskih vikara za osobe posvećenog života. Kongresom je predsjedao kardinal João Braz de Aviz, prefekt spomenute Kongregacije u suradnji s generalnim tajnikom nadbiskupom Joséom Rodriguezom Carballom. Sudjelovalo je oko 200 predstavnika Biskupskih konferencija te pojedinih biskupija iz cijelog svijeta među kojima je bilo i deset biskupa. Delegat u ime Biskupske konferencije BiH bio je banjolučki svećenik vlč. Zlatko Matić, student na postdiplomskom studiju u Rimu.

Poslije pozdrava i uvodnog predavanja kardinala de Aviza, 28. listopada sve sudionike primio je u audijenciju papa Franjo. Sveti Otac izrazio je iskrenu dobrodošlicu svim sudionicima kongresa te zahvalio na ozbiljnom pristupu biskupa koji su poslali svoje predstavnike. U svome govoru papa Franjo istaknuo je da je „posvećeni život dar Crkvi koji se rađa i raste u Crkvi i usmjeren je prema Crkvi, te doprinosi dobru cijelog Tijela Kristova, a ne samo redovničkim zajednicama“. U vezi s osnivanjem novih Instituta posvećenog života, podsjetio je na riječi iz Ivanova evanđelja da „duh ne prestaje puhati gdje želi i kada želi“. Istaknuo je da dijecezanski biskup treba biti odgovoran u rasuđivanju i procjeni autentičnosti karizmatskih darova i da je dužan uvijek prethodno obavijestiti Kongregaciju za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života. Osvrćući se na međusobne odnose pastirā i posvećenih osoba, kazao je da produbljivanje uzajamnih vrijednosti obvezuje i pastire i posvećene osobe. „Ne postoje međusobni odnosi tamo gdje pojedini naređuju, a drugi su podređeni, bilo zbog straha ili pogodnosti. Zapravo, međusobni odnosi postoje tamo gdje se njeguje dijalog, uvažava slušanje, gdje je uzajamna gostoljubivost, susret i poznanstvo, traženje istine, bratska suradnje za dobro Crkve koja je kuća zajedništva. Sve navedeno neka bude odgovornost i Pastirā i osoba posvećenog života“ zaključio je papa.

U podnevnim satima održana su dva predavanja. Ne temu: „posvećeni život: briga i nadzor biskupa – pravni aspekti“, predavanje je održao prof. dr. Gianfranco Ghiralda. Istaknuo je potrebu: razboritog razlučivanja i procjene koji su uvijek usmjereni na veće dobro Crkve; harmonije autoriteta i zavisnosti, uzajamnog dijaloga i poštovanja, Euharistije kao središte apostolskog života te načina organizacije života i discipline.

O posvećenom životu u partikularnoj odnosno mjesnoj Crkvi s ekleziološkog aspekta govorio je prof. dr. Nicla V. Spezzati. Glavni naglasci su bili: posvećeni život je dar Božji po Duhu Svetom koji se manifestira u Crkvi po životu Isusa Krista, dinamika vjere i života, zajedništvo i zajednički život koji trebaju biti prožeti služenjem u ljubavi, razumijevanju i slobodi, upoznavanje i izgrađivanje jasnog identiteta, interkulturacija i pluralnost.Ukazao je i na poteškoće u zajednicama (pasivnost, umornost, starost, bez novih duhovnih zvanja) te kazao da se biskup ne treba odnositi prema zajednicama samo službeno nego s ljubavlju i blizinom kao i da različitost karizmi nisu sukobi interesa nego dar.

Drugog dana predavanje je održao prof. dr. Leonello Leidi na temu: rasuđivanje, pratnja i prepoznavanje nove stvarnosti posvećenog života. Iznio je sljedeće naglaske: karizma treba biti vidljiva i prepoznatljiva u svjedočanstvu života po Isusu Kristu; karizma je dar Božji za Crkvu i kao takvu je treba razumjeti, shvatiti i utvrditi; poštovanje i poslušnost prema autoritetu, dobri i usklađeni odnosi; duhovni život treba biti konkretiziran u odnosu prema Bogu i bližnjima; potreba animiranja života, utvrditi realne mogućnosti osobnog i zajedničkog razvoja; potrebna formacija kroz koju treba utvrditi zrelost i motivaciju kandidata te omogućiti usvajanje duhovnih, pravnih i ljudskih elemenata; tri ključna stava: ljubav, poštovanje i sloboda; problemi ovisnosti i izolacije.

Na temu: Međusobni odnosi: od stvarnih do budućih perspektiva govorio je nadbiskup Carballo, a glavne smjernice bile su: favorizirati susrete jer bez susreta nema ni međusobnih odnosa; ostvarivati dijalog u poniznosti, zajedništvu i poštovanju te služiti Božjem narodu, a ne samome sebi; biskupi trebaju poštivati karizme i biti im bliski, a redovnici ne mogu biti vrednovani kao dijecezanski svećenici, zbog svoje karizme kojom se ne smije manipulirati. U vezi s odnosom biskupa prema redovnicima kazao je da se problemi ne rješavaju samo pravnim uredbama nego u otvorenom dijalogu i susretu. Ukazao je na potrebu prihvaćanja karizmi, uzajamno vodstvo i zdravu samokritičnost te na međusobnu komunikaciju, dostupnost i suradnju. Rekao je da redovnici trebaju znati zrelo vrjednovati primljene od Boga darove kao i da je potrebna formacija u skladu s crkvenim dokumentima. Istaknuo je potrebu zajedničke suradnje redovnika i dijecezanskih svećenika u pastoralnim projektima te kazao da su svi pozvani biti animatori zvanja ne samo kompetentnošću nego svjedočenjem, zajedništvom i služenjem.

O kontemplativnom život ženskih zajednica s pravnog aspekta govorio je prof. dr. Sebastiano Paciolla. Oslanjajući se na odredbe Zakonika kanonskog prava, govorio je autonomiji i tipologiji samostana, nadzoru i odnosu biskupa prema samostanima, pravima i obvezama samostana prema uredbama Zakonika kanonskog prava; pravnom pitanju izoliranih samostana te o kvaliteti života i svjedočanstvu karizmi. Zaključio je da je za samostane ženskih zajednica pravno mjerodavno isto što i za samostane s muškim zajednicama.

O svjedočanstvu redovničkog života u zajednici prema uputama apostolske konstitucije “Vultum dei quaerere” s teološko-duhovnog gledišta govorila je s. Stefania Castarelli u ime zajednice sv. Benedikta te s. Elena Beccaria u ime zajednice sv. Klare. Smjernice koje je propisala apostolska konstitucija “Vultum dei quaerere” sestra Stefanija je predstavila kroz šest točaka: formacija, molitva, središte Riječi Božji u osobnom i zajedničkom životu, lectio divina, sakramenti Euharistije i Pomirenja te život u zajednici. Smjernice koje je propisala apostolska konstitucija “Vultum dei quaerere” sestra Elena je predstavila kroz pet točaka: klauzura, posao, tišina, sredstva komunikacije i sskeza.

Trećeg dana predavanje je održao je mons. Orazio, a predstavio je apostolsku konstituciju “Vultum dei quaerere” s pravnog aspekta. U kraćim crtama rastumačio je 14 članaka pravne naravi koji su predstavljeni u apostolskoj konstituciji “Vultum dei quaerere“.

Kongres je završio zajedničkim Euharistijskim slavljem u bazilici svetog Ante na Lateranu koje je predslavio kardinal de Aviz uz koncelebraciju 11 biskupa te oko 150 svećenika. (kta)

KTA
Rim, 9. studeni 2016.

Povezani članci

Back to top button