U srijedu, 10. 10. 2018. u Banjoj Luci, održan je godišnji svećenički sabor Banjolučke biskupije, po devetnaesti put. Sudjelovala su 44 svećenika aktivnih u pastoralu biskupije.
Svoje saborovanje su započeli u katedrali slaveći svetu misu koju je predslavio biskup Ordinarij mons. Franjo Komarica.
Na početku mise biskup je zahvalio svećenicima za dolazak i pozvao sve na molitvu za sve službenike Crkve u biskupiji.
U prigodnoj homiliji, tumačeći svetopisamska čitanja koja su govorila o svećeničkom zvanju, biskup Franjo je, između ostalog, poručio: „Podsjećam na činjenicu, koja nam je vjerujem dobro poznata: poziv je osoban i jedinstven! Ali, on je uvijek poziv na zajedništvo i to da se zajedništvo ostvaruje i da raste, da se razvija i učvršćuje. Zvanje se događa, ostvaruje u služenju drugima i kroz služenje drugima, tj. cijeloj zajednici. Bez ove usredotočenosti na zajednicu, bez spremnosti na služenje drugima – nije moguće ispravno ostvariti svećeničko, odn. duhovno zvanje u Crkvi“.
Govoreći o pozivu svećeničku službu, biskup je istaknuo: „Uistinu je ovo vrlo snažan poziv, ali i jasno tumačenje: Bog kažnjava ohole; On voli malene; On blagoslivlja skromne. Traži se dakle poniznost, umjerenost. Traži se odvažnost, spremnost na služenje drugima! Glavna i jedino ispravna lozinka našeg zvanja u Kristovoj Crkvi je ljubav prema drugima a ne gospodarenje nad drugima“.
Biskup je zaključio svoje razmišljanje riječima: „Tko drugoga susreće u ljubavi i poniznosti, taj služi zajednici. A tko se istinski zauzeto brine oko zajednice – taj ostvaruje svoje zvanje i kao roditelj i starješina zajednice i kao član iste zajednice! Sam nam je naš božanski Učitelj i Spasitelj Isus Krist dao najjasniji primjer – i svojim naukom i svojim primjerom“.
Nastavak programa ovogodišnjeg sabora odvijao se u dvorani Europske akademije u prostorijama Ordinarijata i to u dva dijela. Prvi dio programa se sastojao od prigodnog izlaganja biskupa Franje te podsjećanja na zaključke prošlogodišnjeg XVIII. sabora čiji zapisnik je uredio i pročitao biskupov tajnik mr. Zlatko Matić koji je ujedno i moderirao ovim dijelom susreta. U drugom dijelu programa svoja izvješća su podnijeli biskupijski povjerenici.
Biskup Franjo je u svom iscrpnom govoru prvo, informirao svećenike sljedećim riječima: „Nalazimo se u 138-oj godini postojanja naše biskupije. Brojne generacije svećenika i redovnika su – milošću Božjom – sudjelovale u oblikovanju njezinog hoda kroz povijest Katoličke Crkve na području ovog dijela naše domovine BiH. To je područje tijekom minulih ranijih stoljeća bilo obilježeno cvatućom, isključivom nazočnošću Katoličke Crkve i djelovanjem mnogih desetina župa i nekoliko desetina samostana raznih redovničkih zajednica. Djelomično, tj. samo za sjeverni i sjeverozapadni dio biskupije je to prikazano u 18 priloga- izašlo u ovog ljeta objavljenom Zborniku radova s međunarodnog prošlogodišnjeg simpozija, koji je organizirala Europska akademija naše biskupije pod nazivom „Dubički arhiđakonat u razvijenom Srednjem vijeku i njegovi tragovi kroz kasnija stoljeća“. Zatim je ustvrdio: „Da bismo znali kamo i kako putujemo, potrebno je znati odakle i kako dolazimo, kao i gdje se sada, i u kakvoj situaciji nalazimo. Ranija desetljeća su, i za tadašnje biskupe i dijecezanske svećenike kao i za redovnike u pastoralu naše biskupije, bila ispunjena tadašnjim duhovno-duševnim stanjem, materijalnim, društvenim i političkim mogućnostima i ograničenjima, kao i tadašnjim aktualnim izazovima, problemima i poteškoćama. Općenito se može ustvrditi da ni svećenici, ni redovnici, a s njima i tadašnji njihovi biskupi nisu bili klonuli duhom, nisu rezignirali i pobjegli od posla i poslanja koje im je sam Krist, božanska Glava Crkve dao da savjesno i vjerno obavljaju“. Nastavio je sljedećim riječima: „I u ovoj fazi povijesti Katoličke Crkve na području naše biskupije, kada nam statistike brojčanog stanja vjernika pokazuju konstantno opadanje tog broja, a i broj novih duhovnih zvanja, svećeničkih i redovničkih se dramatično umanjuje, kada sve više osjećamo pomanjkanje dosadašnjih suradnika iz redova vjernika-laika, a i suradnica iz zajednica redovnica – a sve veći broj preostalih vjernika traži od nas dodatne vrste pomoći i svjetla u njihovim mladenačkim, bračnim, obiteljskim i socijalnim problemima i poteškoćama, dobro je i potrebno je češće se sjetiti nadahnutih svetopisanskih riječi iz poslanice Hebrejima (13,6) ”Gospodin je pomoćnik moj, neću se bojati”. Da bismo s takvim povjerenjem i sigurnošću gledali u svoju osobnu budućnost i u budućnost naše Mjesne Crkve, potrebno je da se potrudimo molitvom i meditacijom, osobnim razgovorom s euharistijskim Kristom, koji nam je bliži nego košulja na nama“. Naglasio je: „nastavimo svjedočiti to naše osobno iskustvo s Bogom u našem neslomljivom savezu i jedinstvu s Njime – od kojeg smo dobili sve što jesmo i što imamo. Jednako tako, nastavimo voljeti čovjeka pored nas, našeg brata ili sestru koji traga i traži svoj duševni mir i pravi smisao života, koji je možda beskućnik u domu vlastitog srca, koji je satrven u svom dostojanstvu i možda neprepoznatljiv u svojoj bogolikosti! Tako čini i Isus i prema nama – ljubeći nas ovakve kakvi jesmo i ljubit će nas do kraja!
I u ovoj našoj aktualnoj situaciji, mi smo pozvani i zaduženi da – kao svećenici Kristovi – budemo glasnici i svjedoci neuništive radosti koju nam svakodnevno daruje sam Uskrsli Krist i Sveti Duh. Takvi trebamo biti i pred mladima i starima, pred obiteljima, pred laicima i pred Bogu posvećenim osobama, pred bolesnima, obespravljenima, prema vjernicima i nevjernicima, prema osamljenima i umirućima. Svima smo mi poslani od Onoga, koji je nas pozvao u svoju svetu službu. Besplatno smo primili brojne Božje darove, besplatno moramo te Božje darove davati i drugima oko sebe. Trudimo se da uvijek iznova prepoznajemo oko sebe znakove vremena i poticaje Duha Svetoga u nama!“
Biskup je zaključio: „Kao vjerodostojni sluge Kristove i djelitelji Božjih tajnā i darova – dobro znademo da bez Božje milosti ni jedna ruka nije jaka, niti jedan um oštrouman, ni jedan duh pronicljiv i domišljat, ni jedan talent plodan, ni jedan posao blagoslovljen, ni jedna sreća i zadovoljstvo trajni. Također znademo da Bog – daje i htjeti i moći i postići, i da ako mi nešto uspijevamo to dolazi od Boga, jakog i Svemoćnog koji svoju jakost i svemoć očituje u nama slabima“.
Nakon kratkog osvježenja uslijedio je nastavak u kojem su, biskupijski povjerenici predstavili „aktualnu sliku“ povjerenih im službi.
Mons. dr. Mile Aničić, direktor Caritasa i Europske akademije Banjolučke biskupije je iznio izvješće o protekloj godini.
Ekonom biskupije mons. Ivica Božinović, iznio je aktualne podatke ekonomije u biskupiji.
Mons. Anto Orlovac, je iznio podatke za martirologij biskupije.
Mons. Vlado Lukenda, je iznio podatke o radu misija. Statistiku o školskoj i župnoj katehezi iznio je povjerenik mr. Marko Vidović.
Daljnju riječ su preuzeli i ravnatelji dva Katolička školska centra, mons. Ivica Božinović, koji je predao službu ravnatelja vlč. Marku Stojčiću u Banjoj Luci i vlč. Boris Ljevak, novoimenovani ravnatelj KŠC-a u Bihaću.
Daljnja izvješća su iznijeli vlč. Žarko Vladislav Ošap, povjerenik za duhovna zvanja Banjolučke biskupije, zatim povjerenik za mlade vlč. Boris Ljevak, povjerenik za ministrante vlč. Predrag Ivandić te povjerenik za Tiskovnu agenciju Banjolučke biskupije mr. Zlatko Matić.
Nakon svakog izlaganja uslijedila je refleksija te su u bližoj budućnosti planirani susreti za urgentno rješavanje pitanja školskog i župnog vjeronauka, kao i razrađivanje i dopunjavanje novim sadržajima program dosadašnjeg djelovanja biskupijskih povjerenika.
Susret je zaključen zajedničkim objedom u blagovaonici Ordinarijata.
TABB
Banja Luka, 10. listopada 2018.
