U četvrtak, 22. rujna 2016., je obilježena 30.obljetnica postojanja i rada Caritasa biskupije Banja Luka. Svečanost je započela sv. Misnim slavljem u banjolučkoj katedrali sv. Bonaventure, koju je predslavio banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica, uz koncelebraciju pomoćnog biskupa mons. Marka Semrena i još 20 svećenika iz ove, ali i nekih drugih biskupija iz BiH, Hrvatske, Slovenije i Austrije, koje imaju dugogodišnju vezu kroz solidarnost i međusobnu povezanost.
U svojoj homiliji, tumačeći Božju Riječ, biskup Franjo je označio njihova značenja za nas i djelovanje Caritasa kroz svo vrijeme postojanja. „Bog je svima nama, ovdje nazočnima, dao ovo vrijeme, nekima od nas, vrijeme svih 30 proteklih godina, da naučimo svakog dana promatrati Ga u patnicima, nevoljnima, obespravljenima, bolesnima, siromašnima, ojađenima oko nas i da se uvijek iznova spremno otvaramo spasonosnim poticajima Njegova Svetog Duha, te da se ne umorimo ni u molitvi Bogu za Njegov blagoslov našeg rada i požrtvovnosti ili u našem dragocjenom karitativnom zalaganju za duhovno, duševno i tjelesno dobro naših bližnjih u potrebi i nevolji“ – istaknuo je – između ostalog – biskup Franjo.
Nakon proslave sv. Mise, uslijedila je prigodna akademija, na kojoj je bilo prisutno oko 170 uzvanica i gostiju. Na akademiji su uručena priznanja dobročiniteljima i volonterima Caritasa, te većem broju radnika Caritasa.
Prisutnima se najprije obratio, direktor Caritasa od njegova osnutka mons. dr. Mile Aničić. Na početku svoga obraćanja, mons. Mile Aničić pozdravio je sve prisutne goste zaželivši im srdačnu dobrodošlicu. Naglasio je da „karitativni rad u Banjalučkoj biskupiji nije započeo tek prije 30 godina osnivanjem Caritasa biskupije Banja Luka. Crkva je uvijek, pa i u najtežim vremenima, tražila i pronalazila načina, kako da, osim naviještanja evanđelja i slavljenja sakramenata vjeru posvjedoči i konkretnim djelima ljubavi prema najpotrebnijima“, spojivši ovu crkvenu djelatnost s onim što je ukorijenjeno u vjeri, a na ovim prostorima poznato je kao „komšinska pomoć“.
Rad ovoga Caritasa obilježila je i posebna bremenitost ratnim događanjima: „Svjedoci smo i sudionici smo ogromnih promjena koje su se u tom vremenu pred našim očima zbivale, a u dobroj mjeri je i nas sve to povuklo u vrtlog kaosa. Doživjeli smo u tom vremenu, što ponekad generacije ne dožive. Promijenili su se svjetovi: Caritas je započeo svoj hod u vremenu, kad su sve jasnije izbijali na površinu slabosti komunističkih odnosno socijalističkih režima, odnosno, bolje rečeno, kad se o njima sve otvorenije i glasnije govorilo. (…) Događaji koji su uslijedili i posljedice, koje su za sobom ostavili, koštala su života desetke tisuća ljudi. Još je veći broj onih koji sa sobom nose trajna oštećenja fizičkog i psihičkog zdravlja. Sve nas su događaji s početka devedesetih jako obilježili, vjerojatno za cijeli život“ , rekao je mons. Aničić.
Caritas je nastojao u proteklih 30 godina dokazati i svoju crkvenost, o čemu je mons. Aničić kazao: „U tom smislu nastojali smo i oko duhovne formacije djelatnika. Jasno, da je tu moguće i potrebno učiniti i više, jer ta duhovna izobrazba se nikad ne može smatrati završenom. Što je šira paleta ljudskih nevolja, to i djelatnik Caritasa mora u duhovnom pogledu biti jaci. Imajući u vidu činjenicu da Crkva u komunizmu nije imala mogućnosti edukacije i odgoja laika za izvršavanje određenih zadaća, a Caritas je upravo ono područje, gdje laici imaju svoju posebnu i nezamjenjivu ulogu, razumljivo je što Caritas ne može posegnuti za nekim velikim izborom osoba koje razumiju, što je Caritas i kako on treba raditi. Sa svojih 30 godina Caritas se još uvijek ne može pohvaliti nekom ukorijenjen tradicijom u životu mjesne Crkve. Ono što također samokritički moramo priznati jest slaba ukorijenjenost Caritasa u župnim zajednicama.“
Svoju prigodnu riječ uputio je i biskup Franjo Komarica, kao osnivač i pratitelj djelovanja Caritasa. Usporedio je rad Caritasa s mirisavim cvijetom „koji Božjom Providnošću, prije 30 godina proklijao u ovom gradu, Božjom trajnom brigom, zaštitom i pomoću, nije u izuzetno dramatičnu i nesklonim godinama njegovog izrastanja i stasanja bio slomljen niti je zgažen nestao. Dapače, unatoč brojnim udarima, ranjavanjima, savijanjima i preprekama, on je – podržavan unutarnjom neslomivom snagom istinoljubivosti, pravdoljubivosti, čestitosti, iskrenosti i velikodušnosti – ojačao, očvrsnuo, razgranao se i procvjetao novim mirisavim mladicama, cvjetovima – a pupa i dalje“.
Govoreći o Caritasu kao organiziranom djelovanju Katoličke Crkve u duhu Evanđelja, a u korist čovjeka u nevolji, biskup Komarica je – uz ostalo – naglasio kako na djelovanje također spada „odlučno, ciljano i dosljedno zauzimanje za pravednim mir u svijetu, za uspostavljanje i održavanje pravednih odnosa među ljudima i narodima, te za pravednu raspodjelu zemaljskih dobara“. Pojasnio je kako je želio „kroz konkretni ciljani rad našeg biskupijskog Caritasa učinkovito doprinijeti procesu pomirenja i liječenju ratnih bolnih rana među našim sugrađanima“.
Spomenuo je i dvojicu osobito zaslužnih djelatnika Caritasa, koji su pred konac rata „bez ikakve osobne krivice bezdušno ubijeni, a to su vlč. Filip Lukenda, župnik u Presnačama kod Banja Luke i vlč. Tomislav Matanović, župnik u Prijedoru. Izrazio je uvjerenje „da su i njihove krvave žrtve vlastitog života utkane u dragocjenu plodnost našeg biskupijskog Caritasa“. Uz to je nadodao kako „ovaj grad – s ovim imenom – u svojoj preko šest stoljeća dugoj povijesti, nije imao sreću da u njemu djeluje ovako plodno i svestrano ovakva jedna humana organizacija, otvorena i iznimno zauzeta za aktualne, konkretne potrebe brojnih sugrađana bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku, kulturnu ili ideološku pripadnost“. Svoju zahvalnost uputio je svim djelatnicima i suradnicima Caritasa na čelu s dugogodišnjim direktorom mons. Aničićem..
Svoju riječ su imali i predstavnicima biskupijskih Caritasa i dobročinitelja iz EU i BiH. Od prisutnih gostiju valjalo bi istaknuti: u ime Caritasa Bosne i Hercegovine s ravnatelj mons. mr. Tomo Knežević, iz Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije ravnatelj dr. Mirko Šimić; iz Caritasa hercegovačkih biskupija ravnatelj Dr. Ante Komadina; u ime Talijanskog Caritasa gosp. Daniele Bombardi; ravnatelj Hrvatskog Caritasa mons. Fabijan Svalina; Caritas Zagrebačke nadbiskupije predstavljala je ravnateljica S. Jelena Lončar; gosp. Heriberta Holza iz Caritasa Duisburg u Njemačkoj; generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Ivan Godina i ravnatelj Caritasa gosp. Ante Šola; Caritas iz biskupije Koper u Sloveniji predstavljao je direktor msgr. Slavko Rebec zajedno sa bivšim direktorom Caritasa Koper preč. Matejom Kobala; u ime Caritasa biskupije Graz mag. Hermann Glettler, biskupski vikar, s djelatnicom Caritasa Graz mag. Elisabeth Hartl; te u ime biskupije Haarlem – Amsterdam u Nizozemskoj voditelj tamošnjeg Caritasa dr. Erik Sengers.
Nakon akademije bio je upriličen zajednički domjenak.
U svojih 30 godina postojanja, Caritas je:
- dopremio u Banju Luku i podijelio preko 20 tisuća tona hrane;
- podijelio skoro 4000 šporeta, preko tisuću tona sjetvenog materijala;
- u ambulantama, za vrijeme rata i nakon, obavio preko 200 tisuća liječničkih pregleda i laboratorijskih pretraga;
- uveo patronažnu službu, koja je, od 1994. do ove godine, imala 308.000 kućnih posjeta;
- započeo 1997. provoditi programe obnove, te preko 2400 kuća i stanova je primilo pomoć za obnovu;
- pomogao, preko pravnog savjetovališta, vratiti vlasnicima preko 3600 kuća istanova, poslovnih prostora i vikendica;
- u posljednjih 6 godina u okviru Centra za život i obitelj 510 trudnica posjećivalo Caritasovu školu za trudnice;
- dijelio i dijeli, unazad 15 godina, mjesečnu pomoć u projektu “Kumstva na daljinu” za između 100 i 150 siromašne djece;
- započeo s otvaranjem svojih domova među kojima je Caritasov Dom za starije osobe u Socijalnom centru Ivan Pavao II. u Banjoj Luci, zemljoradnička zadruga “Livač” (s kojom poslovno surađuje oko 100 obitelji) u Bos. Aleksandrovcu, Dom za učenike u Prijedoru, te dom za studente u Banjoj Luc;
- uveo i uvodi mnoge druge projekte s ciljem stvaranja radnih mjesta i pomoći čovjeku u nevolji.
Svi ti i mnogi drugi zanimljivi podaci o izuzetnom djelovanju Caritasa Banjolučke biskupije nalaze se u dosadašnja dva izdana sveska pod naslovom “U službi čovjeka u nevolji” I (2011.) i II (2016.). Navedeni svesci mogu se dobiti na adresi Caritasa Banjolučke biskupije ili u Biskupijskom Ordinarijatu.
TABBBanja Luka, 22. rujna 2016.
