U organizaciji Vrhbosanske nadbiskupije i Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, 27. lipnja 2016. u dvorani Pavla VI. u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu predstavljen je Zbornik radova pod naslovom „Prešućivani zločin. 20 godina pod teretom progona nepravde i prešućivanja u RS-BiH“. Riječ je o Zborniku radova dvadesetorice autora koji su prezentirani na Međunarodnom studijskom danu u organizaciji Europske akademije Banjalučke biskupije održanog 13. studenog 2015. Na predstavljanju je, između ostalih, bio nazočan i nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić.
Svoju prigodnu riječ najprije je uputio biskup banjolučki mons. Franjo Komarica zahvaljujući organizatorima i svima nazočnima za dolazak. Istaknuo je da izdavanjem ove knjige žele iznijeti istinu o teškim događanjima u gradu Banjoj Luci i banjolučkoj regiji te na prostoru RS-a u vrijeme nedavnoga rata i to istinu koja se uporno nastoji „gurnuti pod tepih“ i sakriti. Kazao je da smatraju svojom obvezom braniti i promicati istinu o zlu koje se u tim godinama u tom dijelu Bosne i Hercegovine događalo i nepravdi koja se nastavila događati. „Ovu istinu treba predstaviti i širiti“, kazao je biskup Komarica ističući da je Istina jedno od Božjih imena te da se ne trebaju bojati oni koji svjedoče istinu. Zahvalio je svakom od predstavljača knjige kao i onim koji su dali svoj prilog u Zborniku radova.
O Zborniku radova potom je govorila novinarka i stalni dopisnik dnevnika „Oslobođenje“ iz Banje Luke Gordana Katana koja je kazala da se mediji posebno nakon 2000. godine najvećim dijelom ponašaju kao da se u Banjoj Luci i toj regiji rat odnosno zlo rata nije ni dogodilo. Progovorila je potom o predstavnicima Hrvata u entitetu RS koji velikim dijelom ne predstavljaju interese Hrvata u tom entitetu nego stranke iz koje dolaze. Smatra da bi trebalo puno više govoriti o Vijeću naroda RS jer „Hrvata u RS nije malo nego premalo“. Spomenula je da tamošnji predstavnici vlasti govore o vraćenoj imovini, ali ne govore da ta imovina nije obnovljena pa je često kao takva neiskoristiva. Spomenula je i poteškoće s kojima se susreću Hrvati prigodom nastojanja da nađu zaposlenje ističući da ni hrvatski predstavnici u vlasti uopće ne reagiraju što npr. kod djece čiji su roditelji Hrvati piše ocjena za jezik hrvatskoga naroda čime se niječe hrvatski jezik koji postoji stoljećima.
Potom je o Zborniku govorio kulturolog iz Banje Luke mr. Srđan Šušnica koji je spomenutom Zborniku objavio i svoj prilog pod naslovom: „Dayton, 20 godina nakon, zadah smrti i zaleđeni konflikt“. Spomenuo je da je u vrijeme početka rata ima 15 godina te živio u Banjoj Luci. Kazao je da tada u Banjoj Luci nije bilo važno koje ste vjere ili kojem narodu pripadate nego kako je zločinac doživljavao pojedinu osobu. Prisjetio se da je u tom vremenu jedan nastavnik tražio od njih učenika da napišu što su po narodnosti ističući da je ljudima koji su činili zlo smetao katolički i muslimanski stil života. Dodao je da se to „uselilo“ u razmišljanja ljudi, a potom i u Daytonski sporazum koji je „zaledio agoniju i odložio konflikt za neko drugo vrijeme“. Kazao je da su granice entiteta velikim dijelom granice minskih polja iz vremena rata. Uvjeren da većina ljudi u vlasti neće od toga odustati dok ih građani ne natjeraju na to. Uvjeren je da Katolička Crkva ima snagu pomoći da se društvo u Bosni i Hercegovini rekonstruira i da se u ljude vrati osjećaj solidarnosti prema onima oko njih. Napominjući da svaka metafora jest samo metafora, složio se s usporedbom Bleiburga i stanjem u tom dijelu BiH u smislu da se i u jednom i u drugom slučaju radi o prešućivanoj istini.
O Zborniku radova progovorio je potom vrhbosanski svećenik i povjesničar vlč. Pero Brajko koji je podsjetio da je središnja tema Međunarodnog studijskog dana bila je istražiti i prikazati pojave, događaje i procese poslije raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije devedesetih godina XX. stoljeća i to na strogo ograničenom prostoru koji obuhvaća današnja Republika Srpska. Spomenuo je da se najveći dio ovoga prostora nalazi se u Banjalučkoj biskupiji, onda u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i onaj najmanji u Trebinjsko–mrkanskoj biskupiji. Nakon što se osvrnuo na to razdoblje promjena i neuspjelo rješenje nacionalnog pitanja, konstatirao je da se autori radova i priloga, koji tematski obrađuju crkvenu povijest Banjalučke biskupije i Vrhbosanske nadbiskupije, nisu koristili cjelokupnim očuvanim arhivskim fondom ovih ustanova, nego su citirali uglavnom literaturu koja je nastala na temelju izbora iz dokumenata banjolučkog biskupa i Biskupskog ordinarijata Banja Luka tijekom ratnih godina 1991.–1995. godine, ili za Vrhbosansku nadbiskupiju donijeli samo prilog statističkih podataka župa u Republici Srpskoj. Napominjući da je bilo bolje po historiografskom načelu izvršili rekonstrukciju i analizu ratnih i poratnih pojava, događaja i procesa na području Banjalučke biskupije i Vrhbosanske nadbiskupije, istaknuo je da su „ipak autori radova dokazali teške i brojne počinjene zločine bosansko–hercegovačkih Srba i njihovih sunarodnjaka iz Srbije potpomognutih oružanim snagama bivše JNA nad Hrvatima i Bošnjacima tijekom ratnih događaja 1992.–1995. na prostoru današnje Republike Srpske“. Vlč. Brajko se poslužio definicijom povijesti koju je zapisao filozof i govornik Marko Tulije Ciceron (106.–43): „Povijest je svjedok vremena, svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života i glasnica starine.“ Kazao je i da Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine, uz Međunarodni sud u Haagu, podižu optužnice protiv osumnjičenika za počinjenje ratne zločine od 1992. do 1996. godine te naveo podatak koji je Federalna televizija je u svojoj središnjoj informativnoj emisiji od 20. VI. 2016. objavila, da je Sud Bosne i Hercegovine izrekao 2087 godina zatvorske kazne počiniteljima ratnih zločina u Bosni i Hercegovini.
Na kraju se nazočnima obratio pripovjedač i glavni u rednik edicije i voditelj studija Europske akademije Banjolučke povjesničar Frano Piplović biskupije koji je posebno zavalio novinarki Gordani i kulturologu Srđanu nazvavši ih sestrom i bratom po zauzimanju za istinu i za čovjeka. Istaknuo je da su u svom radu o prešućivanim zločinima krenuli s nule jer često o zlu koje se događalo na tim prostorima ne postoje nikakvi dokumenti. Govoreći o Europskoj akademiji Banjolučke biskupije i spomenutom Zborniku radova, gospodin Piplović je istaknuo da su opredijeljeni trajno biti u službi dijaloga i mira utemeljenog samo na istini. „Stoga smo se upustili u ovaj pothvat da bi istini omogućili da postane sastavni dio naših života i da na toj istini gradimo budućnost, pomirenje i suživot. Istinska je namjera ove knjige pozvati sve na trajan dijalog i mir te otvoriti što više kanala za nesmetan protok i dotok istine. Svjesni smo svih poteškoća koje sa sobom nosi posao pisanja istine ili pisanja o istini“, kazao je gospodin Piplović te opisao predstavljanje Zbornika u Banjoj Luci i Zagrebu. Izrazio je uvjerenje da će samo istina osloboditi sve od mogućih pogubnih zastranjivanja i zlodjela u budućnosti.
KTA
Sarajevo, 28. lipanj 2016.
