„Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!“ (Lk 24,5)
Ove riječi Božjih anđelā, upućene pobožnim, ali preplašenim i preneraženim ženama, koje su, iz ljubavi prema nevino ubijenom Isusu, došle u rano jutro na njegov grob, a koje nam donosi zapisane evanđelist sv. Luka, sadrže poruku Neba za nas, stanovnike Zemlje. Tu poruku imaju pravo i mogućnost čuti ne samo sudionici najsvečanije liturgije „Vazmenog bdjenja“, na svetkovinu Uskrsa, ne samo članovi Kristove Crkve, nego i svi drugi ljudi, osobito oni, koji ozbiljno shvaćaju svoj zemaljski život i žele ga što bolje osmisliti.
Ta jedinstvena poruka ne pripada samo dalekoj prošlosti, nego se odnosi i na današnje stanovnike Zemlje, a usmjerena je također i prema svim budućim generacijama.
Poruka anđelā je uskrsna poruka Kristove Crkve. Ona konkretno znači: Bog je svoga Sina Isusa, na križu raspetoga i umrloga, u grob položenoga, uskrisio! Isus je opet živ, “više ne umire, smrt njime više ne gospoduje“ (Rim 6,9). Živi ne boravi među mrtvima. Zato ga ne treba tražiti u groblju!
Ta poruka nije došla iz Isusova praznog groba, nego iz Neba. Prazan grob je samo logična posljedica te nebeske poruke. A tu jedinstvenu, radosnu poruku, kao dio Božjeg plana spasenja ljudskog roda, navijestio je osobno i sam Isus, dok je naučavao hodajući po selima i gradovima Galileje, kako napisa evanđelist Luka (usp. Lk 24,6-7).
I što se događa s tom porukom, da je ubijeni Isus uskrsnuo i da se ispunilo ono što je on navijestio, prorekao? Prestravljene žene su kod praznog Isusovog groba razumjele poruku anđelā i odmah su, s neizrecivom radošću, otrčale prenijeti je drugim Isusovim uplašenim učenicima. – Od tada ne prestaje zadaća Isusovih učenika, tj. svih članova Kristove Crkve, da sadržaj poruke Božjih anđelā i svoje osobno osvjedočenje prenesu drugima – kako je Isus Krist, jedini, obećani Spasitelj svijeta, i svakog čovjeka, svakog ljudskog života – pobijedio najvećeg neprijatelja života – smrt; da je živ, da više ne umire, nego da želi i može podariti istinski, pravedni, mirni i sretni vječni život svakom čovjeku, u svakom vremenu i u svakom dijelu zemaljske kugle.
Vječni Bog, „pun samilosti“ (Jak 5,11) i „bogat milosrđem“ (Ef 2,4) nas ljude, svoja ljubljena stvorenja, nikada neće napustiti, zaboraviti, prekrižiti. Dapače, nama je jasno obećano po Kristovom apostolu Pavlu, da ćemo se i mi, kad se ponovno pojavi Krist, Život naš, s njime zajedno pojaviti u slavi (usp. Kol 3,4).
To nije samo obećanje bez ikakvog našeg osobnog sudjelovanja u njegovom ispunjenju. Ono ovisi i o sadašnjem našem sudjelovanju u djelima Kristova milosrđa; u našem služenju Božjoj Istini, pravdi, milosrđu, praštanju, ljubavi i miru. Po mjeri toga našeg osobnog sudjelovanja mi ćemo biti procjenjivani od Njega, našeg božanskog Sudca.
Ne smijemo zaboraviti da je sam Isus Krist objavljena Božja Istina, Praštanje, Milosrđe, Pravednost, Ljepota i Ljubav. On nas, osobito svoje učenike, svoje sljedbenike, ne želi sijanjem iluzija i lažnim obećanjima uspavljivati, nego nas želi razdrmati, probuditi, povući za sobom! Da budemo vjerodostojni, ali ne lažljivi, dvolični, kao što je On vjerodostojan, a ne lažan! Njegovo uskrsnuće nije laž, nije obmana. Ono je presudni događaj za cijeli ljudski rod, za svakog od nas i za našu vječnu budućnost.
Uskrs i uskrsnuće nisu riječi bez sadržaja ili tek s malo površnog, lijepog ugođaja kojim barem na čas – prekrivamo ono svoje pravo stanje, neraspoloženje uslijed možda naše osobne životne drame, našeg životnog beznađa ili pak naše duhovne praznine.
Svi smo mi svjedoci da u našoj životnoj sredini, ali i u drugim dijelovima svijeta, postoji i zlo i smrt – kao posljedica čovjekova grijeha, tj. neuvažavanja nego odbijanja Boga i njegovih zapovijedi koje je Bog dao za dobro čovjeka i čovječanstva.
Svjedoci smo da grijeh uništava kao da ima svu moć; da se ljudi – grijehom zarobljeni – ponašaju kao da nisu od grijeha otkupljeni i oslobođeni; da su Božji glasnici, branitelji i prijatelji Božjeg zakona nemoćni, da njihove glasove bezočno i bezobzirno guši propaganda i laž.
Unatoč toj stvarnosti, s pravom se očekuje od svih nas kršćana, koji svjesno i ispravno slavimo svetkovinu najsudbonosnijeg događaja za cijeli ljudski rod – Kristovo uskrsnuće, da odlučno dižemo svoj glas protiv zla i destrukcije svake vrste, protiv uništavanja života i da svojim primjerom pokažemo: ne, to nije i ne može biti završna točka našeg bića i našeg postojanja! Na to nas obvezuje Onaj, koji je u uskršnje jutro slavno ustao od mrtvih – definitivni Pobjednik s Golgote. On sve nas, članove svoje Crkve uvijek, kad imamo dojam da izumiremo, budi na novi život. Uči nas da mi možemo pobijediti samo ako smo spremni izgubiti, jer je On, neuništivi pobjednik smrti, božanska Glava cijele Crkve!
I nema na svijetu te društvene i političke tvorevine – ni entitetske, ni državne i unije država, koja bi svojim pečatom definitivno zapečatila grob ubijene i uništene Kristove Crkve, niti ima tako moćne vojničke straže koja bi takav grob uspjela očuvati da on ne bude božanskom snagom iznutra provaljen i da iz njega ne zasine novi neuništivi život i pobjeda Božje ljubavi i milosrđa!
Zato je vrlo važno da i danas, u ovo naše vrijeme i u ovom našem podneblju, svi mi sretnici, koji Božjim darom opravdano radosno slavimo najveću kršćansku svetkovinu – Uskrs – u svom svakodnevnom životu pokažemo da istinski i čvrsto vjerujemo u uskrsnulog Krista i u istinitost riječi koje izgovaramo u obrascu kršćanskog Vjerovanja; da je Isus Krist doista „uskrsnuo treći dan po Svetom Pismu“ i da će On „opet doći suditi žive i mrtve“ i da „njegovu kraljevstvu neće biti kraja“.
Od srca želim Sretnu i blagoslovljenu svetkovinu Kristova uskrsnuća poglavito svima vama, članovima moje biskupije, svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima laicima, koji živite u ovoj našoj drevnoj Domovini kao i vama, daleko brojnijima, koji ste – nasilno rastjerani iz vaših rodnih župa – sada u mnogim zemljama Europe i svijeta! Također i svim vama našim dobročiniteljima i svim drugim kršćanima koji je s nama zajedno slavite! Ma gdje bili, ne zaboravite nikada da je Krist i za vašu vremenitu i vječnu, istinsku sreću umro i uskrsnuo! Radujte se, jer ste spašeni po istom Isusu Kristu! Aleluja!
Također i svoj kršćanskoj braći i sestrama, koji po starom, julijanskom kalendaru (za tjedan dana) slave Kristovo uskrsnuće – kao „praznik nad praznicima i radost nad radostima“ – od srca želim Histos vaskrse – vaistinu vaskrse! Aleluja!
Franjo Komarica,
biskup banjolučki
