PREDSTAVLJENA DUGO OČEKIVANA KNJIGA „BRIŠEVAČKI MUČENICI“ S IZUZETNO DRAMATIČNIM SADRŽAJEM
Povodom obilježavanja 25-te obljetnice masakra nad Hrvatima katolicima sela Briševa u župi Stara Rijeka u općini Ljubija – učinjenog 24. i 25. srpnja 1992. godine, kada je u dan i pol ubijeno, zaklano i masakrirano 68 nedužnih civila, u Europskoj akademiji Banjolučke biskupije predstavljena je u ponedjeljak 24. srpnja 2017 godine knjiga „Briševački mučenici“, autora Frane Piplovića i suautora Ive Atlije. O knjizi su govorili i javnosti je predstavili dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki, doc. dr. Miljenko Aničić, direktor Europske akademije Banjolučke biskupije, akademik prof. dr. Zlatko Kramarić, generalni konzul RH u Banja Luci, mr. Srđan Šušnica, kulturolog iz Banje Luke, te autori knjige Frano Piplović, voditelj studija Europske akademije Banjolučke biskupije i Ivo Atlija, Briševljanin, svjedok tragičnih događanja i svjedok Haškog tribunala u predmetima Stakiću, Karadžiću, Miloševiću, Mladiću, Taliću, Brđaninu i ostalima.
Predstavljanju knjige u Europskoj akademiji nazočili su, brojnih drugih i Ivan del Vechio, veleposlanik RH u Bosni i Hercegovini, dopredsjednica Narodne skupštine RS-a iz reda Hrvata, Željka Stojičić, Dmitrij Iordanidi, šef kancelarije OSCE-a u Banjoj Luci, predstavnici udruga hrvatskih prognanika iz banjolučke regije te predstavnici HSLS-a iz Zagreba i Hrvatske stranke BiH.
Predstavljanje je također upriličeno i sutradan, 25. srpnja 2017., na Dan briševačkih mučenika, u spomen-crkvi na Briševu, nakon koncelebrirane mise za sve žrtve Briševa i straroriječke župe, pred velikim brojem vjernika i uzvanika. Među njima nisu primijećeni državni, entitetski i općinski dužnosnici, niti iz BiH niti iz RH, a koje je organizator pozvao da se pridruže vjerničkom puku na 25-toj obljetnici komemoriranja briševačkih žrtava.
Kako je naglasio autor Piplović, neposredni povod za nastanak ove knjige „s izuzetno potresnim sadržajem“ je obilježavanje 25-te obljetnice i komemoriranje briševačkih mučenika. Njihovu se žrtvu željelo činjenicama potkrijepiti, prikupljanjem i obradom svih relevantnih podataka do koji se moglo doći. Najveći doprinos u tome dali su preživjeli Briševljani, svjedoci pogroma briševačkih katolika, te njihovi potomci.
Proteklo je punih 25 godina od počinjenog zločina nad Hrvatima sela Briševa, ali još uvijek, niti potomcima žrtava niti samoj javnosti nije poznato, da li su uopće prikupljene ikakve činjenice o ovom zločinu, od strane ondašnjih službenih tijela, u vrijeme kada je zločin počinjen. Koliko je poznato, ni jedan pouzdan dokument o zločinu nad Hrvatima Briševa nije nastao u ondašnjim nadležnim tijelima općine Prijedor ili ondašnje Autonomne srpske oblasti Krajina.
Ni ovdašnji mediji o tome nisu pisali u svijetlu činjenica, već huškački i propagandistički. Naprotiv sve se činilo da se zločin zataška.
Prva građa utemeljena na činjenicama o zločinu na Briševu počela se stvarati na osnovu iskaza i sjećanja preživjelih potomaka tek nakon što su oni napustili briševački pakao, dajući svoje iskaze nadležnim službama u Hrvatskoj i drugdje po svijetu, gdje su našli svoj privremeni dom; zatim humanitarnim udrugama, crkvenim organizacijama i organizacijama civilnog društva. Mnogi su Briševljani dali svoje iskaze pod pseudonimom, plašeći se za sigurnost svoju i svojih preživjelih potomaka, dok je drugima trebalo puno više snage i vremena ponovno proživjeti i suočiti se, u svom sjećanju, s doživljenim strahotama.
Osim preživjelih potomaka i rodbine briševačkih žrtava, nejakih prognaničkih udruga Hrvata Sjeverozapadne Bosne, koje su nastajale tamo gdje su prognani i izbjegli pronašli svoj novi dom, istinoljubivih pojedinaca, Katoličke crkve, banjolučkog biskupa dr. Franje Komarice i svećenstva u Banjolučkoj biskupiji, samo mali broj institucija, državnih, političkih, znanstvenih upuštao se u prikupljanje građe i činjenica o zločinu na Briševu.
Prvu dokumentiranu, činjeničnu građu, o zločinu na Briševu stvorili su sami Briševljani svojim svjedočenjima u različitim prilikama. Ta se svjedočenja nalaze u ovoj knjizi, pojasnio je autor knjige.
Kako se dalje moglo čuti na predstavljanju knjige, briševačke žrtve i briševački mučenici su postali nepoželjna činjenica i neugodan svjedok svim dosadašnjim ovozemaljskim vladarima, što je potvrđeno ponašanjem svih politika i političara u proteklih 25 godina na području BiH. Da nije tako, odavno bi izvršioci i nalogodavci ovog monstruoznog zločina bili procesuirani i privedeni pravdi, a same žrtve bile poštovane od same vlasti te postale sastavni dio kolektivne memorije.
U usporedbi s drugim žrtvama hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini pa i u Hrvatskoj, briševačke žrtve kao da i ne postoje.
Pokazalo se da su dosadašnje sve politike i sve vlasti prezirale svoje nedužno ubijene sugrađane. Temeljem dosadašnjih spoznaja i stvarnog odnosa spram briševačkih žrtava s pravom se može ustvrditi da niti žrtve ovog masovnog i svirepog zločina niti njihovi raseljeni potomci ne pripadaju nijednoj državi.
Knjiga je nastala i kao pokušaj da se dobije odgovor zašto je Briševo postalo mjesto stravičnog zločina?
Kako je rečeno na predstavljanju, zadovoljavajućeg odgovora još nema a niti ga je itko, u proteklom razdoblju, pokušao dati, zato, što politike, koje su dovele do ovog i drugih zločina (na svim stranama), još su uvijek tu, žive su, na vlasti su ili su pri vlasti. Rat, kao oružani sukob je prestao, ali nisu prestale neke druge vrste ratova koje su skoro jednako pogubne kao i oružani rat.
„Unatoč svemu“, kako su istakli autori, „knjiga nije poziv na mržnju niti na neki novi zločin, bilo kada i bilo gdje, na ovim prostorima. Ona je poziv na istinu, poziv na poštivanje ovih i svih drugih žrtava koje su nastale kao posljedica mržnje prema drugima i drugačijima. Svako mjesto, gdje je nevin čovjek mučen i brutalno ubijen iz mržnje, bez ikakve krivnje, samo zato što je drugačiji, sveto je mjesto. Svako takvo mjesto je mjesto posebnog pijeteta prema žrtvi i njenom poštivanju, a ne mjesto gdje se žrtva omalovažava, prešućuje, negira i zlorabi.“
Prije 25 godina, zapisano je u predgovoru knjige „Briševački mučenici“, na Briševu se odigrala teška ljudska drama, slična drami na Golgoti. Dobili smo briševačku Golgotu, gdje je ponovo mučen i ubijan Bogočovjek kroz mučenja i ubijanja briševačkih katolika. Na Briševu imamo sve elemente Golgote: i žrtve, i zločince-razbojnike, i Pilate, ali i majke koje gledaju kako im muče i ubijaju sinove. Stoga i ovakav naziv knjizi: „Briševački mučenici“, jer po svemu kako je izveden, ovaj zločin nad nedužnim civilima sela Briševa, ima karakter mučeništva.
Ljudi su na Briševu doista bestijalno mučeni i nad njima se iživljavalo. Umirali su u patnjama, mučeni su samo zato što su bili druge vjere i druge nacije. Autor i suautor su podsjetili na dio iskaza svjedoka, na koji način su i pod kojim okolnostima su svoje živote okončali neki od briševačkih mučenika: Ivica i Luka Mlinar te Jerko Ivandić ubijeni su krampovima, lopatama, kolcima; Mara i Franjo Marijan, Stipo Dimač i Marko Buzuk su zapaljeni; baka Kata Komljen je ubijena u molitvi sklopljeni ruku, a prije toga su joj ugurali u usta krunicu da ju proguta; Kaja Komljen je silovana sve do svoje mučeničke smrti, otkidali su joj komade tijela i grizli prsa; Fabijanu Matanoviću su odsjekli genitalije i stavili mu ih u usta te polomili kralježnicu; Milanu Buzuku izvadili su oči; nekolicinu su zaklali, drugima su odrezali uši, prerezali mišiće i tetive na nogama i rukama; Vikica Buzuk je u boli gledala dok joj muče sina Milana i vade mu oči; baka Ana Ivandić je gledala kako joj ubijaju sinove i snahe; djeca su gledala kako im ubijaju roditelje. Dok su uživali u mukama svojih žrtava mučitelji su ih, između ostalog, pitali „što im sada ne pomogne njihov Šokački Isus“!? Citirane su i dramatične riječi Pere Pepe Dimača, 80-godišnjeg starca, kada je nakon užasnog mučenja rekao svojim mučiteljima: „Draga djeco, ni vama nije lako“, nakon čega je uslijedio smrtonosni rafal. Ima još cijeli niz činjenica koje se u knjizi donose o mučenju briševačkih katolika.
Srđan Šušnica, poznati i priznati banjolučki kulturolog, kao dobar poznavatelj i analitičar aktualnih društvenih zbivanja u regiji i šire, u svom osvrtu na knjigu, i kao recenzent i kao predstavljač, istakao je da je „ova knjiga upravo pokušaj da se republiko-srpski i beogradski zločin nad Briševljanima vrati u pamćenje, kako žrtava tako i zločinaca i da je kao takva poduhvat vrijedan pažnje“.
Podsjetio je, između ostalog, da je „zločin u Briševu, po broju ubijenih u jednom činu, najveći pojedinačni zločin nad bosanskim katolicima u agresiji Srbije i velikosprske nacionalističke ideje na BiH. Samo u jednom i po danu republiko-srpski zločinci su pobili 1% ukupne populacije bosanskih katolika u opštini Prijedoru, nakon čega je drugih 99% prognano. Za tu činjenicu postoji logično objašnjenje. Briševo je bio sastavni dio unaprijed osmišljenog i sistematično izvedenog plana etničkog istrebljenja, a u širem kontekstu i genocida, nad civilima, selima i područjima nesrpske ili nepravoslavne etno-vjerske identifikacije Prijedora i sanske doline. Izvršenjem ovog plana koji je poznat po nazivu „Tepih“ i „RAM“, agresor iz Srbije i njegovi republiko-srpski pobunjenici i kolaboranti iz BiH i Hrvatske ostvarili su svoje ciljeve.“ „Briševo i danas stoji kao međaš i opomena svim pristalicama politikā koje žele dijeliti BiH po etno-vjerskim i genocidnim aršinima“, naglasio je Šušnica.
Akademik, prof. dr. Zlatko Kramarić istakao je, između ostalog, da „ova knjiga predstavlja izvjesno iskupljenje za neodgovorno ponašanje, posebice onih institucija i pojedinaca, koji su morali voditi brigu da kultura zaborava nikada ne smije pobijediti kulturu sjećanja. Jer, samo kritičkim pisanjem o zlu koji se na ovim prostorima sustavno događa svakih pedesetak godina moguće je zaustaviti tu spiralu zla. Ovdje i dalje mnogi razmišljaju u kategorijama ‘mi’ nasuprot ‘oni’; mnogi i dalje do neukusa licitiraju mrtvima, žrtvama i mnogi i dalje prijete da nije gotovo, jer još uvijek netko nekome nešto ‘krvi’ duguje.“
Akademik Kramarić izrazio je svoje osobno negodovanje i žalost što „ni nakon 25 godina od ovog strašnog zločina za njega još uvijek nitko nije odgovarao, iako se o tome strašnom događaju uglavnom sve se zna: i tko su počinitelji, i njihovi motivi, i modus operandi tih krajnje svirepih ubojstava“.
Doc. dr. Miljenko Aničić je teološki protumačio postojanje tajne zla u povijesti ljudskog roda uključujući i naše vrijeme i podneblje.
Biskup Komarica je, uz zahvalu autorima knjige i svim pomoćnicima u njenom pripremanju i izdavanju posebno osvijetlio katolički nauk o mučeništvu u Crkvi. Naveo je i neka osobna iskustva iz vremena stradanja briševačkih žrtava, ali i brojnih drugih članova svoje biskupije – laika, svećenika i redovnica. Pozvao je sve, osobito preživjele Briševljane, da ne zaborave žrtve svojih najbližih, nego da se trude „oko uklanjanja posljedica zla i nepravde“.
TABB
Banja Luka – Briševo, 26. 7. 2017.
